Filmska produkcija u Bosni i Hercegovini je izuzetna i veliki je broj filmova koji su briljirali, kazala je rediteljica Branka Bešević Gajić osvrnuvši se na činjenicu da BiH ima oskarovca u Danisu Tanoviću.
Branka Bešević Gajić nagrađivana je srpska, hrvatska i crnogorska filmska i televizijska rediteljica, dramska i audiovizuelna umjetnica, doktorica umjetnosti, kreativna producentica i scenaristica koja je i ove godina bila dijelom Mostar film festivala.
Ona je kazala kako je filmsko režiranje njezin fokus i primarno zanimanje zbog čega se i ove godine našla u Mostaru u ulozi predsjednice stručnog žirija festivala gdje je sa svojim kolegicama Anilom Gajević i Amirom Kudumović izabrala najbolje glumce.
Kako je pojasnila, i na ovogodišnjem Mostar film festivalu pokazalo se da su najnagrađivaniji glumci upravo iz BiH.
"Ovaj festival bih istaknula i pohvalila jer je riječ o festivalu koji opstaje sedamnaest godina i koji iznad svega slavi filmsku glumu kao jedini takav u BiH. Na ovom festivalu sam od samog početka. Sazrela sam ovdje i došla do nekih ideja koje sam kasnije realizirala. Ovdje se rodila i ideja za moj prvi dugometražni film 'Odluka' koji obrađuje bolnu temu, a koja se tiče svih nas u regiji. Riječ je o partnerskom nasilju", dodala je ona.
Krik kroz umjetnost
Kako je pojasnila, film ''Odluka'' posvećen je borbi protiv nasilja u porodici i borbi za prava svih žrtava nasilja, bez obzira na spol.
"Prva linija priče prati dijete koje je odraslo u porodici trajno poremećenih odnosa, a koje i samo odrasta u nasilnika. S druge strane paralelno pratimo djevojčicu koja također odrasta u nezdravim i poremećenim porodičnim odnosima gdje ona postaje žrtva partnerskog nasilja. Dakle, dječak koji je odrastao u porodičnom nasilju postaje nasilnik, a djevojčica žrtva. Po današnjim modelima, to tako najčešće i biva", smatra Bešević Gajić.
Izrazila je zadovoljstvo što je film prepoznat u našoj regiji i što je na neki način otvorio brojna pitanja. Koliko god da je riječ o igranom filmu, rediteljica navodi da je ipak zasnovan na istinitim činjenicama.
"Iako sam možda inkorporirala fikciju u nekim dijelovima, jer imamo tu rediteljsku slobodu, a kako bih doprinijela dramaturgiji, bio je to moj vrisak i moj krik za sve žrtve nasilja, za moje bliske rođake, kolegice, kolege koji su prošli takvo nešto. Patrijarhat na Balkanu doveo je do toga da žene budu podređene i da moraju nositi teški križ samo zato što su žene. Ali nisam mogla ostati imuna i na muškarce jer imam prijatelje koji su bili žrtva nasilja od strane žena. Tako da sam gledala da to bude moj krik u nadi da se kroz umjetnost borim i da kroz umjetnost odgovorim. Meni je umjetnost najjače oružje", naglasila je rediteljica.
Potraga za identitetom
Kao neko ko se osjeća kosmopolitom, svoju borbu nastavlja i dalje, a ovoga puta filmom ''Znam ko sam'' na kojemu s njom radi koscenarist Agim Sopi s Kosova, koji je završio Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, te direktor fotografije Sylejman Kllokoqi.
Kako je Bešević Gajić istaknula, film se bavi sociološko-identitetskim pitanjima.
"Film se bavi potragom za vlastitim identitetom jer u današnje vrijeme imamo brojne podjele, a važno je naglasiti da ljudi nikada nisu vodili ratove nego politika. To me je ganulo kao nekoga ko je rođen u Vojvodini, ko živi u Beogradu, kao nekoga ko je porijeklom iz Hrvatske i nekoga ko je u vječitoj potrazi za identitetom. U Vojvodini kažu da sam Beograđanka, u Beogradu da sam Vojvođanka ili Banaćanka, ali ja znam ko sam. Sebe smatram i kosmopolitom, tako se osjećam. Ne trebamo cijeniti ljude po tome ko je koje vjere ili nacije, nego po tome kakav je ko čovjek", naglasila je ona.
Kosmopolitizam ju je, kako je dodala, potaknuo da u scenarij filma unese i svoj rodni Banat, Vojvodinu, ali i Beograd u kojem živi i u kojem je napravila svoje prve korake.
Film ''Znam ko sam'' trenutno je u fazi pripreme, a snimat će se u hrvatskoj, srpskoj i bosanskohercegovačkoj koprodukciji. Bešević Gajić je otkrila, kada su Mostarci u pitanju, da će u filmu igrati Miro Barnjak, Slaven Knezović i mnogi drugi. Snimat će se pretežno u Slavoniji, u Vinkovcima, zatim u Vojvodini, u Beogradu i na Kosovu.
'Mjesto na kojem sam se osjećala kao većina'
Ova istaknuta rediteljica smatra da je jako teško boriti se kroz umjetnost, naglasivši kako, bez obzira na to, ona ima svoj pravac kojim hrabro korača.
Kako je navela, vjeruje u svoje ideje, a samopouzdanje ju je dovelo do toga da upiše Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu na kojem je jako teško dobiti mjesto, te da ga završi kao jedan od najboljih studenata uz nagradu Dr. Dejan Kosanović za diplomski master rad.
Iako radi i živi u Beogradu, ponosno ističe da je rođena Vojvođanka, uz naglasak da njezina djela i filmovi govore dovoljno o njoj.
"U isto se vrijeme osjećam Beograđankom, Vojvođankom, ali i Zagrepčankom, Mostarkom, volim i Crnu Goru i sve zemlje koje su činile nekada jednu zemlju. Volim sve ali čuvam svoje korijene i znam ko sam. Kada pomislim na Beograd prvo pomislim na svoju porodicu, moju Zvezdaru, moju župu sv. Ante Padovanski u kojoj sam članica hora. Nekome to što sam članica crkvenog hora zvuči nevažno, ali meni mnogo znači jer tu održavam i svoju tradiciju i kulturu", pojasnila je ona.
Na kraju se osvrnula i na lični rast kroz studiranje na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu uz njene profesore koji su joj, kako je rekla, bili poput roditelja.
""Mislim da je taj fakultet u Beogradu centar svijeta i mjesto na kojem sam se osjećala kao većina, gdje sam uvijek bila prihvaćena, profesori su mi bili kao roditelji, tu su ljudi s kojima sam prošla svoje najteže etape života. Mnogo sam vezana za njih i profesori će uvijek biti u mom srcu. Tu sam saznala da mi je majka bolesna, zatim i da je preminula, proživjela sam tu mnogo emocija ali uvijek sam se osjećala prihvaćeno i mislim da je to najliberalnija ustanova u našoj zemlji i da je to ponos našeg grada Beograda", rekla je Bešević Gajić.
Na kraju je naglasila da joj je bilo jako važno imati takve ljude pored sebe, prijatelje i podršku u životnom periodu kada se kao mlada osoba pokušavala posložiti i sastaviti, u periodu kada je tražila sebe i svoj put.
