Predsjednik RS Milorad Dodik se svojim stalnim izjavama o tobožnjem otcjepljenju tog entiteta i pozivanjem na napuštanje institucija Bosne i Hercegovine već godinama, zapravo, igra sa svima nama, tvrdi u razgovoru za Anadoliju istoričar i nekadašnji bh. ambasador u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja.
"Zaista je i teško i malo mučno pričati o tim stvarima koje su iracionalne i koje su sa političke tačke gledišta sramotne. Ali, moramo. U takvoj smo situaciji da moramo razgovarati o jednom čovjeku", kaže Šoja.
Navodi da bi kao istoričar imao sasvim jasnu definiciju.
"Sa istorijske tačke gledišta, on će biti osuđen kao najgori srpski predstavnik svih vremena i političar koji je ustvari radio najviše protiv Srba. Situiramo ga tako u istorijskom pogledu", ističe Šoja.
Dodik ima svoje partnere kojima odgovara
U političkom pogledu, kaže Šoja, to je čovjek bez ikakve moći osim na jednom malom prostoru koji se zove RS i gdje on kao nekakav paša ustvari ima savršenu, potpunu moć.
"Izvan toga, on je ustvari niko i ništa. Sa diplomatske tačke gledišta, to je čovjek bez ikakvog ugleda. A, ne može imati ugleda samo zbog toga što su njegove inicijative nebitne nego i zato što je on jedan tipičan primjer antidiplomatskog ponašanja, jer bahatost, bezobrazluk, vulgarnost i uvrede ne spadaju nikako u diplomatski način djelovanja.
S druge strane, ako gledate realno, ono što on sada stalno traži, već godinama traži, mislim da je to sve njegova igra. Ja ga tako posmatram. Jer, on uopšte nije glup čovjek. On je veoma inteligentan i proračunat političar.
On ima tačan i odličan instinkt za sve. On se ustvari igra sa svima nama. Zbog toga mislim da ovo što se čuje i što se može čuti je opasno u svakom pogledu. Ali, pogledajmo koliko to već dugo traje. I, prema tome, postavlja se pitanje koliko je to zaista opasno", navodi Šoja.
Kaže da bi dao savjet svima, generalni jer, misli da je to jedini način kako se sa Dodikom može razgovarati.
Od tog trenutka ne postoji
"A, taj stav je: gospodine Dodik, primili smo k znanju vaše izjave, shvatamo da želite da se otcijepite, shvatamo da želite da izađete iz institucija BiH, imate u ovoj šahovskoj igri koju igramo bijele figure, izvolite, povucite prvi potez. I najljepše vas molimo da u Narodnoj skupštini Republike Srpske isposlujete da se proglasi otcjepljenje RS-a od BiH.
To vas mi molimo samo zato što želimo da napravite taj potez. Jer, kada on napravi taj potez, a neće ga nikada napraviti, naravno, onda on već krši Dejtonski sporazum i onda se zna kakva je njegova politička sudbina. Jer, tog trenutka on više ne postoji.
Politički gledano, i to je ono što bi se moglo dogoditi. Na ovim pričama praznim ne možete ništa. Ne možete čovjeka ni uhapsiti niti bilo šta zato što nešto govori, a to nije uradio. Trebate konkretno uraditi.
Ovo što radi je ustvari već odraz očaja
Zato, kažem, kada ne bi se ovdašnji, uslovno rečeno, bošnjački političari - moram tako reći iako ne volim držati nas u nekim nacionalnim kampovima - ovako ponašali kao što sam rekao, mislim da bi se situacija potpuno relaksirala.
I onda bi on još dva-tri puta tako nešto pomenuo i na kraju bi shvatio da nema odgovora. Jer, svaki put bi odgovor bio isti - gospodine Dodik, imate bijele figure, proglasite otcjepljenje. Izvolite. To je možda jedini način da se ne troši vrijeme i ne raspravlja o bilo čemu.
Ovo što radi je ustvari već odraz očaja, očajnika koji vidi da mu se gubi političko tlo, i jedini način na koji on može opstati je da stvori novi haos.
Mi živimo već tri decenije i više, izvinjavam se što ću to reći, jer je to tužno, u vrijeme organizovanog haosa.
Kada kažem 'organizovanog haosa', svjesnog haosa koji se pravi i jedino ko se snalazi u takvim situacijama su oni najgori, odnosno šljam i ljudski i moralni od bilo kog naroda - srpskog, hrvatskog i bošnjačkog.
Mi danas živimo novo pravljenje haosa i sada je samo pitanje kako ćemo reagovati. Zato kažem, ako je on sam, Dodik, problem Bosne i Hercegovine, on bi se mogao lako riješiti. Mislim da on ipak nije sam, nego da ima svoje partnere kojima savršeno odgovara ovakav nastup Milorada Dodika", cijeni Šoja.
Borba za državu
Šoja smatra da se stvaranje vještačkih kriza namjerno produkuje u BiH, jer političari nemaju konkretne aktivnosti i poteze koji bi bili njihov odgovor na životne probleme građana.
"Apsolutno. Ako pogledate šta se kod nas dešava, opet posljednje tri decenije, vidite da se mi isključivo bavimo političkim, nacionalnim, religijskim, ustavnim i ko zna kakvim sve ne pitanjima.
Ko se ovdje, u Bosni i Hercegovini, ikada organizovano bavio ekonomskim pitanjima, životom običnog čovjeka, obrazovanjem na koncu i nekim stvarima koje su najvažnije za stanovništvo.
Kada vi ne želite da se bavite ekonomskim pitanjima, onda imate samo na raspolaganju da se bavite ovim nekim praznim stvarima koje od ljudi već pomalo ostrašćenih čine potpuno ostrašćene ljude.
To je taj proces koji mi živimo te tri posljednje decenije. Istovremeno se pitam da li ima iko na bilo kojoj strani ko bi kazao da jedino što će izvući Bosnu i Hercegovinu jeste zajednički rad Srba, Bošnjaka i Hrvata, njihovih umova, koji bi napravili jedan plan ekonomskog razvoja i ekonomskog dizanja.
Rudarski posao
Jer smo mi u BiH potonuli, jer smo na koljenima, kako bi se eventualno nešto napravilo u državi. To bi bio pravi izazov", navodi Šoja.
Ali, pita se, kakav je to posao?
"To je rudarski posao, to je težak, to je mučan posao, koji je istovremeno i bolan, jer svi oni ljudi koji žive ako bi se napravile dobre reforme za ekonomsko dizanje Bosne i Hercegovine iz položaja na koljenima u kojem se nalazimo, e to je mučno i za stanovništvo koje će živjeti i za one koji to rade.
Zar nije jednostavnije da narod, izvinjavam se na izrazu, zabavljate nekim međureligijskim i drugim problemima. I to je samo dokaz da su oni, političari, svi promašeni, na bilo kojoj strani, zato što ne shvataju da u ovoj zemlji narodu treba hljeba, a ne svađa", cijeni Šoja.
Lako je reći ljudima čuvenu Šantićevu - ostajte ovdje
Smatra da se građani BiH moraju više i snažnije boriti za svoju državu, jer je najlakši način otići.
"Ako mi dozvolite da budem malo privatan, dat ću svoj primjer: mogao sam puno komotnije i ljepše živjeti vani.
Ali, sam smatrao da u jednoj situaciji u kojoj se društvo i država nalaze, odnosno prolaze neviđenu krizu, da bi svi oni koji imaju koliko-toliko sposobnosti, odnosno smatraju se sposobnim, a ne smatram se nesposobnim i to sam i dokazao na funkcijama koje sam imao, da bi trebalo više da povedemo računa i da se malo više žrtvujemo za ovo društvo.
Zašto to govorim? Zato što kod nas postoji, bojim se, čak u mentalnom smislu, u našem mentalitetu, jedan osjećaj u kojem smo svi važniji nego što su društvo i država.
Uvijek zaboravljamo da smo mi prolazni, da ćemo biti kratko na ovom tlu, a ovo tlo je dugo, dugo naseljeno ljudima koji su vezani za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Bosnu u početku, i da mislim da kod nas malo više treba razvijati.
Treba se i žrtvovati
A to se u školama radi, taj osjećaj da se za društvo nekada treba i žrtvovati, a ne samo od njega uzimati da bi za sebe napravio neku malu korist", navodi Šoja.
Drugim riječima, nama je lako reći ljudima onu čuvenu Šantićevu (Aleksa Šantić, pjesnik, op.a.) - ostajte ovdje.
"A, zaista treba to ponavljati, treba pokušati ljudima objasniti da smo oni koji imaju savjest i svijest da ovo nije dobro, da se ovo ne može ovako ostaviti i da se mora nešto drugo naći.
Oni tim zajedničkim snagama bi trebali da pokrenu neki ambijent u državi, neki ambijent bunta, promjena duha da se ovako ne može raditi.
Jer, što više prolaze godine, svaki dan je manje i manje ljudi koji bi mogli napraviti promjene u Bosni i Hercegovini.
Ostaju samo oni koji su se savršeno uklopili u sistem u kome sistem radi za njih, a oni ne rade ništa za sistem i državu", navodi Šoja.
Učiti iz primjera Francuske
Govorio je i o tome zašto je u BiH gotovo potpuno zamro građanski aktivizam.
"Mislim da je to jedno pitanje koje se vezuje za mentalitet. Jer, ovo zaista je jedan fenomen koji se može izučavati u svjetskoj nauci.
Kako to da neko kome je tako teško, mnogo, mnogo teže nego nekim drugim u svijetu ne znaju da se organizuju, da skoče, da se pobune.
A, inače kao ljudi znamo nekada biti prgavi. To je već poznato u našem društvu. Često ljudima pukne film, kako bi se reklo, i onda se oni nešto bune.
A, onda u kolektivnom smislu, to sve teže i teže ide. Opet se vraćam na onu ključnu ideju, a to je da smo mi oboljeli, ja to volim kazati, od socijalnog egoizma. Dakle, mi nemamo tu svijest koliko je važno društvo u kojem živimo i koliko mi ustvari možemo pridonijeti tom društvu.
Mi svi mislimo da ne možemo ništa doprinijeti. Mi svi mislimo da ako nešto društvu uzmemo, ukrademo ili ga oštetimo, da to nije strašno jer je to malo.
Državna tragedija
A, ustvari kada to urade milioni ljudi, onda je to stvarno već državna tragedija. Hoću da kažem, svijest o tome da se moramo buniti i da moramo promijeniti društvo, samo na jedan vrlo, vrlo tvrd način, je nešto što je kod nas trebalo da se dogodi davno.
Ali, se nije dogodilo. Mislim da se neće ni dogoditi još dugo, dugo. Jer je to jednostavno tako. Mi smo malo zaraženi tim nekim fatalizmom.
Svi mislimo da je to možda i neka, neću sada da zloupotrijebim priču, neću da govorim negativno o religiji, ali ona nekada zna da razvije kod ljudi neku vrstu apatije da se ne treba puno buniti, da u takvim slučajevima treba trpiti…
Mislim da kod nas to više ne može da važi i da moramo jednog dana da se naučimo da ako nešto nije dobro u društvu, moramo da izađemo i protestujemo", ističe Šoja.
Najbolji primjer, kako kaže, a što se često i u medijima potencira i apostrofira, je Francuska u kojoj je živio i obavljao dužnost ambasadora.
"Moja druga zemlja gdje sam živio 18 godina, jedno punoljetstvo stekao sam u toj zemlji koja je jedan model nečega što bi nama u Bosni i Hercegovini strašno bilo značajno.
Odmah se bune
Prvi je zato što zaista Francuzi ne dozvoljavaju ni najmanju sitnicu, oni se odmah bune. Mislim da u Evropi nema nacije i zemlje koja se na taj način buni, koja ne dozvoljava nikome ništa, ni najmanju sitnicu.
I druga stvar zbog čega je Francuska savršen model za Bosnu i Hercegovinu je to što je ona samim početkom 20 vijeka zakonski regulisala da su religija i država odvojene potpuno. I da je religijsko samo privatno, a ne društveno i javno.
I zbog toga je taj njihov laički pogled na državu najvažnija stvar, za Francusku koja religijski nije čak ni nešto podijeljena niti ima velike probleme s te strane.
A, mi u Bosni i Hercegovini, koji imamo toliko prisutnih religija, mi smo od religije koja bi trebala biti dio privatnog života napravili da je ona potpuno dominantna u javnom životu", kaže Šoja.
Političari kao karikature
Dok se to ne desi, kaže, na političkoj sceni BiH imat ćemo igrokaze koje nam priređuju političari.
"S tim što su oni od latinskog izraza - 'hljeba i igara', oni su nama ostavili samo igre, a hljeba nam ne daju. Tako da s te strane imamo tu nesreću da dugo živimo sa ljudima koji bi se više mogli kvalifikovati kao karikature nego kao političari.
Ovo što je najveći problem je što su ti ljudi, koje sam ja i upoznao na kraju krajeva, potpuno nemaju nikakav osjećaj.
Mislim da sto ima više osjećanja, nego ljudsko biće koje je u obliku političara nama suđeno. I sve to govorim iz nekog ličnog iskustva. I zbog toga se stalno pitam da li će se među njima pojaviti nekada neko ko će kazati da bi možda za ovu državu bilo dobro da bar pola radnog vremena radimo za državu, a pola za sebe.
Jer, u ovom trenutku radi se 100-posto samo za sebe i samo se grabi sebi. To je ona filozofija koja nas ovdje uništava. Možda čak ni to nije problem, hoću opet da se vratim na pitanje našeg mentaliteta, plašim se da ako uzmem nekih 50-tk tih naših barona i velikana koji drže sve i kontrolišu.
Kritična masa
Ali mislim da u ovoj našoj zemlji, nažalost, ima ne desetine nego stotine hiljada ljudi koji bi se na njihovoj poziciji ponašali potpuno isto ako neki ne i gore. E, to je zlo BiH. Jer, nemamo dovoljno kritične mase. I to je čak i odgovor na ono pitanje zašto se niko ne buni?
Zato što svi razmišljaju, kad bih ja bio tamo, ja bih isto to radio. Ovdje je taj osjećaj da ti treba da iskoristiš državu za svoj samo neki privatni interes apsolutno dominantan", smatra Šoja.
Pitali smo našeg sagovornika, šta misli, kako se to može iskorijeniti?
"To je jako teška stvar. Može. Ali, taj proces treba da traje najmanje 50 godina od trenutka kada započne. A, kod nas još nije ni započeo. Tako da mislim da sa te strane smo zaista duboko, duboko zaglibili. Kako će se ovo završiti zaista je veliko pitanje. Ali, onoga trenutka kada se pojavi jedna ličnost koja kaže - hajdemo malo govoriti o ekonomiji, onda će to biti drugačije. Ja se nadam, to bi bila dobra poruka", ističe Šoja.
O Jakovu Milatoviću
Prokomentirao je i izbor Jakova Milatovića za novog predsjednika Crne Gore.
"Ukoliko njegova filozofija bude, kako barem najavljuje, da će se više baviti ekonomskim pitanjima nego ovim trzavicama u Crnoj Gori, mislim da je dobro počeo, jer ga napadaju i sa jedne i sa druge strane. To je odlična pozicija. To znači da zaista želi dobre stvari, da ne mijenja puno nešto, nego da se okrene ekonomiji.
Mislim da bi to za Bosnu i Hercegovinu bilo značajno. Da vidimo kako u našem susjedstvu jedna zemlja, koja je također poznata po međunacionalnim trvenjima i sukobima, ako ima na čelu vlasti jednog čovjeka koji zna kako se vodi država i da se država vodi ekonomijom, a ne politikom, a da je najbolja ustvari politika, ekonomska politika.-
Mislim da možemo i na taj način imati barem malo, malo nekog svjetla da nas obasja da bismo i mi uradili nešto slično", stava je Šoja.
