Željeznica Hejaz izgrađena je po nalogu osmanskog vladara sultana Abdulhameda II 1. septembra 1909. godine, ili 1318. hidžretske godine.
Glavni cilj njene izgradnje bio je služiti dvjema Svetim džamijama i osigurati moderno sredstvo za prijevoz hodočasnika koji su dolazili iz Azije, Evrope i Levanta do Svetih svetišta u Meki i Medini, uz jačanje veza između tada fragmentiranog muslimanskog svijeta.
Brojne stanice nalaze se na željeznici, a najistaknutije su: Tabuk, Madain Saleh, Medina, uz prisutnost brojnih mostova izgrađenih preko dolina i uspostavljenih bunara i utvrda. Željeznica je stala s radom nakon arapske pobune 1327. hidžretske godine, tj. 1914. godine.
Politika sultana Abdulhameda II. bila je usmjerena na islamsko jedinstvo, a grupirajući sve različite etničke manjine u Osmanskom Carstvu pod jedinstvenu državu imenovao je lične arapske savjetnike, uključujući Ahmed Ezat Pašu iz Damaska, koji je bio jedan od idejnih tvoraca izgradnje željeznice u Hejazu i istaknuti savjetnik na sultanskom dvoru.
Željeznica je, dakle, stvorena prvenstveno kako bi se uspostavila veza između Konstantinopola i regije Hejaz u Saudijskoj Arabiji, gdje se nalaze najsvetija mjesta u islamu, i kako bi se skratilo putovanje hodočasnika koji obavljaju hadž. Linija, započeta 1900. godine, protezala se 1600 km od Sirije do Medine do 1908. godine, iako njena planirana posljednja dionica do Mekke nikada neće biti realizirana.
TokomPrvog svjetskog rata, dijelove pruge napali su Thomas Edward Lawrence i njegovi arapski saveznici, a do 1918. godine, manje od dva desetljeća nakon početka projekta, željeznica je ležala u ruševinama. Staza je neslužbeno napuštena 1920.
Najpristupačniji ostaci željeznice su u Medini i Tabuku, gdje su izgrađene najveće stanice pruge koje su u međuvremenu obnovljene. Dodatak lokomotiva i informacijskih centara pomaže posjetiteljima uroniti u kratku ali potresnu historijju željeznice.
Zaputite se u muzej, koji je smješten u bivšoj postaji u edvardijanskom stilu, kako biste vidjeli njegovu riznicu artefakata, rukopisa i fotografija iz prošlog doba - neki su iz doba željeznice, a drugi iz daleko ranijeg doba. Dalje sjeverno u Tabuku, pronaći ćete jedan od najbolje očuvanih primjera kolodvora, uključujući restauriranu lokomotivu i teretni vagon, uz druge relikvije tog razdoblja.
Za bolje iskustvo trebat će vam terenac ili kombi – i karta. Sat vremena vožnje sjeverozapadno od ceste Medina-Al Ula, naći ćete stanicu Al Buwayr, gdje možete vidjeti gotovo kompletan voz i nekoliko vagona, kao i ruševne ostatke postaje i utvrde – koju bi vojnici koristili za zaštitu željezničke pruge. Prostor je ograđen, ali se i dalje jasno vidi.
Kada dođete do ruba grada, krenite cestom kroz planine malo manje od pet kilometara. Ovdje ćete pronaći ostatke daljnje postaje i utvrde, kao i zahrđali trup ogromne lokomotive, koji leži na boku u pijesku.
