Witcher, Netflixova hvaljena adaptacija čuvenih romana Andrzeja Sapkowskog i kasnijih igara prikupila je toliko sljedbenika da je pokrenut animirani prequel, zajedno s nizom spinoffova koji su navodno u pripremi. Skoro dvije godine kasnije, serija se vratila sa sezonom od osam epizoda. Šta se promijenilo?
Ostale recenzije:
Nestala je komplikovana vremenska naracija koja se smjenjuje između vremenskih linija zbog čega su mnogi gledaoci češali glavu. Zamijenjena je jačom linearnom pričom koja istražuje priče centralnog trojca dok se razdvajaju. Ovo je zreliji i upečatljiviji potez jer je svemir gurnut u građanske nemire nakon događaja na Sodden Hillu, sa sjeverom i jugom u ratu i čudovištima koja se misteriozno pojavljuju kada to zaista ne bi trebala.
Političke tenzije između Nilfgaarda, Redanije, vilenjaka i preostalih magova dodatno su podstaknute kako se odanost testira i motivi dovode u pitanje, posebno Yenneferini (Anya Chalotra) dok se njena priča kreće u iznenađujućem smjeru. Uzimajući iz romana Krv vilenjaka, tu je i intrigantan komentar o rasizmu i predrasudama koji se istražuju u jednom ključnom dijelu, dok se kreatori serije upuštaju u progon vilenjaka i neljudi od strane Nordlinga – povezanih s jednim od naših omiljenih bardova na ekranima.
U međuvremenu, Ciri i Geralt stižu u dugo očekivani dom Vještica – Kaer Morhen – a glavni Witcher se ponovo ujedinjuje sa svojim bivšim mentorom Vesmirom (Kim Bodnia), zajedno sa Lambertom (Paul Bullion) i Coenom (Yasen Atour). Dok Ciri trenira sa Vješcima, serija se bavi rodnim stereotipima i dinamikom „pronađene porodice“, dok mladunče lava iz Cintre evoluira iz jedne stidljive dame u nevolji u hrabru i odvažnu učenicu koja ima nešto da dokaže. Freya Allan je ovog puta mnogo sigurnija u toj ulozi, jasno uživajući u novootkrivenom djelovanju i rastu, posebno kada Triss (Anna Shaffer) i Geralt pokušavaju proniknuti u misteriju iza njenih fascinantnih magijskih sposobnosti.
Međutim, emocionalna srž serije Witcher je zaista prelijepa i iskrena dinamika između Cintre i Geralta, jer Cavill može dublje kopati u stoičkog – i često gunđavog – lovca na čudovišta. Također su mu dali mnogo više dubine, evoluirajući u brižnijeg i zaštitničkog trenera i njegovatelja. Njegova linija „već si dovoljna, Cirilla. Ti si izvanredna” zaista se čini iskrenom, dok on ulazi u herojsko carstvo prethodnih uloga.
Witcher u drugoj sezoni pametno se oslanja na izgradnju karaktera
Jedna od najvećih zamjerki u prvoj sezoni bili su očigledni niskobudžetni vizuelni efekti koji vas u potpunosti odvode iz svijeta fantazije, tako da je lijepo vidjeti značajno poboljšanje. Dizajn čudovišta je izvanredan, s potpuno novim stvorenjima i prijetnjama – sve oživljeno mješavinom praktičnih i vizuelnih efekata – s kojima se Geralt suočava. Govoreći o Bijelom vuku, on ovog puta mnogo više iskorištava svoje magične moći, impresivno iskorištavajući čarolije vatre (Igni) i štita (Quen), u brojnim bitkama ispunjenim dobro koreografiranim sekvencama borbi.
Ova sezona je znatno više filmsko iskustvo, jer ekipa kinematografa u potpunosti koristi izuzetne i ogromne pejzaže Škotske, Engleske, Slovačke i Češke, uranjajući gledaoce u često prelijepo snježni svijet fantazije. Kompozitor Shadow and Bone, Joseph Trapanese, ovog je puta na muzičkoj dužnosti, još jednom donoseći izuzetno atmosfersku muzičku pratnju ključnim događajima, ali nažalost ne odgovara očekivanom rezultatu dueta Sonye Belousove i Gione Ostinelli iz prve sezone. Joey Batey ponovo dobija svoje vrijeme da zablista s najnovijim Jaskierovim izletom, koji i nije baš toliko dobar kao "Toss a Coin to Your Witcher".
Druga sezona Witchera se proširuje u odnosu na prvu za više filmskiji i samouvjereniji nastavak, upotpunjen poboljšanom dubinom karaktera središnjeg trojca i intrigantnom centralnom misterijom.
