Pokoran i blage naravi, Dani (Mario Casas), glavna figura egzistencijalnog trilera "No Matarás" španskog režisera Davida Victorija, lik je koji ne glumi. Svijet, ljudi oko njega i okolnosti ga guraju naprijed. Brine o svom ostarjelom ocu, ali kad starac premine, njegova sestra Laura (Elisabeth Larena) rezervira mu put oko svijeta, o čemu je uvijek sanjao. Uoči njegovog odlaska slučajni susret s divljom tattoo umjetnicom Milom (Milena Smit) dovodi do nasilnog susreta sa smrtonosnim posljedicama i dubokim ranama.
Najlakše je tonalne i estetske tačke filma usporediti sa filmovima braće Safdie, „Good Time“ i „Uncut Gems“. Od poticajnog događaja, frenetična energija pokreće sve naprijed, a glavni junak koji, pokušavajući se iskopati iz sve dublje rupe, donosi loš izbor za lošim izborom, pogoršava stvari na svakom koraku neprestano eskalirajući pritisak.
POGLEDAJTE I OSTALE RECENZIJE NA NAŠEM PORTALU
Čak je i izgled filma sličan Safdijevima. Victori i snimatelj Elias M. Felix koriste ručni stil i postavljaju kameru blizu Danija dok se suočava sa najgorom noćnom morom. Tu ne samo da je gledatelj u prvom redu za akciju, već je i osjećaj blizine i neposrednosti opipljiv. Efekt toga je da smo gotovo u stanju pružiti ruku Daniju, ali ne i zaustaviti ga.
No Matarás
Vrtoglavi tempo ne započinje odmah. Scenariju Victorija, Jordija Valleja i Clare Viole potrebno je vrijeme da postavi temelje. Vidimo Danija kako luta, uznemiren moćima izvan sebe. Najjača od njih je Mila. Praktično sila prirode, ona se zakači za njega i nevoljko ga vuče za sobom u haotičnu vožnju. Priča se dugo razvija poput romanse za jednu noć, plašljivog tipa odvodi djevojka sa snažnim personalitijem i nekako ulazi u njegovu orbitu. Stvari ne prolaze loše do neke 40. minute. Ali kada krenu loše, krenu zaista, zaista loše.
Casas vodi cijeli film. Dani započinje kao pasivan lik, tip kojeg je lako glumiti kao dosadnog i ne pretjerano zanimljivog. Pravi karakterni put lika je Dani koji je prisiljen glumiti. U njegovom izboru leži njegova ličnost. Ali čak i u trenucima kada Danija doživljavamo kao pokornu, dobronamjernu dosadu, Casas mu daje toplinu i patetiku, pa se nikada ne čini praznom posudom.
Više od akcije, "No Matarás" je o Danijevom odgovoru na ono što se događa. Zapada usred nemoguće situacije, stravičnog položaja u kojem nema dobrog, očiglednog izlaza. Ali njega ne progone samo vanjske prijetnje, vlastiti ga unutarnji moral proganja na svakom koraku. Prisiljen glumiti čime pravi užasan izbor, on se tada mora pomiriti s efektom tog izbora, kako unutarnjim, tako i vanjskim.
Stres, napor, teror, sve ga tjera do tačke prijeloma. Casas je previše poistovjetljiv i autentičan, ne čudi što je osvojio nagradu Goya (najveća španska filmska čast) za najboljeg glumca. Nijansiran je, teksturiran i vrlo, vrlo realan.
Snažan i urgentan, kada "No Matarás" postavi udicu, ne popušta je, nabijajući gledatelja i protagonista na puno šljunka i polomljenog stakla. Victori nam pokazuje mrvicu svjetlosti s vremena na vrijeme, taman toliko da postoji mogućnost da se Dani izvuče netaknut i tijelom i dušom, samo da bi nam preoteo tu nadu. Uz propulzivan okvir i fantastičnu glavnu ulogu, ovaj film se skoro ne zaboravlja.
Film je dostupan na platformi Hulu
