Bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Kemal Čaušević osuđen je na dvet godina zatvora, a Anes Sadiković na dvije, prvostepena je presuda Suda BiH u predmetu „Pandora“, koji se smatra možda i najvećom poslijeratnom aferom u našoj zemlji. Čauševiću će biti oduzeta i imovina u vrijednosti od 1,7 miliona KM.
Tužilaštvo BiH Čauševića je teretilo za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje, odnosno davanje dara. S njim je optužen i Sadiković za davanje dara pri uvozu tekstila.
Čauševiću se stavlja na teret i da je “Glasu Srpske – Grafika a.d. Banja Luka” pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000 konvertibilnih maraka (KM).
U ovom predmetu optužen je bio i Sedinet Karić, ali je predmet razdvojen nakon sporazuma o priznanju krivice kojim ga je Sud BiH, zbog krivičnog djela davanje dara i drugih oblika koristi, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
U junu 2014. godine uhapšeni su Čaušević, kao tadašnji direktor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Bosne i Hercegovine, i još 53 osobe. Među uhapšenima su bili i uposlenici spomenute državne institucije, kao i carinskih terminala.
Dan poslije predao se Anes Sadiković, koji je prozvan kraljem tekstila i kineske robe. Optužnica protiv Čauševića i Sadikovića je potvrđena 2017.
Tužilac Dubravko Čampara smatra da je dokazano da je Čaušević početkom 2007. kontaktirao Sadikovića i još jednog "kralja tekstila" Sedineta Karića, koji je prije četiri godine nakon sporazumnog priznanja krivice osuđen na godinu zatvora zbog davanja dara i drugih oblika koristi.
Prema Čamparinim navodima, dogovoreno je da će Čaušević favorizirati Sadikovićeve i Karićeve kompanije, a na štetu drugih, da će imati niže cijene po fakturama u odnosu na one stvarne i da njihova roba neće biti detaljno pregledavana.
Pozivajući se na izjave svjedoka, Čampara je istakao da su Sadiković i Karić plaćali Čauševiću po 1.000 KM za robu u jednom kamionu. Tvrdi da je time stekao više od 1,7 miliona KM - od Sadikovića 1,3 miliona, a od Karića 425.000 KM.
Tužilac je naglasio da je Sadikovićeva i Karićeva roba isti dan prolazila kroz carinu, dok se više dana čekalo da kroz carinu prođe roba iz drugih kamiona. Izdvojio je navode jednog svjedoka, prema kojima je plaćao dvije KM za jednu majicu, a na fakturi je cijena bila 20 feninga.
Čampara je ocijenio da je dokazano da je Čaušević utjecao na šefove carinskih ispostava na pojedinim prijelazima tražeći da se Sadikovićeve i Karićeve firme povoljnije tretiraju. Navodno je bivši direktor UIO sankcionisao one uposlenike koji bi mu se usprotivili tako da ih je premještao ili pokretao disciplinski postupak.
Čaušević je pušten na slobodu u septembru 2014. godine, ali su mu određene pojedine mjere zabrane.
Čaušević je u sedam godina kupio više stanova i poslovnih prostora te 20 duluma zemljišta, ali njegovi prihodi nisu bili dovoljni za to. Naime, Čaušević je imao prihod od 576.000 KM koji nije mogao biti dovoljan za spomenutu imovinu, čija se vrijednost procjenjuje na 1.080.000 KM.
U CIN-ovoj bazi je navedeno da ima šest stanova, četiri poslovna prostora i tri zemljišna posjeda.
Pretpostavlja se da je radnjama Čauševića, Sadikovića, Karića i drugih uzrokovan višemilionski gubitak u budžetu Bosne i Hercegovine. Procijenjeni gubitak iznosi šest miliona KM.
Na navodne Čauševićeve nezakonitosti je duže vrijeme ukazivao predsjednik Sindikata UIO Mehmedalija Osmić. Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine 2015. ukinuo mjere zabrane za 17 uhapšenih u akciji "Pandora", oni su vraćeni na posao.
"Pandora" se smatra jednom od najvećih poslijeratnih afera u Bosni i Hercegovini. Pojedini smatraju da je državi pričinjena šteta koja zapravo iznosi stotine miliona KM te da su u navodne nezakonitosti bili involvirani mnogi drugi visokopozicionirani pojedinci bliski Čauševiću, koji je bio kadar Stranke demokratske akcije (SDA).
Proces u aferi "Pandora" je okarakterisan i kao veliki ispit za pravosuđe u Bosni i Hercegovini.
Suđenje u ovom predmetu je počelo je u julu 2017. godine.
