Moć Vladimira Putina nije prepuštena anketama - a ipak im pridaje mnogo pažnje. Do te mjere da ima svoje privatne anketare u Saveznoj službi zaštite, koji zatvorene rezultate izvještavaju direktno njemu. Ankete o podršci ratu u Ukrajini možda najbolje od svega otkrivaju kakvo je trenutno stanje u Rusiji.
Ankete će iznenaditi Putina i Kremlj
Posljednja serija tih tajnih istraživanja je procurila, a ona će ga gadno iznenaditi. 55 posto Rusa želi mirovne pregovore s Kijevom, a samo 25 posto želi nastavak rata. Rezultati se podudaraju s oktobarskim nalazima neovisnog centra Levada. Oni su pokazali da 57 posto Rusa želi mirovne pregovore, a 27 posto želi nastavak rata. To je gotovo tačna inverzija ankete centra iz juna. U svjetlu razornih poraza na bojnom polju, čini se da je podrška ratu u Ukrajini dramatično pala, piše Telegraph.
Međutim, ovo možda nije užas u ratu protiv Kijeva, već užas u tome što se moramo boriti u njemu. Ipak, budući da nastavak, a kamoli uspjeh, moskovskog rata ovisi o spremnosti Rusa na žrtve i borbu, ova razlika nije bitna izvan moralne dimenzije.
Rusi nikada nisu bili oduševljeni takozvanom "specijalnom vojnom operacijom" - problemom koji je djelomično uzrokovan Putinovim neuspjehom da unaprijed postavi temelje za rat. U februaru, neposredno prije invazije, 55 posto Rusa imalo je pozitivan stav prema Ukrajini. A samo 31 posto negativan.
Da, postoje krvožedni fašisti, koji se trude pobiti “ukrajinske naciste”. Ali oni su jednako reprezentativni za širu populaciju kao i antiratni liberali, tj. nisu baš reprezentativni.
Fokus na regrutaciji migranata
Većina stanovništva je apatična i očajnički želi ostati izvan politike. Ohrabrena da pristane na daleki rat narativima odabranim – uz pomoć anketiranja – koji odjekuju osjećajem ogorčenosti, poniženja i superiornosti prema Ukrajincima. Kao i u većini zemalja, vrlo je malo onih koji toliko mare za politička pitanja da bi riskirali svoj život.
Ali to je upravo ono što Putin sada traži od Rusa. Suočen je sa situacijom kvaka 22: da bi dobio podršku za rat, Putin treba uspjeh na bojnom polju. Da bi postigao te vojne uspjehe, treba mobilizirati više ljudi. No, to će zauzvrat smanjiti podršku ratu i dodatno demoralizirati sadašnje i buduće vojnike. Što dodatno povećava vjerovatnost daljnjih poraza. Ali i izglede za smrtonosnu spiralu nepopularnosti za Putina i sukob.
Podrška ratu bila je velika kada su se morali boriti samo siromašni ljudi i etničke manjine iz duboke Rusije. Posljedice su nastupile tek nakon što je rat zahvatio domove srednje klase u većim gradovima.
Svjesna toga, postoje dokazi da ruska država prebacuje svoj fokus natrag na prvu grupu putem regrutiranja imigranata. Iako je nezakonito mobilizirati ne-Ruse, u postindustrijskim gradovima kao što je Čeljabinsk, vlasti tjeraju strane muškarce, čak i one bez boravišne dozvole, u vojne urede. Ilegalni imigranti imaju izbor – služiti vojsku ili biti deportirani.
Kao taktika, ne uznemiravanje udobnog života Rusa srednje klase moglo bi pomoći da se spriječi neodobravanje rata. Ali koliko dugo?
Bez obzira na to, kratkoročno niko ne bi trebao očekivati antiratne proteste ili da će rusko javno mnijenje diktirati predsjednikove sljedeće poteze u Ukrajini. Putin koristi ankete kako bi usmjerio javno mnijenje u željenom smjeru, a ne kako bi smislio šta dalje. U Rusiji ima mjesta samo za jednog diktatora.
