Kada je Velež na kraju prošle sezone osigurao učešće u Evropi, malo ko je mogao pretpostaviti da će Rođeni dogurati do trećeg kola Konferencijske lige, pa ni Samir Radovac. Na tom putu izabranici Feđe Dudića uspjeli su eliminisati i veliki AEK.
Sve misli Mostaraca sada su usmjerene na četvrtak i novi historijski meč. U goste dolazi Elfsborg, a kako su u prvom meču ostali neporaženi i na momente bili bolji rival, definitivno se imaju čemu nadati na Grbavici. Atmosfera će biti uzavrela jer su od ranih jutarnjih sati formirani redovi za prodaju ulaznica.
O tome kako je ovih dana biti igrač Veleža pričao nam je Samir Radovac koji je dolaskom u Mostar u potpunosti oživio svoju karijeru.
“Ma, fantastičan je osjećaj biti u Veležu. Pogotovo sada kada ide. Moramo se potruditi da to traje što duže. U Evropi guramo dobro, dok nas u prvenstvu trenutno ne ide najbolje, a razlog je taj što se osjeti umor, Malo su nas iscrpila putovanja. Čim dođemo do svježine. promijenit će se to”, optimistično govori Samir Radovac na početku razgovora za Reprezentacija.ba portal.
Revanš susret 3. pretkola Konferencijske lige između Veleža i Elfsborga se već sada može okarakterisati kao meč sezone za Rođene.
“U prvoj utakmici smo ostvarili dobar rezultat. Gledajući statistiku, oni su imali bolji posjed, a mi daleko više šuteva ka golu. Da oni nisu tako brzo izjednačili, siguran sam da bi utakmica otišla u drugom smjeru i da bismo možda čak i pobijedili. Šteta jeste, mada bitno je da nismo izgubili. Protiv AEK-a smo se uvjerili da je sve moguće.”
Vidjelo se da su Mostarci veoma dobro skautirali svog rivala. Da tome poklanjaju mnogo pažnje kaže i Samir Radovac.
“Mi analiziramo prijateljske utakmice koje igramo protiv niželigaša, kamoli ovako ozbiljne. Stvarno šef stručnog štaba mnogo poklanja pažnje tome. Pripremio nas je dobro za Elfsborg, njihove vrline smo sveli na minimum, dok smo defanzivno stajali čvrsto. Velež je isto tako specifična ekipa po tome što se nikada ne želimo braniti. Nije nam bitan protivnik. I ako prođemo Elfsborg, znamo šta nam je činiti protiv Feyenoorda.”
Kada je dolazio u Velež nije ni slutio kroz šta će prolaziti sa ovim klubom.
“Nakon epizode u Grčkoj koja nije bila najuspješnija, želio sam da se vratim blizu kuće jer mi je supruga bila trudna. Opcija dolaska u Velež mi je bila najviše primamljiva i na kraju se ispostavilo da sam napravio odličan potez. Ovdje sam oživio karijeru. Feđa Dudić mi nije ništa obećavao kada sam dolazio, samo je rekao da radim naporno i treniram, a na kraju je to i prepoznao. Sada kada sam ovdje mogu reći da u BiH rijetko postoji koji klub koji radi tako ozbiljno kao Velež.”
Poslije svega što je prošao u karijeri izvukao je i pouku.
“Mnogi su me otpisivali, smatrali bivšim talentom, ali nisam odustajao. Koliko god bili teški trenuci. U Veležu sam počeo od nule i danas sam uvjeren da i dalje mogu napraviti ozbiljne stvari. Mnogi su se prodavali iz naše lige u tridesetim godinama, a meni je 25. Fudbal je nepredvidiv. Preko noći se stvari mogu okrenuti, možeš doći do transfera nakon jedne utakmice, a može i sve krenuti nizbrdo.”
Danas kada igra sjajno mnogi smatraju da ga se Sarajevo olako riješilo.
“Žale li za mnom? Ne znam stvarno, niti se opterećujem tim. Tokom mojih zadnjih godinu dana na Koševu bio je prisutan jedan, da tako kažem, pogrešan nijet. Šta god da uradim, ne igram. U generalnoj probi protiv Voždovca zabijem dva pogotka, pobijedimo, a narednih pola godine ni minute ne dobijem. Sve je bilo isplanirano. Danas da me zovnu nazad, razmislio bih, ustvari čisto sumnjam da bih se vratio. Sve dok je trenutna garnitura na čelu.”
A trebao je biti “zlatna koka” Sarajeva i igrač na kojem će uzeti veliki novac.
– Prije nego što sam počeo igrati za prvi tim, postojala je varijanta da idem u Zenit. Sa 16 godina sam otišao tamo i boravio mjesec dana, bilo je to prelijepo iskustvo za mene, ali sve je palo u vodu jer su tražili 500.000 eura za mene. Mislim da je to u tom trenutku bilo previše, pogotovo jer se desilo prije devet godina, a uz to nisam igrao za prvi tim niti sam bio EU igrač. Kasnije je bilo ponuda od Sparte Prag, javila mi se i Genoa nakon utakmice protiv Borussije M'Gladbach, međutim Sarajevo me je tad odbijalo prodati. Nakon odlaska Cimirota nisu željeli dozvoliti da ode još jedan igrač koji je držao taj vezni red. Tada sam psihički pao, osjetio sam zasićenje i to je najveći problem bio”, istakao je Radovac na kraju.
