Sagovornici Glasa Amerike koji su dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu kažu da je imenovanje novog visokog predstavnika prilika da se neke stvari u BiH riješe, ali da može dovesti i do novih problema.
Njemački političar Christian Schmidt, koji bi od 1. augusta trebao preuzeti ulogu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (BiH), do sada nije detaljno komentarisao svoje planove i političku situaciju u BiH. S obzirom da ti planovi zavise od niza faktora, poput dogovora između Sjedinjenih Država (SAD) i evropskih zemalja, u ovom trenutku je teško govoriti da li će biti značajnih promjena u radu Ureda visokog predstavnika (OHR), piše Glas Amerike.
Schmidta je na funkciju postavio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) u BiH, 27. maja 2021. godine, uz protivljenje Rusije.
„S jedne strane postoji i veliki rizik, u vezi Rusije“, kaže Majda Ruge, viša saradnica Evropskog vijeća za vanjske poslove sa sjedištem u Berlinu.
„Rusija se nije složila sa odlukom Upravnog odbora PIC-a o nominaciji i veoma se jasno tome protivi. Kao što znamo, Rusija svake godine ima glas u odluci o produženju mandata EUFOR-a u BiH i mogla bi to blokirati u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN). Do sada to nije radila“.
„Da li je taj rizik vrijedan zaista zavisi od toga šta će Christian Schmidt raditi i šta će njemačka vlada odlučiti da uradi da bi ga podržala u tim naporima. Postoji i mogućnost da neće biti nikakvih promjena, da će se sve nastaviti po starom“, dodaje Ruge.
Iz PIC-a su saopštili da će o imenovanju Schmidta obavijestiti generalnog sekretara UN-a, ali iz Ambasade Rusije u BiH žele da njegov mandat odobri Vijeće sigurnosti, navodeći u saopštenju da on bez toga „neće imati potreban međunarodno-pravni legitimitet i neće se moći smatrati visokim predstavnikom“.
Rusija je jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti i može uložiti veto na odluke ovog tijela, pa i ukoliko ono bude glasalo o visokom predstavniku. S obzirom da Vijeće jednom godišnje obnavlja mandat EUFOR-u, a sadašnji ističe u novembru, Rusija potencijalno može uložiti i veto na produženje vojne misije koju čini oko 600 vojnika.
Tanya Domi, profesorica Škole za međunarodna i javna pitanja na Columbia Univerzitetu u New Yorku, koja je u BiH provela niz godina, radeći između ostalog za misiju OSCE-a, kaže da bi SAD i Britanija već morale raditi na sprečavanju takvog scenarija: „Ne za mjesec dana, nego sada.“
Daniel Serwer, profesor Škole naprednih međunarodnih studija Univerziteta Johns Hopkins iz Washingtona, navodi da je važno pitanje hoće li Schmidt imati ista ograničenja kakva je imao njegov prethodnik, aktuelni visoki predstavnik Valentin Inzko: „Djelimično zbog PIC-a, gdje Rusi imaju poziciju da blokiraju, a djelimično i zbog nedostatka hrabrosti Evropske unije (EU) i SAD da podrže snažniju akciju protiv onih koji se protive jedinstvu i teritorijalnom integritetu BiH. Po mom mišljenju, to je (Milorad) Dodik, a ponekad i Bosanski Hrvati“.
Na sastanku u Bonnu 1997. godine, PIC je visokom predstavniku odobrio korištenje tzv. „bonskih ovlaštenja“, što mu, između ostalog, omogućava da smjenjuje zvaničnike koji krše Daytonski mirovni sporazum. Inzko, koji je na funkciji već 12 godina, nije koristio tu opciju.
Ruge kaže da „bonska ovlaštenja“ nisu jednostavan mehanizam i da postoji niz preduslova za njihovo korištenje: „Nije baš da će Christian Schmidt doći i imati svu tu moć u svojim rukama. Tu moć nema on nego sve države koje su važne: SAD, Njemačka, Francuska, Britanija, Turska, pa u jednoj mjeri i Brisel. Ne možete ih koristiti i ne biste ih trebali koristiti ako zaista ne znate kako da se pobrinete da one imaju podršku i da se sprovedu kada budu izazvane. A sigurno će biti izazvane.“
Uticaj Rusije: Bosna je Ahilova peta Balkana
Analitičari koji su govorili za Glas Amerike upozoravaju da su potencijalni problemi u kontekstu Rusije njeno tradicionalno protivljenje odlukama i saopštenjima PIC-a, rad na zatvaranju OHR-a, te podrška prijetnjama Milorada Dodika o odcjepljenju Republike Srpske.
„I svi samo stoje okolo, posmatraju to, a ništa se ne mijenja“, kaže Tanya Domi.
Početkom juna ove godine Domi je upravo na ovu temu u Foreign Policy objavila tekst u koautorstvu sa Ivanom Stradner, naučnom saradnicom organizacije American Enterprise Institute iz Washingtona. U njemu se navodi da BiH od 1995. godine nije bila bliža novoj etničkoj krizi, a razlog za to je djelovanje Rusije, čemu je pogodovala nebriga SAD i EU.
Stradner u razgovoru za Glas Amerike kaže da Rusija koristi ranjivost BiH: „Rusija je aktivna u Bosni zato što je Bosna Ahilova peta Balkana, pa samim tim i Evrope“.
Prema njenim riječima, jedan od glavnih ciljeva ove zemlje na Zapadnom Balkanu je sprečavanje euroatlantskih integracija: „Rusija ne želi proširenje NATO-a. (…) Ulazak Bosne u EU također bi bio poguban za Rusiju.“
Njeno mišljenje dijeli Daniel Serwer: „Nisu uspjeli u Makedoniji. Nisu uspjeli u Crnoj Gori, gdje se sada malo svete, ali ne žele da ne uspiju i u BiH“.
Rusija se otvoreno protivi proširenju NATO-a, pa je tako njena Ambasada u BiH 18. marta saopštila: „u slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO-a naša zemlja će morati reagovati na ovaj neprijateljski korak“, dok je u nedavnoj kolumni za Oslobođenje ambasador Igor Kalabuhov napisao: „iluzorna je nada da će članstvo u NATO-u barem malo ojačati bosanskohercegovačku državnost“.
Stradner objašnjava da to što velike sile nastoje proširiti svoj uticaj na druge države nije novost, ali je problem što Rusija, kao i zemlje poput Kine, Irana i Turske, rade na podrivanju demokratije i stvaranju podjela u društvu, a u BiH to za posljedicu ima i jačanje nacionalizma.
„Bitno je napomenuti da ni Bosna, ni Balkan, nisu žrtve Rusije. Jer Moskvi to dozvoljavaju sateliti u tim državama. Njihovi državnici. Tako da Rusija ima svoje satelite u okviru Bosne, kako sa Hrvatske, tako i sa Srpske strane“, kaže Stradner.
Ruski zvaničnici redovno govore da je vrijeme za zatvaranje OHR-a, te da se sve strane u BiH samostalno dogovaraju oko budućnosti.
PIC je za ukidanje OHR-a još 2008. godine postavio tzv. „5+2 uvjeta“, među kojima su: raspodjela imovine između države i drugih nivoa vlasti, rješenje za vojnu imovinu, kao i snažnija vladavina prava. Međutim, mnogi od tih ciljeva još nisu ispunjeni i na njima se malo radi.
Majda Ruge kaže da OHR ne bi trebao dobiti veću ulogu, nego da bi trebao biti fokusiran na obavljanju uloge koju već ima, odnosno, implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma, osiguravanju da se ne podriva suverenitet BiH, kao i napredak na agendi „5+2“, koja je, prema njenim riječima, pomalo već i zastarila.
Stradner navodi da bi gašenje OHR-a u ovom trenutku bila „jedna od najgorih stvari koja može da se desi u Bosni“, te dodaje: „OHR mora da se vrati na ono što je nekad bio. Davati vlast lokalnim političarima u vrijeme ovakve podijeljenosti nije baš najpametnije i mislim da EU, kao i Amerika, i druge zemlje, treba da imaju veliku ulogu da zaista vrate Bosnu na pravi put“.
Odnosi između SAD i Evrope su ključni
Sagovornici Glasa Amerike uglavnom su saglasni da će odnosi SAD i Njemačke, te drugih evropskih sila, u velikoj mjeri uticati na rad OHR-a i ono što će se dalje dešavati u BiH. SAD su podržale imenovanje Christiana Schmidta.
„SAD čestitaju Christianu Schmidtu na imenovanju za narednog visokog predstavnika u BiH. Zahvaljujemo se ambasadoru Inzku na službi i radujemo se nastavku partnerstva na podršci implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma“, napisao je na svom zvaničnom Twitter nalogu Ned Price, glasnogovornik State Departmenta.
Stradner navodi da su se odnosi EU-SAD popravili izborom Joe Bidena za američkog predsjednika, s obzirom da njegova administracija ima želju za jačanje transatlantskih veza. Ipak, upozorava da SAD i dalje imaju druge prioritete i unutrašnje probleme.
„Često ljudi na Balkanu misle da se svjetska politika vrti oko Balkana, ali to je daleko od istine“, kaže Stradner. „Hladni rat je prošao, zemlje bivše Jugoslavije nisu više prioritet ovdje. Živimo u jednom potpuno novom svijetu, sa novim bezbjednosnim izazovima. Tako da ako se Balkan ne prilagodi tome, neće ni svijet Balkanu. (…) Balkan je tu ukoliko se uklapa u jedan od naših prioriteta.“
U tom smislu, dodaje Stradner, Balkan bi trebao biti prioritet Evrope, ali i ona ima svojih problema: od neusaglašene spoljne politike i toga ko donosi odluke – Brisel, Pariz ili Berlin – preko rasta populizma i desnice, pa do pitanja da li EU uopšte želi proširenje. Istovremeno, kaže ona, pitanje je i da li zemlje Balkana žele ulazak u EU.
Serwer navodi da BiH ne treba da brine da li je EU sada spremna da je prihvati za članicu, nego da li će biti spremna za deset godina, kada će Evropa to možda željeti: „Oni koji su pametni, ostaju uz EU ambiciju, bez obzira na to šta se dešava u EU, te uz NATO ambiciju, bez obzira na to šta se dešava u NATO-u“.
„Prestanite se brinuti za ono što se dešava u EU i počnite se brinuti o tome šta se dešava u BiH i zašto Jakob Finci ne može biti predsjednik”, dodaje Serwer.
Presudom iz decembra 2009. godine, Evropski sud za ljudska prava je ocijenio da je Ustav BiH diskriminatoran prema manjinama koje ne mogu da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija. Vlasti BiH do danas nisu sprovele presudu.
“Mislim da je potrebna snažnija zajednička akcija EU i Amerike. A Schmidt bi trebao biti instrument te akcije“, kaže Serwer.
Jedna od tema koje su u proteklom periodu izazvale niz polemika jeste pojava dokumenata, tzv. non-papera, od kojih su neki navodno pozivali i na promjene granica u BiH, ali i na drugim mjestima na Zapadnom Balkanu.
„To je užasna ideja“, navodi Domi. „Predložiti sjeckanje Zapadnog Balkana i razmjenu teritorija je kao potpaljivanje drveta koje već gori.“
„Vjerujem da je to izuzetno opasno, ali i nerealno“, kaže Serwer. „Promjene granica bilo gdje na Balkanu znače promjene granica svugdje, tu, ali i na drugim mjestima. A to znači rizikovanje stotina hiljada ljudskih života.“
Nove sankcije zbog korupcije?
Prema riječima Majde Ruge, nema mnogo suštinskih tačaka u kojima se Washington, Brisel i Berlin ne slažu oko onoga šta žele postići u BiH, ali neslaganje postoji u instrumentima koji se za to koriste. Kako kaže, za razliku od EU, SAD su uvijek bile spremnije da zaista koriste moć, npr. nametanjem sankcija.
U ovom trenutku, SAD imaju javno objavljene sankcije protiv 115 fizičkih i pravnih lica iz BiH, koje se uglavnom odnose na zabranu putovanja, blokiranje imovine u SAD ili zabranu poslovanja sa američkim firmama i državljanima. Veći dio sankcija odnosi se na ratne zločine i opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma u postratnom periodu, a tek manji dio ih je izrečen u skorije vrijeme, uključujući sankcije bivšim i sadašnjim zvaničnicima Miloradu Dodiku, Amiru Zukiću i Nikoli Špiriću.
Početkom juna 2021. godine, Joe Biden je potpisao uredbu kojom je produžio uslove za održavanje postojećih sankcija zemljama Zapadnog Balkana, ali i proširio osnove za uvođenje novih, uključujući: korupciju, kršenje ljudskih prava, prijetnje miru i stabilnosti i dr. Do objave ovog teksta, nisu najavljene nove sankcije.
„Mislim da je ovo fantastični korak jer Republikanci i Demokrate se ne slažu oko mnogih stvari, ali ovo je jedna u kojoj su se apsolutno složili“, kaže Stradner. „Ja bih rekla da je ovo dobar znak jer odliv mozgova i siromaštvo su posljedica velike korupcije. Usljed korupcije, ne možemo ni da govorimo o demokratiji. Ako želimo snažan Balkan, ovo je prvi korak koji mora da se riješi.“
Ruge slično razmišlja: „Ako želimo izdvojiti najvažniji faktor iza opstrukcije, nefunkcionalnosti i nespremnosti elita da sprovedu reforme i krenu naprijed ka funkcionalnosti, rekla bih da je to korupcija, kleptokratija – i to ne bilo kakva, nego visoka korupcija izabranih zvaničnika.“
Ruge kaže da je problem u tome što su američke sankcije u mnogim slučajevima više simboličke prirode nego što su efikasne: „Većina imovine koju ovi političari imaju, koja je vjerovatno isisana iz javnih budžeta, nalazi se u Evropi i evropskim bankama. Tako da ako želimo da vidimo efikasniji skup podsticaja, Evropljani se definitivno moraju pridružiti. Oni se nikada nisu pridružili sankcijama protiv Dodika. Nikada se nisu pridružili američkim sankcijama Špiriću.“
Ostali sagovornici Glasa Amerike također navode da bi od velike važnosti bilo da Evropa isprati američke sankcije.
Ruge podsjeća da je 2011. godine Vijeće EU usvojilo okvir za uvođenje restriktivnih mjera osobama koje podrivaju Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, ali da one nikada nisu korištene jer je teško postići slaganje svih EU članica. Ukoliko je nemoguće postići konsenzus unutar EU, kaže ona, možda bi se grupa ključnih država mogla složiti oko uvođenja sankcija.
Ruge napominje da strateški pristup i mogućnost kredibilne prijetnje u stilu „ako ne uradite A, dogodit će se B“ mogu da budu i efikasniji nego uvođenje sankcija bez postizanja stvarnog cilja.
U konačnici, slažu se sagovornici Glasa Amerike, ukoliko se problemi u BiH budu ignorisali, postajat će još gori, ali sve zavisi od političke volje zapadnih zemalja da se njima pozabave i da stanu iza novog visokog predstavnika.
„Trebala bi nam biti važna demokratija na Zapadnom Balkanu“, kaže Tanya Domi. „Jer ako ne uspijemo, znamo istoriju, postoje centripetalne sile, ne samo ljudi koji su nacionalisti u regionu, nego i vanjske sile, koje nisu prijetnje samo BiH i Zapadnom Balkanu, nego prijetnje za sigurnost Evrope, tako da je u interesu SAD da Bosna napreduje.“
