Bio je to predivan tropski januar 2020. godine. U svijetu se pojavila vijest o nekom virusu “tamo negdje” u Kini, no niko nije obraćao previše pažnje. Bila je to još jedna od vijesti u informativnim emisijama koja se Evrope i ostatka svijeta nije previše ticala. Upravo sam ispraćala roditelje koji su bili u posjetu za praznike, dobila novi posao, sin se vratio u vrtić; vraćali smo se u svoju singapursku rutinu kad je vlada izvijestila o novom virusu u kineskom gradu Wuhanu. Tad je bio još uvijek “tamo”, ali dovoljno blizu nas s obzirom na uske singapurske veze s Kinom i na izravnu zračnu liniju s Wuhanom.
Znali smo kako će taj virus, o kojem svijet još ništa nije znao, u najskorije vrijeme doći i do nas. A znali smo i kad. Krajem januara trebala se održati proslava Kineske nove godine, najvećeg praznika koji podrazumijeva najveću prirodnu migraciju na svijetu. Milioni Kineza svake godine putuju u najudaljenije dijelove svijeta kako bi bili s porodicama jer smisao cijelog blagdana je povezivanje s najmilijima, piše Maja Šantić za Večernji list.
"Tek tada će nastati haos - šaputali su svi između sebe. Nije dugo trebalo čekati, turistica, jedna od njih devetnaest miliona, koliko ih inače posjeti Singapur, stigla je zaražena i donijela je virus. Grad, praćen iskustvom SARS-a iz 2003., dočekao ju je spreman. Pacijentica je odmah zadržana u bolnici te je započelo promptno praćenje kontakata.
Drastične novčane kazne
Uređaji za mjerenje temperature postavljeni su na aerodrom i dužni su mjeriti sve koji stižu iz Kine. Donesena je odluka da svi s historijom putovanja u Kinu posljednje dvije sedmice moraju ići u dvosedmičnu izolaciju, vlada je pozvala sve da obustave sva putovanja u Kinu koja nisu nužna. Novi slučajevi zaraženih bili su okidač da vlada zabrani putnicima iz dijelova Kine, svog najvažnijega strateškog partnera, čak i tranzit kroz Singapur. Kraj januara dočekali smo u apokaliptičnim prizorima ovog, inače, moćnog grada. Prazne ulice, jednako tako ispražnjene trgovine i apoteke, maske za lice postalo je nemoguće nabaviti.
Proslava Kineske nove godine je otkazana, a vlada je poslala svoj avion za evakuaciju svojih ljudi iz Wuhana. S prvim danom februara, dok je svijet još uvijek uživao u povlasticama nedovoljnog poznavanja virusa, singapurske vlasti već su razvile interaktivne mape kojima građani u svakom trenutku mogu pristupiti kako bi vidjeli stvarni broj zaraženih u gradu i mapu njihovih kretanja te mjesta koja su posjetili kako bi ih mogli izbjegavati. S obzirom na to da je broj zaraženih rastao svakim danom nekontroliranom brzinom te potaknuti novim klasterima u crkvama i hramovima, zabranjena se sva masovna okupljanja.
Singapur uvodi koncept kućne samoizolacije. Svi pristigli iz Kine moraju ići u kućnu izolaciju. Ako dijele kućanstvo s drugim članovima i ne mogu ih adekvatno zaštititi, dužni su ići u vladine prostorije prenamijenjene za karantenu. Svi kojima je određena karantena trebaju se javljati svaki dan na određeni broj i podnositi izvješće o svom stanju, simptomima, temperaturi te mogu očekivati nenadane provjere inspektora čiji je posao uvjeriti se kako zbilja poštuju pravila samoizolacije koja će svakome biti plaćena. Odjednom su se novooboljeli brojili u desecima. Stvorila se gužva u bolnicama, stoga je donesena odluka da pacijenti sa slabim simptomima idu u smještaj koji je vojska prenamijenila za te potrebe, dok oni ozbiljnijeg stanja ostaju u bolnici.
U februaru 2020. Singapur broji prvih stotinu pozitivnih slučajeva, kao i nekoliko onih koji su prekršili pravila samoizolacije. Svima su, osim ogromnih novčanih kazni, oduzete radne dozvole i doživotno im je zabranjen ulazak u državu. U martu je cijeli svijet znao za koronavirus, a Singapur zabranjuje ulaz i tranzit državljanima brojnih država svijeta koje imaju više zaraženih. Nažalost, mart donosi i prva dva smrtna slučaja, a s njima i ozbiljnije mjere. Sva zabavna, kulturna i religiozna središta se zatvaraju. Predstavljen je koncept održavanja socijalne distance. Broj zaraženih rapidno raste, a dogodilo se i ono od čega su svi zazirali: virus je ušao u radničke domove, mjesta u kojima žive migrantski radnici najčešće pristigli iz Bangladeša, Indije i okolnih zemalja, koji su došli trbuhom za kruhom.
Znalo se kako će biti jako teško suzbiti virus jednom kad uđe u kompleks domova u kojima živi gotovo 200.000 radnika, po njih nekoliko u malenoj sobi bez privatnosti. To je upravo ono što se dogodilo i singapurska vlada morala je podići nove mjere u borbi protiv novog neprijatelja. Proljeće 2020. svakim je danom nosilo ogromne brojke novooboljelih. Bio je to pokvaren ringišpil koji je svakodnevno donosio novooboljele. Već na zimu iste godine grad je bio poprilično pročišćen od virusa te se kao takav održava i dan-danas, mjesecima nakon, dok se cijeli svijet još (bez)uspješno bori protiv njega. Kako je to moguće? Problem virusa u migrantskim domovima riješen je jednostavnim načelom: zatvoreni su i nikom nije bilo dopušteno napustiti ih dok svi korisnici ne budu negativni.
Pritom se ne misli na sve pozitivne i njihove kontakte, već na sve stanovnike domova. Trajalo je poprilično dugo, država je uložila sve raspoložive resurse, ljudi su bili na izmaku snaga, ali uspjeli su. Nakon određenog vremena, domovi su bili čisti od virusa i do danas se njihovi stanovnici trebaju redovito testirati svakih dvije sedmice. Predstavljen je program načina reorganizacije i vraćanja države na staro. Prvi korak bilo je potpuno zatvaranje države, prvi put u singapurskoj historiji. Zabranjen je ulaz svim turistima i onima koji nisu rezidenti Singapura te do danas, više od godinu dana poslije, još im nije dopušten ulazak. Grad, kojem je turizam jedna od značajnijih grana ekonomije, zatvoren je dulje od godinu dana i svejedno održava stabilnost.
Poduzimanju bilo kakvih mjera prethodio je svima omraženi lockdown. Trajao je od aprila do juna 2020. i bilo je moguće izići iz kuće samo u nužnim situacijama uz obvezno nošenje maske, druženja su bila izričito zabranjena. Nije bilo moguće posjetiti nikoga, čak ni roditelje ako su živjeli na različitoj adresi. Građani su mogli izići vani samo u slučaju kupnje namirnica ili u rekreativne svrhe. Čak ni u tom slučaju nije bilo moguće zadržavanje na jednom mjestu, bilo je bitno stalno se kretati. Na ulicama su bili jedino ambasadori koji su se brinuli za poštivanje mjera i naplaćivali drakonske kazne ako bi se našao neko tko bi se usudio prekršiti ih. Nekadmoćni grad koji je vrvio turistima, bio je grad duhova. Ulice su bile prazne, brojni ugostiteljski objekti zatvoreni, pregršt hotela sa zaključanim vratima, sva poduzeća bila su zatvorena, škole i vrtići su, umjesto dječjim smijehom, “odjekivali” tišinom. Konstantno se radilo na praćenju kontakata zaraženih, što je oduzimalo jako puno vremena i energije. Pri kraju lockdowna premijer je predstavio javnosti plan ponovnog postupnog otvaranja države i mjere suzbijanja virusa.
Maske i s prehladom
Prva od mjera bila je obvezno nošenje maske za sve odrasle na otvorenom i zatvorenom. Masku je dopušteno skinuti samo za vrijeme konzumacije jela i pića te za vrijeme rekreativnih aktivnosti. Kazna za nenošenje maski 500 dolara na licu mjesta. S obzirom na tropsku klimu i jedno jedino godišnje doba - ljeto, na svakodnevne temperature iznad trideset stepeni i prosječnu vlažnost zraka od 70%, jasno je kako je iznimno teško nositi neprestano masku u takvim uvjetima. No, ovo je Azija i niko nikad nije doveo takvu odluku u pitanje s obzirom na to da su Azijati poznati po svojoj solidarnosti te da oduvijek na prve znakove obične prehlade nose maske dobrovoljno kako bi zaštitili ostale od svojih virusnih klica.
Sljedeći korak bilo je postupno otvaranje države kroz tri faze. No, to je podrazumijevalo veću slobodu kretanja ljudi i sve teže praćenje kontakata oboljelih koje je svakako oduzimalo previše vremena i napora državnim službenicima, stoga je osmišljen program praćenja “Trace Together”. Riječ je o mobilnoj aplikaciji za sve korisnike pametnih telefona ili fizičkog tokena za one koji ne koriste telefone. Svaki pojedinac dužan je prijaviti se u aplikaciju baš na svakom mjestu u koje ulazi. Kafić, restoran, muzej, trgovina, škola, fakultet, ured. Bilo gdje dužni ste skenirati QR kod na ulasku i automatski ćete biti prijavljeni u aplikaciju.
Prilikom izlaska jednostavno se odjavite. Aplikacija prati vaša kretanja i upozorava vas ako posjećujete neko od mjesta koje su zaraženi već posjetili. Također, ako se netko testira i bude pozitivan na virus, aplikacija automatski obavještava ljude koji su bili u blizini njegova uređaja posljednje dvije sedmice i poziva na samoizolaciju i/ili testiranje. Ni u jednom trenutku ljudi nisu izgubili vjeru u vladu, one koji su stalno bili među ljudima odajući dojam kako su ovdje uistinu svi jednaki, ntko u cijeloj ovoj priči nije bio protekcioniran. Svi su imali isti cilj - vratiti svoje živote natrag.
Premijer je predstavio program ponovnog otvaranja države u tri faze. Prva faza uslijedila je neposredno nakon lockdowna. S obzirom na to da nije donosila prevelika olakšanja, svi su bili presretni što je kratko trajala. Jedina razlika od lockdowna bila je to što je konačno bilo moguće posjetiti porodicu ako je imate u Singapuru. Toj istoj porodici bilo je dopušteno primiti posjet od samo dva člana obitelji dnevno, no postupno su se različite grane ekonomije otvarale. U julu 2020. država je ušla u drugu fazu koja je donijela znatne olakšice. Konačno je bilo moguće posjećivati prijatelje, no na snagu je stupilo pravilo od pet osoba. Vani možete biti u grupama od samo pet ljudi, odnosno toliko ih možete primiti u svom domu.
Škole, vrtići, ugostiteljski objekti te mnoga religiozna, kulturna i zabavna središta su se također otvorila za javnost, naravno, poštujući mjere socijalne distance i grupa od pet ljudi. Na ulazu u svaki objekt stoje termometri za mjerenje temperature i nikome nije dopušteno ući kupiti ni kruh ako ima povišenu tjelesnu temperaturu. Uz njih stoje ambasadori koji provjeravaju jeste li se prijavili u aplikaciju “Trace Together” i poštujete li pravilo od pet osoba. Grad koji se inače ponosi titulom jednog od najčišćih na svijetu, podigao je letvicu još više. Konstantno se sve dezinficira, od cesta, automata za hranu i piće na ulicama, javnog prijevoza.
S prvim danima 2021. s dugotrajnim brojem novooboljelih na dnevnoj bazi manje od pet ušli smo u treću fazu u kojoj se nalazimo i danas. Broj ljudi u skupini je podignut na osam, ono nekoliko djelatnosti koje su bile zatvorene dotad, sad su otvorene, a život izgleda najbliže novom normalnom na koje su nas pripremali. Jedina razlika je u nošenju maski i prijavljivanju u aplikaciju bilo gdje da ulazimo. Ali zato cijeli grad uživa u slobodi i svim sadržajima koje nudi. Četvrta faza ne postoji, odnosno, to će biti povratak na staro kad se izvrši imunizacija i procjepljivanje stanovništva vakcinama Pfizer i Moderna, koje se već obavlja na dobrovoljnoj osnovi, dakako. Model koji je Singapur osmislio u načelu je jednostavan: zatvorili su grad, ne dopuštaju priljev turista koji će po njihovu mišljenju samo donijeti virus natrag. Da, ovo je turistička zemlja i hoteli su bivali prazni dok vlasti nisu smislile savršen model.
Mnogi stanovnici su na početku pandemije odlazili svojim domovima u ostatku svijeta koji još nisu bili zahvaćeni virusom. U početku, Singapur nije dopuštao povratak, no poslije su razvili drugačiji sistem. Odredili su određenu kvotu ljudi koji se mogu vratiti u državu i pod određenim uvjetima. Dakako, riječ je i dalje samo o rezidentima, ne o turistima. Kako bi se vratili, svi se moraju prijaviti državi za dozvolu za povratak, koji će ovisiti i o epidemiološkoj situaciji zemlje iz koje stižete, između ostalog. Među povratnicima bili smo moj sin i ja, koji smo otišli u Hrvatsku prije početka lockdowna u Singapuru. Nakon nekoliko odbijenica konačno smo dobili dozvolu za povratak, i to predložen interval od tri dana u roku kojih moramo ući u državu.
Kašnjenje od samo nekoliko sati se ne tolerira i jasno vam je dano do znanja da u tom slučaju ne možete ući. Singapurske vlasti ne zanima činjenica da nema više redovnih letova kao što je bilo u vremenu prije koronakrize, da mnoge zemlje ne dopuštaju tranzit. Oni imaju svoje uvjete za povratak. Ako se želite vratiti, slijedite pravila. Ako ne, ne možete ući u državu. Njima je još draže da se ljudi ne vraćaju jer ih smatraju prijetnjom koja donosi virus natrag, stoga vam otežavaju povratak na sve načine samo da se ne vraćate. A povratak znači sljedeće: pri slijetanju na aerodrom dočekuju vas državni službenici koji vas vode u hotelski karanten u trajanju od četrnaest dana. Ako ste negativni na PCR testu koji se radi desetog dana izolacije, dakako. Ako ste pozitivni, premještaju vas u drugi smještaj dok ne ozdravite.
Tek s dva negativna testa možete nastaviti prema gradu i svom domu. Nema pregovora ni žaljenja. Ako se želite vratiti, pristajete pratiti pravila. Naravno da nije dopušteno nikome odraditi izolaciju doma, kako bi drukčije država vratila život u hotele? Naime, možda nema turista, no svakako ima ljudi u karanteni. Hoteli su prenamijenjeni u karantenski smještaj koji korisnici sami plaćaju. A trošak izolacije košta kao dobro putovanje u neku od egzotičnih destinacija. Cijena hotelske sobe iz koje ne smijete izaći sljedećih četrnaest dana za dvije osobe iznosi 2.400 dolara te još dodatnih 200 dolara za PCR test po osobi. Jednom kad uđete u hotel i dobijete ključ od sobe ne smijete je napustiti sljedeće dvije sedmice.
Hrana se dostavlja triput dnevno ispred vrata kad hotelsko osoblje pozvoni, a vi ste im dužni dati minutu prije nego što otvorite vrata kako bi imali dovoljno vremena za udaljiti se i tek tada možete preuzeti svoj obrok. Dužni ste preuzeti mobilnu aplikaciju “Homer” napravljenu isključivo za svrhe odrađivanja karantina u Singapuru u koju ste triput dnevno obvezni podnositi izvještaj o svom zdravstvenom stanju odgovarajući na automatizirani upitnik o simptomima COVID-a te upisivati svoju tjelesnu temperaturu. Unatoč tome, svaki dan primate pozive, nekad samo glasovne, a ponekad i videopozive od inspektora koji su dužni potvrditi da se uistinu nalazite u predodređenoj sobi te da ne kršite pravila izolacije.
Ne bi bilo zgodno ni isplativo prekršiti ih s obzirom na to da su kazne za kršenje samoizolacije sljedeće: za prvi prijestup kazna od 10.000 dolara i/ili kazna zatvora do šest mjeseci; za drugi prijestup novčana kazna od 20.000 $ i/ili zatvorska kazna u trajanju od 12 mjeseci te dozvole za boravak i radne dozvole bivaju ukinute i/ili skraćene uz doživotnu zabranu ponovnog ulaska u državu. Deseti dan očekuje vas testiranje, također u hotelu. Svako ima svoj termin i može napustiti sobu nekoliko minuta prije testiranja, obaviti test i odmah se vratiti u sobu. Rezultati testiranja vas dočekaju na mobitelu te, ako je test negativan, 14. dan u podne, kad vas aplikacija obavijesti, slobodni ste. U trenutku kad smo mi obavljali karantin, Singapur je imao manje od pet slučajeva novooboljelih na dnevnom nivou, no svejedno su i dalje bile sve rigorozne mjere na snazi.
Pobijedili zajedno
Danas, više od godinu dana od početka pandemije, Singapur većinom nema ni jedan ili ima do jedan slučaj novooboljelih u gradu. Ponešto bude u skupini pristiglih, no oni odmah budu zadržani u hotelskoj karanteni i ne stignu do grada dok ne budu potpuno zdravi. Svjetska zdravstvena organizacija i cjelokupna javnost stalno imaju riječi hvale za singapurski način borbe protiv virusa s obzirom na činjenicu kako, od 60.000 zaraženih od početka pandemije, ova mala zemlja bilježi svega 30 smrti uslijed COVID-a. Singapurske vlasti kao odgovor na to pitanje najčešće naglašavaju nekoliko važnih čimbenika. Prvi je važnost učestalog testiranja kod skupina koje su najviše u interakciji s najvećim brojem ljudi. Tako se svi zaposleni u medicinskoj industriji, od stražara u bolnici do ravnatelja, moraju testirati svaki tjedan upravo kako bi se izbjegla mogućnost prodora virusa u bolnice. Svi zaposleni u građevinskoj, pomorskoj i procesnoj industriji testiraju se svaka dva tjedna. Drugi čimbenik čine obvezne maske, treći sustav aktivnog i neprestanog praćenja kontakata kroz aplikaciju i promptno smještanje kontakata u izolaciju bez čekanja pojave simptoma.
Treći pripisuju sistemski karanten pri ulasku u državu, a četvrti, i onaj najvažniji, suvremenoj medicinskoj opremi i izvanrednom osoblju koje se brine o svim oboljelima, kao i svakom pojedincu u državi koji svojim discipliniranim ponašanjem čini bitnu kariku u ovom nezgodnom lancu u kojem smo se svi pronašli. Singapur je, čini se, pronašao svoj način. Neki su mu zamjerali povredu privatnosti zbog korištenja aplikacije koja prati kretanja korisnika, no ako pitate bilo kojeg stanovnika, svi će radije staviti masku i prijaviti se u aplikaciju te živjeti. Uživati u prepunim restoranima, tražiti slobodan sto za subotnju kafu u lokalnom kafiću. Uživati u predstavama i muzejima, voditi djecu u igraonice, kina, kazalište, slaviti rođendane, pa makar i u manjem obujmu. Živjeti onako kako se to u ostatku svijeta trenutačno čini nedostižno. Čini se kako je, zahvaljujući zajedničkim snagama, novo normalno odavno na snazi u Aziji. I nije tako strašno."