Dok je Ukrajina pokušavala da nabavi municiju, oružje i opremu za svoju odbranu, Rusija je pokrenula masivno povećanje industrijske proizvodnje u poslednje dvije godine, koje je nadmašilo očekivanja zapadnih odbrambenih planera nakon što je predsjednik Vladimir Putin pokrenuo invaziju u februaru 2022.
Kako u analizi za Guardian piše dopisnik iz Moskve Andrew Rott, ukupna potrošnja na odbranu porasla je na procjenjenih 7,5 posto ruskog BDP-a, lanci snadbijevanja su redizajnirani da obezbijede ključne resurse i izbjegnu sankcije, a fabrike koje prave municiju, vozila i opremu rade danonoćno, često u obaveznim smjenama od 12 sati sa često udvostručenim prekovremenim radom kako bi se održala ruska ratna mašinerija u doglednoj budućnosti.
Transformacija je stavila odbranu u centar ruske ekonomije.
Putin je ovog mjeseca tvrdio da je otvoreno 520.000 poslova u vojno-industrijskom kompleksu koji sada zapošljava procijenjenih 3,5 miliona Rusa, što je 2,5 odsto populacije. Mašinari i zavarivači u ruskim fabrikama koje prave ratnu opremu sada zarađuju više od mnogih menadžera i advokata, prema analizi “Moscow Timesa” u novembru.
Masivna ulaganja u vojsku
Kako ruski rat u Ukrajini ulazi u svoju treću godinu, masivna ruska ulaganja u vojsku – za koja se ove godine predviđa da će biti najveća u BDP-u od Sovjetskog saveza – zabrinulo je evropske ratne planere koji smatraju da je NATO potcijenio sposobnost Rusije da održava dugotrajni rat.
"Još nismo vidjeli gdje je ruska prijelomna tačka. U osnovi, jedna trećina njihovog nacionalnog budžeta ide na vojnu proizvodnju i rat u Ukrajinu, ali ne znamo kada će to zaista uticati na društvo. Zato je blagi izazov reći kad će ovo da prestane – rekao je Mark Risik, zamjenik direktora u odeljenju za planiranje politike estonskog Ministarstva odbrane.
Jedan ključni indikator u artiljerijskom ratu bila je domaća proizvodnja granata, koju eksperti stavljaju na 2,5-5 miliona jedinica godišnje. Risik je te trendove nazvao zabrinjavajućima, ukazujući da bi proizvodnja mogla da premaši četiri miliona jedinica u sljedećih godinu-dvije. Dodatno, tu su uvoz više od milion granata iz Sjeverne Koreje i strateške zalihe granata u milionima, navodi Rott.
Iako ta brojka možda neće dati Rusiji kapacitet potreban da ostvari značajne teritorijalne dobitke u 2024. ili 2025, ona ipak stavlja Ukrajinu u značajan nepovoljni položaj na linijama fronta, gdje je Rusija superiorna u artiljerijskoj vatri sa najmanje 3:1, često i više.
- Daleko su više (brojke) nego što smo očekivali, zaista – rekao je Risik.
“Kalašnjikov ekonomija”
Veliki deo toga uložen je u rusko vojno-industrijski kompleks, gigant od skoro 6.000 kompanija od kojih su mnoge rijetko profitirale prije rata. Ali, ono što mu je manjkalo u efikasnosti, nadoknađeno je slobodnim kapacitetom i fleksibilnošću kad je ruska vlada iznenada povećala odbrambenu proizvodnju 2022.
Ričard Konoli, stručnjak za rusku vojsku i ekonomiju instituta RUSI u Londonu nazvao je to “Kalašnjikov ekonomijom”, za koju je rekao da je “prilično nesofisticirana ali izdržljiva, izgrađena za upotrebu velikih razmera i u sukobima”.
"Rusi plaćaju za ovo godinama. Subvencionisali su odbrambenu industriju a mnogi bi rekli da bacaju novac za slučaj da bi jednog dana morali da je povećaju. Dakle to je bilo ekonomski neefikasno do 2022, a onda iznenada to izgleda kao veoma lukavo planiranje – rekao je on.
Dok će Rusija imati poteškoće u nabavci komponenti za složenije oružje poput projektila – posebno ako se sankcije strogo primjenjuju – do sada je uspjevala da nastavi snabdijevanje “iskanderima” i krstarećim projektilima Kh-101, navodi Rott.
Ruska vlada je početkom 2023. prebacila više od deset elektrana – uključujući nekoliko fabrika za proizvodnju baruta – na državni konglomerat “Rostek” kako bi modernizovala i pojednostavila proizvodnju artiljerijskih granata i drugih ključnih elemenata u ratnim naporima.
"Preraspodjela bogatstva bez presedana"
Fabrika baruta u Kazanju, jedna od najvećih u zemlji, primila je preko 500 radnika u decembru, što im je povećalo prosječne mjesečne plate više od tri puta, sa 25.000 na 90.000 rublja (odnosno sa oko 250 na 900 eura), prema Aleksandru Livšicu, direktoru fabrike.
U oglasima za posao nude se smjene od ponoći do 8.00 ujutro i zaštita od služenja vojnog roka za one koji pokušavaju da izbjegnu front.
Mnogi od onih koji su unajmljeni morali su da se privuku iz susjednih regiona, što pokazuje ozbiljan nedostatak kvalifikovane radne snage u Rusiji, navodi Rott, dodajući da glavna konkurencija radnicima u fabricima može doći od vojske, koja obećava platu veću od 200.000 rubalja (2.000 eura) mjesečno onima koji se prijave za front.
"Rat je doveo do preraspodjele bogatstva bez presedana, sa siromašnijim klasama koje su profitirale od vladine potrošnje na vojno-industrijski kompleks. Radnici u vojnim fabrikama i porodice vojnika koji se bore u Ukrajini odjednom imaju mnogo više novca za trošenje. Njihov prihodi su se dramatično povećali – rekao je Denis Volkov, direktor anketnog centra Levada u Moskvi.
Anketa Levade pokazala je da se 5-6 posto onih koji “prethodno nisu imali dovoljno novca da kupe potrošačku robu poput frižidera sada pomjerilo na gore ka srednjoj klasi”.
"Rat će transformisati rusku ekonomiju iznutra"
Rusija će to platiti povećanjem potrošnje za odbranu na skoro 111 milijardi eura sledeće godine - povećanje od 70 posto koje bi premašilo socijalnu potrošnju po prvi put od SSSR-a. Putin pokušava da istovremeno finansira rat, održi socijalnu potrošnju i izbjegne hiperinflaciju, što je Aleksandra Prokopenko iz zadužbine Karnegi nazvala “nemogućom trilemom “.
Za sada visoke cijene nafte pomažu da se ublaži udarac, ali je rat spreman da transformiše rusku ekonomiju iznutra.
"U prošlosti, za cijeli taj postsovjetski period, rekao bih da je nafta bila vodeći sektor ruske ekonomije. Sada kažem da je to odbrana, i nafta koja će to platiti. A to predstavlja probleme na dugoročni rok – rekao je Connoly.
Nova analiza Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) procenjuje da je Rusija izgubila 3.000 oklopnih borbenih vozila prošle godine, a skoro 8.800 od početka rata. U nemogućnosti da proizvede ni približno toliki broj vozila, Rusija je uglavnom obnovila zastarjelu opremu koju bi, prema Connolyu, mnoge druge države odavno odbacile.
Ruske fabrike tvrde da su ove godine isporučile 1.500 glavnih borbenih tenkova ove godine, od čega je 1.180-1.280 reaktivirano iz skladišta, prema IISS. Te brojke, zajedno sa reaktiviranim oklopnih transporterima i pješadijskim borbenim vozilima znače da će Rusija “moći da izdrži svoj napad na Ukrajini po sadašnjoj stopi iscrpljivanja za još dvije do tri godine a možda i duže”, rekao je Institut.
