Tužno je i jadno Sarajevo jučer bilo. Pokušajte zamisliti London bez vode, Beč, Prag, Milano… Ili evo, ne moramo ići tako ‘daleko’- Zagreb, Ljubljanu…
Potpuno je, zaista, nevjerovatno da glavni grad jedne države u srcu Evrope u 21. vijeku ima totalni kolaps u snabdijevanju vodom i nikakvu alternativu. Grad u kojem je prvi vodovod sagradio Isa-beg Ishaković, davne 1461. godine! Poređenja radi, današnjem londonskom vodovodu udaren je temelj 1609. godine. Kad su Osmanlije osvojile Beograd, 1521. godine izgradili su javni vodovod. U Beču je voda potekla 1839. a u Moskvi i Zagrebu 1878. godine.
Šta se onda, zaboga, s nama desilo?
Ogorčeni građani Sarajeva jučer su se, tegleći palete flaša vode iz marketa, s pravom pitali: pa gdje mi ovo živimo, ko su ovi ljudi koji nas vode i gdje nas vode posljednjih 30 godina.
Gdje je završio silni novac koji je za tih 30 godina protekao budžetskim koritima. Jesu li više ti džepovi puni pa da možemo očekivati da vidimo grad koji cvjeta, kranove i radove, a ne da se radujemo obnovljenoj tramvajskoj prugi i novim tramvajima, kako su se nekad radovali Ćiri. Neka pruge i tramvaja, al’ malo je. Premalo.
Umjesto da se bave svojim poslom, da vode grad, Skupština KS i Vlada KS bave se visokom politikom, jer tako, jelte, djeluju bitnije u očima svijeta. Umjesto da detektuju ključne tačke i goruće probleme, angažiraju one koji to znaju, jer oni očito ne znaju, naprave strategiju djelovanja, kažu šta se trebalo uraditi proteklih 30 godina, a nije, i da to kreće sad i odmah, bave se unutarstranačkim i međustranačkim kokošarenjem. I kuju planove za svoje nezajažljive ambicije kojima, naravno, nisu dorasli.
Jadno, otužno i opasno po ko zna koliko generacija iza nas koji će morati ispaštati zbog njihove neodgovornosti i nerada. Sada će nam pričati da su problem stare cijevi, a ne oni.
Jedno je definitivno jasno: Ovaj grad je zaslužio puno bolje ljude od onih koji ga vode. Onih koji misle da ga vode.
