Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres jučer je izrazio snažnu zabrinutost zbog toga što je Rusija podigla nivo pripravnosti svojih nuklearnih snaga nakon što je napala Ukrajinu, ocijenivši da je nuklearni sukob sada ponovno u sferi mogućeg. "Nuklearni sukob, koji se donedavno činio nemogućim, sad je ponovno u sferi mogućeg", rekao je, ponovivši poziv na hitni prekid neprijateljstava.
Mnogo sjajne tehnologije razvijeno je tokom Hladnog rata. Stvari poput GPS-a, interneta i mikročipova razvijene su kao dio tehnološkog procvata utrke u naoružanju. Također razvijeni su bojni otrov novičok, najveće nuklearno oružje na svijetu i rusko oružje sudnjeg dana. Poput nečega iz jednog od najgorih filmova o Jamesu Bondu, Sovjetski Savez je razvio mehanizam za kraj svijeta koji može lansirati cjelokupno nuklearno oružje bez ikakve naredbe stvarnog čovjeka, piše portal Military.
Rusija trenutno ima oko 1600 raspoređenih taktičkih nuklearnih oružja, s još 2400 strateškog nuklearnog oružja povezanog s interkontinentalnim balističkim projektilima. To Rusiju čini najvećom nuklearnom silom na svijetu. Sva ta oružja povezana su s Perimetrom ili "mrtvom rukom", automatskim sistemom kontrole nuklearnog oružja.
U krizi koja bi mogla značiti prvi udar Sjedinjenih Država, visoki državni dužnosnici ili vojni zapovjednici mogli bi aktivirati Perimetar koji bi jamčio da bi Sovjetski Savez, a sada i Rusija, mogao odgovoriti čak i ako su njegove cijele oružane snage izbrisane.
Nakon što se uključi, Perimeter sistem može pokrenuti cijeli ruski nuklearni arsenal kao odgovor na nuklearni napad. Bio je dio hladnoratovske doktrine sigurnog obostranog uništenja, sredstvo odvraćanja od nuklearnih napada osiguravanjem da će strana koja je pokrenula prvi udar također biti uništena.
Teorija je da "Mrtva ruka", kako je sistem poznat na Zapadu, ima sustav zapovijedanja i upravljanja koji mjeri komunikacije na vojnim frekvencijama, razine zračenja, pritisak zraka, toplinu i kratkotrajne seizmičke poremećaje. Ako mjerenje ukaže na nuklearni napad, Perimetar započinje sekvencu koja bi završila ispaljivanjem svih ICBM-ova u sovjetskom (sada, ruskom) arsenalu.
Perimetar bi tada lansirao zapovjednu raketu koja na vrhu ima radijsku bojevu glavu i koja prenosi naredbe za lansiranje ruskim nuklearnim silosima, čak i uz ometanje radija. Raketa bi letjela cijelom dužinom zemlje. Nakon brojnih probnih lansiranja kako bi se dokazala održivost takve zapovjedne rakete, Perimeter sistem je pokrenut 1985. godine.
Sovjetski Savez nikada nije potvrdio da je takav sistem ikada postojao, ali zapovjednik ruskih strateških raketnih snaga Sergej Karakajev potvrdio je postojanje ruskim novinama 2011., rekavši da bi SAD bio uništen za 30 minuta. Ruski državni mediji sugeriraju da je sistem nadograđen kako bi uključio radarske sisteme ranog upozorenja i nove ruske hipersonične rakete.
U Sjedinjenim Državama razvijene su slične tehnologije. Senzori seizmologije i zračenja koriste se za praćenje dijelova SAD i svijeta radi nuklearnih eksplozija i drugih aktivnosti, ali američka vojska nikada nije stvorila automatski okidač za svoj arsenal. Umjesto toga, osigurala je da američki ljudi sa sposobnošću i ovlasti za pokretanje drugog udara prežive prvi napad.
Budući da je Perimetar navodno još uvijek aktivan, opasnost od automatskog, računalno generiranog nuklearnog udara i dalje postoji. Sada kada je ruski predsjednik Vladimir Putin stavio rusko nuklearno oružje u stanje visoke pripravnosti, mogao je uzeti u obzir i rusku uređaj sudnjeg dana.
