"Često ga se sjetimo i to tokom intimnih porodičnih situacija i druženja. Nije jednostavno artikulirati kako i na kakav način nedostaje jer je prošlo puno godina od njegovog odlaska, ali svakako je to intenzivna mješavina emocija i nostalgije", rekla je za Jutarnji na 41. godišnjicu smrti svog djeda Josipa Broza Tita pozorišna rediteljica Saša Broz, kćerka njegovog mlađeg sina Miše.
Na djedovom grobu zadnji put je bila lani u martu, nekoliko dana prije proglašenja pandemije. Tada mu je, kao što joj je običaj i inače, zapalila svijeću i ostavila njegovo najdraže cvijeće - đurđice.
"Najbitnije je da ga se sjetimo, a to u porodici radimo često i nevezano za određene datume. Sretna sam kada neko u meni prepozna neki njegov detalj", priča.
Ona i doživotni predsjednik SFRJ nisu imali uobičajen odnos jer, kako i sama kaže, on nije bio običan djed. Nalazili su se u Zagrebu na Pantovčaku, a najčešće na Brijunima ljeti. Za odličan uspjeh u školi joj je poklonio papagaja Kokija, koji je onda živio s njenom porodicom u zagrebačkom stanu.
Tito je imao dvoje djece: sinove Žarka i Aleksandra Mišu, i šestoro unuka: Josipa Jošku, Zlaticu, Edvarda, Svetlanu, Sašu i Andreja.
Umro je nekoliko dana prije 88. rođendana, 4. maja 1980. godine, u bolnici u Ljubljani gdje je proveo posljednja četiri mjeseca svoga života. Od toga je tri mjeseca bio u komi. Prvo u induciranoj, a potom i u pravoj.
Te nedjelje kada je umro sve novine u Jugoslaviji izašle su s naslovima da je Tito u kritičnom stanju, a navečer je stigla i vijest o njegovoj smrti.
"Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito", objavljeno je u saopćenju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije koje je na televiziji pročitao voditelj Miroslav Lilić. Građani diljem Jugoslavije su na vijest o smrti izašli na ulice, mnogi u suzama.
Tito je bio hospitaliziran zbog problema s cirkulacijom povezanim s dijabetesom, amputirana mu je lijeva noga, a uslijedile su brojne komplikacije: zatajenje bubrega, uzastopne upale pluća, unutarnje krvarenje, sepsa, oštećenje jetre…
Nakon njegove smrti proglašeno je sedmodnevno službeno žalovanje, a već idući dan iz Ljubljane je prema Beogradu krenuo Plavi voz s njegovim lijesom koji je zastajao putem kako mu bi građani mogli odati počast. U vozu su bili i sinovi Žarko i Mišo, ali i unuci. Saša nikad neće zaboraviti putovanje s djedovim lijesom u Plavom vozu od Zagreba do Beograda i hiljae uplakanih ljudi koji su ga pratili na tom putu. Za 12-godišnju djevojčicu to je bio priličan stres, a na sprovodu joj je pozlilo, a dva dana kasnije dobila je vodene kozice.
Osmog dana maja 1980. 209 izaslanstava iz 127 država svijeta došlo je na Titov ispraćaj u Beogradu, među njima i predsjednik SSSR-a Leonid Brežnjev, kancelar tadašnje Zapadne Njemačke Helmut Schmidt, čelnik DDR-a Erich Honecker i britanska premijerka Margaret Thatcher.
Tito je pokopan uz taktove Internacionale i jugoslavenske himne, a u gradovima diljem bivše države odjekivale su sirene.
Na njegovom grobu u Kući cvijeća zlatnim slovima piše tek "Josip Broz Tito 1892 - 1980", bez zvijezde petokrake, simbola komunističkog pokreta.
