Ako ste mislili da će “Oppenheimer” biti samo o porijeklu atomske bombe, Christopher Nolan je tu da raznese sva vaša očekivanja.
Ambiciozan i izvrsno osmišljen biografski film scenarista/režisera spakovao je mnogo toga u tri sata, s gustom pričom i izvanrednom glumačkom postavom. Cillian Murphy tumači najbolju izvedbu u karijeri kao teorijski fizičar J. Robert Oppenheimer, a Robert Downey Jr. zadivljuje na način koji dugo nismo vidjeli u epu koji mučno doba američke historije pretvara u jednake dijelove zastrašujućeg horor showa, paranoičnog trilera i političkog zakucavanja.
Ostale recenzije:
Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One
Indiana Jones and the Dial of Destiny
Da, bomba je eksplodirala – jeziv, iako fenomenalan prikaz u rukama majstora poput Nolana – ali to samo dovodi do još više vatrometa u pripovijedanju. Nolan je razotkrio radnju koja se spaja kroz više linija priče u “Dunkirku” iz 2017., a to ponovno čini s “Oppenheimerom”, ispričanim kroz dvije priče koje počinju 1950-ih.
Suočavajući se s preprekama da obnovi svoju vladinu sigurnosnu dozvolu, Oppenheimer pripovijeda vlastitu životnu priču u punim bojama, od uspona u naučnim redovima u Europi do svog visokoprofilnog rada s projektom Manhattan na razvoju atomske bombe prije nego što to uspiju nacisti i Rusi. Nasuprot tome, crno-bijela druga linija zapleta usredotočena je na saslušanja u Senatu za potvrđivanje Lewisa Straussa (Downey) za ministra trgovine i posljedice rivalstva bivšeg predsjednika Komisije za atomsku energiju s Oppenheimerom.
Isprva sve ide sporije dok Oppenheimer postaje sila u kvantnoj mehanici, ali stvara neprijatelje zahvaljujući svojoj nakostriješenoj osobnosti i bliskim vezama s članovima Komunističke partije, uključujući njegovu bivšu, psihijatricu Jean Tatlock (Florence Pugh) i njegovog brata Franka (Dylan Arnold). Ali ulaskom u Drugi svjetski rat ta su pitanja zanemarena, a Leslie Groves (Matt Damon), brigadni general koji vodi Manhattan projekt, zapošljava Oppenheimera da bude njegov direktor.
"Oppy", kako ga zovu prijatelji i kolege, izgradio je tajni laboratorij i grad u Novom Meksiku te se zajedno s kolegama naučnicima utrkuje u izradi bombe. Ali postaje sve zabrinutiji zbog razorne moći koju stavlja u ruke čovječanstva. Murphyjev lik izgovara poznati citat "Sada sam postao smrt, razarač svjetova", a Nolan je napravio sjajan posao stavljajući to na ekran.
Nevjerojatno otkucavanje sata koje vodi do testa Trinity 1945., prve detonacije nuklearnog oružja, spaja zadivljujuću kinematografiju Hoytea van Hoyteme i moćnu orkestralnu partituru Ludwiga Göranssona, a sama eksplozija je trenutak koji potresa osjetila. Ali nakon toga Nolan kopa po Oppenheimerovim moralnim nedoumicama i spoznaji da se svijet zauvijek promijenio. Nakon što su sudbonosne bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki, naučnik se obraća razdraganim Amerikancima, ali također na jeziv način zamišlja šta je učinio.
Murphy na divan način nastanjuje intenzitet nervoze mršave i problematične figure, koju njegovi vršnjaci smatraju nestabilnom i egoističnom tokom rata i na izmaku pameti kasnije, dok se bori s političarima da izravna račune. A Emily Blunt unosi iskrenu i nestalnu energiju u Kitty Oppenheimer, odanu zagovornicu svog supruga. Nolanova zvjezdana družina (uključujući Ramija Maleka, Aldena Ehrenreicha, Bennyja Safdieja i mnoge druge) vrhunska je, iako ima toliko osobnosti da im je teško svima iskočiti, čak i uz produženo trajanje. Nije tako za Downeya, koji donosi svoj značajan šarm kako bi prikazao magnetskog antagonistu za promjenu.
Stilski, “Oppenheimer” isprepliće važnu historiju i značajne sporedne igrače, i iako ne pogađa iste emotivne note kao Nolanov inspirirani “Interstellar”, film je uspio i kao studija lika i kao goruća priča o tome da šta se desi kada nauka ode predaleko. Likovi iz prošlih vremena zabrinuti su oko nervoznog pritiskanja sudbonosnog gumba i zapaljivanja svijeta, iako Nolan naglašava da bi vatrena egzistencijalna prijetnja mogla ponovno planuti bilo kada.
