Putovanje kroz vrijeme davno je izgubilo svoju novinu u filmovima. No, iako naučno-fantastična akcijsko-avanturistička ludorija "The Tomorrow War" ne uvodi ništa novo, koristi putovanje kroz vrijeme kao učinkovit način da metaforički uveliča porodičnu dramu u središtu priče.
POGLEDAJTE I OSTALE RECENZIJE NA NAŠEM PORTALU
The Tomorrow War
Chris Pratt vodi film kao Dan Forester, vojni veteran koji se nastanio u neobičnom, pomalo neispunjenom prigradskom životu. Žvi sa suprugom Emmy (Betty Gilpin) i mlađom kćerkom Muri (Ryan Kiera Armstrong). Njegov posao srednjoškolskog profesora prirodnih nauka nije baš poticajan, posebno za bivšeg vojnika, ali nakon izvanrednog događaja u kojem tehnološki napredna vojska iz 2051. godine traži pomoć od današnjih vojnika i civila u borbi protiv vanzemaljske prijetnje, sve se mijenja.
Uvodi se svjetsko regrutovanje, pri čemu se svaki regrut raspoređuje u budućnost na sedam dana. Stopa preživljavanja je niska, a osjećaj nadolazeće propasti uništio je svu nadu onih koji su ostali. Kada je Dan regrutovan da putuje u budućnost i pomogne u borbi protiv hordi vanzemaljaca, testiran je i fizički i psihološki, što otkriva zabrinjavajuću istinu o njegovom životnom putu. I dok su napadači skoro pa dobili rat na budućoj Zemlji, Dan i neustrašivi pukovnik/naučnik (Yvonne Strahovski) predvode zadnju misiju istrebljenja vanzemaljske pošasti prije nego čovječanstvo bude uništeno.
Naš utisak
Kao i svaki dobar ljetni blockbuster, The Tomorrow War ima dobar osjećaj kretnje. Rijetko je dosadan, ponajviše zahvaljujući glumačkoj ekipi koja je dovoljno harizmatična da izlagački dijalog od kojeg prevrćete očima učini podnošljivim u najmanju ruku. Scene se izmjenjuju između eksplozivne akcije i napete priče među likovima. Iako film ni u jednom nije posebno dobar, održava dobar tempo i ne zadržava se niti u jednom trenutku predugo.
Što se tiče filmskih čudovišta, Tomorrow War izgleda sjajno. Oni su žilavi gadovi snježnobijele kože koji skaču i bacaju se alarmantnom brzinom i ispucavaju smrtonosne šiljke s krajeva svojih pipaka. Ekipa za vizuelne efekte dobro je obavila posao da izgledaju potpuno uklopljeno u okruženje, što će reći da ne izgledaju poput izmišljenih, bestežinskih CG kreacija. A način na koji rasporavaju i kidaju vojnike izgleda također uvjerljivo. Nivo nasilja kao da je prigušen do te mjere da se ulog čini nižim, pogotovo jer zapravo ne vidimo da je ijedan od junaka stravično stradao.
Posao s likovima je pak dobro odrađen i pomaže u informisanju napetijih trenutaka opasnosti. Na bojnom polju, Dan je uz nervoznog tehnološkog naučnika Charlieja (Sam Richardson) i bolesnog ratnog junaka Doriana (Edwin Hodge), koji filmu pridaju pristojnu količinu humora i gravitacije. Danovog otuđenog, plaćeničkog oca glumi J.K. Simmons, koji je potpuno angažovan kao i uvijek, ali ne pogađa nijednu notu koju prije nismo vidjeli da udara. On je osijedio, mrzovoljan i dosadan, i neprestano prijeti da ukrade Prattovu pojavu na ekranu.
Putovanje kroz vrijeme često se koristi na ovaj ili onaj način da se pokaže koliko je dragocjeno kvalitetno vrijeme s voljenima, a ni Tomorrow War nije izuzetak. Sama poruka ovdje nije ništa manje duboka nego u ostalim filmovima ove vrste, ali način na koji se ovdje isporučuje nije ispao kako treba na kraju. Režiser Chris McKay fokusira se na Dana koji se bori sa žalom i opraštanjem, a generacijska tema zvuči jasno i glasno. Ali drugi filmovi, poput Interstellara i nedavnog Boss Levela, bave se temom iz zanimljivijih uglova.
Ironično, Tomorrow War (Sutrašnji rat) u razmišljanju se ne čini naprednim. Prilično je tradicionalan sci-fi film. Ali, ako je cilj bio napraviti žestok akcijski film s više naglaska na emocionalnu materiju, misija je ostvarena. Pratt je simpatičan protagonist i dobro radi posao da proda glavni dio priče, a to je Dan koji preispituje svoj odnos sa porodicom. Akcija je prilično uzbudljiva također, ali, kao i svaki drugi aspekt filma, ne nudi ništa potpuno novo ili jedinstveno za žanr.
Film je dostupan na platformi Amazon Prime Video
