Budućnost Sergeja Šojgua, Putinovog ministra odbrane, više je nego neizvjesna usprkos privremenom trijumfu nakon prekinutog Wagnerova marša na Moskvu.
Tih se dramatičnih dana, dok je Prigožin sa svojim plaćenicima trijumfalistički jurišao od Rostova do Kremlja, Šojgu nije pojavljivao nigdje u javnosti, na ekranima ili u eteru. Nije se oglašavao ni o zahtjevima Wagnera da ga se kao nesposobnog smijeni. Tek nakon što se Prigožin povukao u Bjelorusiju, a njegovi plaćenici u kasarne, iskočio je kao paun uz rame Putinu na više moskovskih sastanaka. Ja i gazda pobjeđujemo, a Wagner gubi – simbolički je poručivao Rusima.
No, brojni ruski i zapadni analitičari suglasni su u jednome: prije ili kasnije, Putin će ga se morati riješiti.
Sukob između Prigožina i ruskog Ministarstva odbrane razvija se već mjesecima. Ma koliko je Prigožin bio manipulativan u svojim optužbama prema Šojguu i Gerasimovu, tvrdeći da mu ne dostavljaju municiju i da žele uništiti njegove borce, činjenica je da cijeli rat u Ukrajini po Rusiju protječe vrlo loše i da je najodgovornija figura u toj priči, uz samog Putina, operativni ministar samog tog rata. Ako ne želi smijeniti samoga sebe, Putin bi svog ministra odbrane morao uskoro žrtvovati. Ispričao mu je gomilu neistina o ruskoj vojsci, dao mu krive procjene vremena i snaga za potpunu okupaciju Ukrajine i okončanje sukoba, te je direktno odgovoran za desetke tisuća mrtvih ruskih vojnika a više nego skroman teritorijalni dobitak.
Putin, međutim, ne može smijeniti Šojgua u ovom trenutku, temeljem ultimativnih zahtjeva šefa Wagnera i ‘izdajnika‘ Prigožina, jer bi to bio zoran dokaz predsjednikove slabosti. Čak i ako je u međuvremenu ministar Šojgu doista postao omražen u cijeloj ruskoj vojsci, od smjene ga čuva luksuz očuvanja predsjednikove političke snage. Takva logika će držati vodu najmanje još nekoliko sedmica, a onda možda i sazriju okolnosti da se Šojgua ‘pusti niz vodu‘ ili premjesti u kakav dužnosnički zapećak.
Više je, naime, nego znakovito da se u moskovskim kuloarima sve više spominje ime potencijalnog Šojguova nasljednika. To je Aleksej Djumin, bivši agent sigurnosti Kremlja i lični tjelohranitelj. Služio je u Putinovoj gardi u njegovim predsjedničkim mandatima od 2000. do 2008. ali i dok je Putin bio na čelu vlade, od 2008. do 2012. godine. Danas pedesetogodišnjak, ovaj je bivši agent ruske stražarske agencije FSO rodom iz Kurska od 2016. je bio i guvernerom ruske regije Tula, temeljem Putinova predsjedničkog imenovanja. Neko kraće vrijeme je proveo i kao Šojguov zamjenik u ruskom Ministarstvu odbrane, te mnogi ruski analitičari drže da ima želju vratiti se na staro radno mjesto, ali ovaj put kao šef.
Prokremaljski politički analitičar Sergej Markov objavio je na svom Telegram kanalu kako vjeruje da će „vrlo vjerovatno” Aleksej Djumin postati ministar odbrane, a general Sergej Surovikin načelnik Glavnog štaba, no da se to neće dogoditi odmah.
Ruslan Puhov, direktor Centra za analizu i strategije sa sjedištem u Moskvi, rekao je za Financial Times da su Šojgu i Gerasimov bjelodano postali „šepave patke" i da će ih Putin uskoro obojicu ukloniti. Abas Galjamov, bivši Putinov pisac govora, saglasan je s ovom prognozom i smatra da je favorit za novu dužnost ministra odbrane Aleksej Djumin.