Centralna obavještajna agencija SAD-a, CIA, tokom Hladnog rata oglasima je privlačila i novačila. Ujedinjena Kraljevina do 1992. godine nije priznala da postoji MI6, obavještajna služba zadužena za vanjsku aktivnost. Iako smo gledali serijale o Jamesu Bondu koji ima šefa, M, piše Jutarnji.
U utorak je Richard Moore, koji je preuzeo MI6 prošle godine, održao govor o obavještajnoj službi u digitalno doba u Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS). Već je ranije otvorio profil na Twitteru (tako sam došao do govora). Prvi u historiji. Znak promjena u obavještajnom sistemu i u konzervativnoj Ujedinjenoj Kraljevini. C, što je stvarna kratica za šefa MI6 (dolazi od Chief), ima dobar argument: da bi služba postala što tajnija, mora biti što otvorenija.
Moore dolazi iz špijunske porodice, otac mu je bio u britanskoj ambasadi u Moskvi 1960-ih pa se dobro sjeća SSSR-a. Karijeru u MI6 je počeo 1980. godine i uspeo se do čelnog mjesta u zgradi na obali Temze u Londonu koja je u jednom od filmova iz serijala Jamesa Bonda bila razorena eksplozijom.
Slušateljstvo je prvo upoznao sa zaduženjima službe.
“MI6 je britanska prekomorska obavještajna agencija. Novačimo i vodimo tajne agente u drugim zemljama. Oslanjamo se na te međuljudske odnose kako bismo vladi pribavili tajne informacije i osigurali da se stvari odviju smjerom koji bi inače bilo nemoguće postići. Činimo to u strogo ograničene svrhe kako je navedeno u Zakonu iz 1994. godine: u interesu nacionalne sigurnosti, za ekonomsku dobrobit Ujedinjene Kraljevine, za sprječavanje i otkrivanje teškog kriminala. Važno je to što radimo kao obavještajna agencija koja se oslanja na ljude jer u konačnici i u digitalnom svijetu kritične odluke donose stvarni ljudi.”
'Operativac'
Pregnantan opis rada koji potvrđuje da je Moore svjestan važnosti kvalitetne obrade podataka u vrijednu i korisnu informaciju. Operativac.
Izdvojio je četiri velike prijetnje Britaniji naglašavajući elemente kontinuiteta. Koji se primarno odnose na drugu prijetnju s popisa, Rusiju. Za koju ‘C’ navodi da je žele razumjeti i da taj proces traje već jedan vijek (MI6 je osnovan 1949. godine) “i to će ostati suštinski dio našeg posla”.
Rusiju definira “akutnom prijetnjom” da bi taksativno naveo spektar ugroza koje stižu iz Moskve: napadi koje je odobrila država kao što je trovanje Sergeja Skripala, bivšeg agenta ruske službe GRU i kćeri Julije u Salisburyju, uplitanje u demokratske procese poput pokušaja državnog udara u Crnoj Gori.
Britanska i američka tajna služba na taj se događaj iz 2016. godine referiraju kao pokušaj državnog udara, ali izvori iz nekih drugih europskih službi nisu u potpunosti saglasni. Kao argument navode dobre veze crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića s ruskim službama.
‘C’ će se još jednom osvrnuti na Zapadni Balkan, navodeći da Rusija koristi političke posrednike kako bi potkopala stabilnost u tom dijelu Europe. “Ova aktivnost bilježi uzlazni trend”, navodi.
Iako ih ne navodi, na tom bi se popisu našao Milorad Dodik, lider Srba u BiH, kao najistureniji. Slijedi Ivica Dačić, predsjednik srbijanske Skupštine, pa lideri Demokratskog fronta (DF) u Crnoj Gori. Veliko je pitanje šta MI6 misli o političkim aktivnostima Dragana Čovića, šefa HDZ BiH, koji je nedavno glasao za ukidanje zakona o zabrani negiranja genocida i ne krije veze s Moskvom.
Sugestije Londona
Može se zaključiti i da je odluka Zorana Zaeva, premijera Sjeverne Makedonije, da odgodi ostavku kako bi se uspostavila nova većina u Sobranju, parlamentu, također pratila sugestije Londona i Washingtona s ciljem sprječavanja dolaska na vlast Hristijana Mickoskog, lidera desne opozicijske stranke VMRO-DPMNE. Ta je politička opcija bila poznata po dobrim vezama s Moskvom, Mickoski tvrdi da je predan članstvu u NATO-u, ali MI6 još nije siguran. Dobre veze koje njeguje s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom ne podupiru te izjave.
MI6 aktivno pomaže crnogorskoj vladi koja je izložena pritisku s jedne strane proruskog DF-a, a s druge Đukanovića koji bi natrag na vlast jer vlada udara u poslovne interese porodice.
Pune ruke posla u osjetljivoj regiji gdje se vode rovovske kolateralne bitke. Nije slučajno premijer Boris Johnson kao posebnog britanskog izaslanika za Zapadni Balkan imenovao donedavnog šefa Vojnog odbora NATO-a, Sir Stuarta Peacha. Još jedan korak u stvaranju “globalne Britanije” nakon Brexita.
Ne treba zaboraviti da su agenti MI6 imali važnu ulogu u procesu saradnje Hrvatske s Haaškim sudom djelujući poticajno, ali i gradeći tezu o nespremnosti vlasti da ispuni obaveze.
Kina prva prijetnja
Kibernetički napadi još su jedno moćno oružje ruske ugroze britanskim interesima.
Zbog Zapadnog Balkana sam preskočio prvu prijetnju, Narodna Republika Kina. “U sve prijepornijem međunarodnom ekosistemu, tektonske se ploče pokreću kako raste moć Kine i njezina odlučnost da ju dokaže”, tumači Moore. Čija služba predlaže, kao i SAD i EU, višedimenzionalni odnos s Pekingom, saradnja na planu ekonomije i transnacionalnih izazova, ali stalno imajući na umu da je riječ o autoritarnoj državi čije su vrijednosti drukčije od naših.
Temeljna ugroza proizlazi iz vjerovanja Komunističke partije u vlastitu propagandu o slabostima Zapada i podcjenjivanje odlučnosti Washingtona. “Rizik kineske pogrešne procjene zbog pretjeranog samopouzdanja je stvaran”, zaključuje Moore. Izuzetno razborito i tu bi procjenu trebali na zidu imati napisani svi lideri demokratskog svijeta. Uz sljedeću: “Prilagođavanje svijetu pod utjecajem uspona Kine suštinski je prioritet za MI6.”
Treća je ugroza Iran, a četvrta međunarodni terorizam.
‘C’ je završio govor referiranjem na tehnološki napredak koji iz temelja mijenja okružje i ozračje u kojem djeluju agentice i agenti navodeći da MI6 više ne može sam kreirati potrebne alate. “Za razliku od Q-a u filmovima o Bondu, ne možemo sve napraviti kod kuće”, rekao je. Protivnici sada imaju stvaran i virtualan, online život pa MI6 poziva privatni sektor da sudjeluje u hvatanju tehnološkog koraka s prijetnjama kako bi služba neprestano bila korak ispred svih. Neprijatelja, protivnika, ali po mogućnosti i saveznika, dodao bih.
