Posljednjih mjeseci sve su češće tragedije u kojima mladi i tinejdžeri dižu ruku na sebe. Samo u utorak u Beogradu je troje mladih ljudi izvršilo je samoubistvo.
Jedna tinejdžerka je pronađena obješena o gredu, mlađi muškarac je iz karabina pucao sebi u glavu, dok je još jedna djevojčica mlađa od 20 godina skočila sa zgrade. Samo u posljednjih mjesec dana dogodilo se nekoliko samoubistava tinejdžera. Ova užasna noć u Beogradu svjedoči koliko smo u pandemijskoj drami zaboravili na ljude koji su u najosjetljivijem periodu života te ih pustili da se sami snalaze, piše Blic.
Usamljenost
Stručnjaci kažu da je u posljednje vrijeme, i prije pojave pandemije, bio primetan veći broj samoubistava mladih ljudi, ali da je pandemija samo dolila ulje na vatru.
"Globalno je depresija u povećanju i prije pojave covida 19. U praksi nailazim na dosta primjera da se to dešava u periodu adolescencije. Odvajanje od porodice, nesocijalizovano ponašanje, otklon ka svemu, to su prvi koraci ka depresiji kod tinejdžera. Djeluje mi da je taj problem kod naših mladih udvostručen ili utrostručen zbog ove nove situacije. Taj virus korona je učinio svoje, ali i on je više posljedica nego uzrok", kaže za Blic dr Tomislav Stevanović, pedijatar iz Zrenjanina.
Navodi i primjer, djevojčica je krenula u srednju školu gdje mijenja društvo i dolazi u nepoznato, ali online nastava i zatvorenost samo pojačavaju strahove koje ona ne može sebi da objasni. Posljedica je razvijanje psihosomatske bolesti. Sada je teško uraditi nešto konkretno, smatra Stevanović, jer savjetovališta ne rade zbog nemogućnosti direktnog kontakta, ali predlaže da se prvi korak možda učini kroz online nastavu, ali da se u sve uključe i roditelji.
"Porodica u adolescentskom periodu više nije najbitniji oslonac, nego društvo, a njega nema i to je sad problem u kojem se nalaze ti mladi ljudi. Komunikacija koja više nije direktna nego samo preko interneta, a virtuelni svijet nudi okruženje puno strahova i optužbi. Pojava anksioznosti u tinejdžerskom uzrastu može lako preći u depresiju. Posljedica epidemije je da se djeca danas žale na opštu situaciju i strah zbog kojih obolijevaju od psihosomatskih bolesti, gdje imaju glavobolje i bolove u stomaku", nastavlja doktor.
Kolektivni identitet
S druge strane, za razvoj mlade osobe važan je kolektivni identitet, a on je u našem društvu jedan psihotičan identitet, jer mlad čovjek odrasta u porodici sa jednim pravilima, a onda dolazi u društvo u kome nema fer pravila.
Činjenica je i da mladi danas sporije odrastaju i sazrijevaju. Suština problema je, smatraju psiholozi, da adolescenti koji pokušaju da se ubiju imaju neku vrstu depresivnosti, ali ona se kod njih ispoljava potpuno drugačije nego kod odraslih i teže se prepoznaje. Zato je važno reagovati na vrijeme. Tom problemu ne pomaže ni činjenica da u Srbiji nema dovoljno dječijih psihijatara, svega 40-ak. Zbog pandemije, u većini domova zdravlja pregledi se ne mogu ni zakazati.
"Ono što se trenutno dešava sa tinejdžerima jeste da su usamljeni jer u ovom periodu vršnjačka grupa je dominantna za njih, oni hoće da sa društvom provode vrijeme i sa njima dijele informacije, brige, strahove... Sada toga nema, zakovani su za računare, druže se kroz igrice ili Viber grupe gdje je cijelo odjeljenje i nema prisnog druženja "jedan na jedan". Roditelji generalno ne shvataju koliko je to osjetljiv period, nego njihove žalbe i riječi "ubit ću se" pripisuju buntu ili razmaženosti. Veliki je problem i što smo diskonektovani na nivou porodice. Iako su svi kod kuće, svako je u svom svijetu. I roditelji su mnogo na telelefonu. Konkretan problem je to i što oni koji imaju hronične psihijatrijske probleme ne mogu da zakažu pregled", kazala je Milena Buđevac psiholog i dječiji psihoterapeut.
Zamka za roditelje
Ostanak mladih kod kuće je zamka za roditelje. Kako dodaje, oni računaju "tu je u sobi", imaju privid da su im djeca po cijeli dan na oku i da znaju šta se dešava, dok u stvari nemaju pojma, odnosno pretpostavljaju da je sve u redu, a nije. Ne dolazi zapravo do tog pravog odnosa i iskrenog pitanja "kako si" ili "daj da te pogledam u oči".
Depresiju kod tinejdžera je teže otkriti jer je to samo po sebi burno doba, razne su promjene emocija. Pred mladima je jedan veliki razvojni zadatak, da plivaju između toga što traže autonomiju, ali i činjenice da su i dalje zapravo djeca, koja traže kontakt i potrebne su im granice, a prije svega prisustvo i ljubav.
"Primjećujem koliko mladi ljudi čeznu za ljubavlju. Jedan tinejdžer mi je ispričao da ga je mama pitala kad je posljednji put dobio peticu, a on joj je odgovorio, a kad si ti mene posljednji put zagrlila! Oni osjećaju da su im roditelji dodatno emocionalno odsutni zbog pandemije, tada često biraju da ne podijele brige s njima da se ne bi dodatno opterećivali. Sa druge strane, roditelji su generalno zabrinuti, besparica je, razmišljaju šta će biti ako završe u bolnici... U ovom momentu najvažnije je da spustimo očekivanja. Svi se ponašamo normalno, pokušavamo kao normalno da funkcionišemo, a situacija uopšte nije redovna. Svoje kapacitete treba da trošimo racionalnije, da ne očekujemo da bude super kad nije, ali i da ne očajavamo nego da budemo realni. Jedni drugima smo lijek, u konekciji je lijek", izjavila je Buđevac.
Nesigurnost
Ljiljana Marković, specijalni pedagog, kaže da razvojni uzrast u kojem se nalaze tinejdžeri je najviše usmjeren na formiranje ličnosti osobe, formiranje i usvajanje sistema vrijednosti i razvoj morala.
Samim tim, najznačajnije potrebe tinejdžera su potrebe za nezavisnoću, samostalnošću, pripadanjem i zabavom. Usljed situacije koju je izazvala epidemija mnoge potrebe tinejdžera su osujećene. Novo stanje i te kako utiče na mentalno zdravlje pogotovo kod mladih kojima su najviše uskraćene svakodnevne aktivnosti i obaveza. Odrasli ljudi ipak idu na posao i njihove svakodnevne obaveze nisu u toj mjeri promijenjene, koliko je to slučaj kod mladih.
Ljutnja i bijes
Depresija kod odraslih praćena je gubitkom energije, interesovanja, radnog elana, neraspoloženjem, somatskim bolovima, a kod tinejdžera ljutnjom i besom, iritabilnošću. To se kod njih prepoznaje i kao bezobrazluk, nevaspitanje, a oni se u stvari bore protiv sopstvenog lošeg osjećanja. Imali smo slučajeve gdje su djeca pokušala suicid i sa samo osam godina.
"Depresija kod mladih se drugačije manifestuje nego kod odraslih. Kod mladih usljed negativnih emocija može doći do smjenjivanja pojačane razdražljivosti i emocionalne praznine. Zbog toga je važno da roditelji budu uključeni u život mladih na način da prate kako se ponašanju, kako reaguju na određene situacije", veli Ljiljana Marković.
Važno djelovanje medija
Višnja Divild Žeželj, pedagog i dječiji psihoterapeut, kaže da vjeruje u moć prilagođavanja mladih, ali da im u tome trenutno treba dosta podrške, jer iako su mnoge stvari trenutno na pauzi, razvoj mladih ne može da stane. Njihova potreba za kontaktom i druženjem te načinom života koji je sušta suprotnost onog što se trenutno dešava. Otvoren odnos odraslih i mladih u tome bi veoma pomogao, ali i drugi dijelovi društva, poput medija.
"Puno vremena mladi sada provode sami i kada su na mrežama, oni su ipak usamljeni, taj kontakt je drugačiji nego kontakt uživo. Moramo da čitamo sitne signale koje upućuju i da budemo fokusiraniji na to šta rade i šta im se dešava. Mediji treba, prije svega, da se više bave prevencijom, a manje bombastičnim naslovima kada se tragedija desi. Primijetila sam da kada krene izvještavanje o nekom slučaju samoubistva, kao da pokrene i druge, ubrzo zatim imamo čitavu seriju ovakvih tragedija", kazala je Divild Žeželj.
