Salep je poseban napitak koji se pripremao i priprema se u Turskoj i to uglavnom tokom zimskih mjeseci. Sezona uživanja u salepu je od oktobra do aprila i tokom tih mjeseci salep se mogao kupiti na ulicama kada je kuhan u velikim kazanima oko kojih su se ljudi okupljali da se ugriju.
U 17. vijeku bio je popularan i u Engleskoj, gdje je najčešće služen uz tost i maslac.
Budući da je duša tog napitka brašno od gomolja iz porodice orhideja - kaćuna (Orchis mascula i Orchis militaris), ugroženi kaćun je postao zaštićena biljka. U Turskoj i Iranu mirisni gomolji u jednom trenutku postali su toliko traženi da su na ivici nestanka. S obzirom na to da je kaćun samonikla biljka, ne bi bilo problema da se sakupljanje gomolja kaćuna vrši na pravilan način: biljka se iskopa, od dva gomoljčića se otkine mladi, a stari se vrati u zemlju skupa sa biljkom. Tako biljka ne propada nego ponovo proizvede zdravi gomoljčić.
Salep se priprema od davnih dana. Još su drevni Rimljani uživali u njemu, a smatrali su ga i moćnim afrodizijakom. I švajcarski ljekar, naučnik i astrolog Paracelzijus tvrdio je da salep budi uspavanu strast.
Osim što je mirisan, salep je i ljekovit, a korišten je za obnavljanje sluznice crijeva i želuca, kao i za liječenje probavnih tegoba te bolji san.
Salep se nešto kasnije udomaćio i u Britaniji i Njemačkoj, a s vremenom su ga izgurali napici od kafe i čaja. Gusti i svilenkasti salep u Turskoj se često može naći u raznim varijacijama.
Recept:
Sastojci za salep:
2 šoljice punomasnog mlijeka
2 kašike salepa u prahu
2 kašike šećera (ili prema ukusu)
1 kašika cimeta
1 kašika mljevene pistacije (prema izboru)
Priprema:
Mlijeko, salep i šećer zagrijte u posudi na laganoj vatri i kada prokuha, miješajte 2-3 minute dok se ne počne zgušnjavati. Ulijte u šoljice i posipajte cimetom i pistacijama.
