Ovog vikenda se održavaju predsjednički "izbori" u Rusiji na kojima se očekuje uvjerljiva pobjeda dugogodišnjeg predsjednika, a slobodno se može reći i vladara Rusije, Vladimira Putina.
Od Josifa Staljina niko nije bio toliko dugo na čelu Rusije kao Putin, bilo kao predsjednik ili premijer, a pobjedom na izborima osigurat će si još jedan šestogodišnji predsjednički mandat.
U atmosferi sve veće autoritarne naravi ruskog režima, obilježenog pritiscima, zatvaranjem, pa i likvidacijom oponenata režima, rata u Ukrajini, prijetnji nuklearnim oružjem, postavlja se pitanje što će nastavak apsolutne Putinove vladavine značiti za rusko društvo, Ukrajinu, Europu i cijeli svjetski poredak.
Hoće li Putin nastaviti s agresivnom politikom na domaćem i međunarodnom planu ili se možda naziru pomirljiviji tonovi? Kakva će biti daljnja politika prema Ukrajini? Koliko će potencijalni povratak Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika utjecati na Putinove poteze? Imaju li ruska opozicija i rusko društvo šansu za promjenu ili će njihovi napori biti ugušeni?
Izbori pod navodnicima
Na predsjedničkim izborima Putinu će se načelno suprotstaviti troje kandidata. Nikolaj Haritonov iz Komunističke partije, Leonid Slutski iz ultranacionalističkog LDPR-a te Vladislav Daponkov iz liberalne stranke Novi ljudi. No, zdrav razum nalaže kako niko od navedenih kandidata nema nikakve šanse zaprijetiti Putinu.
Ruski režim odbacio je niz kandidatura za predsjedničke izbore, najpoznatije Borisu Nadeždinu, oporbenjaku koji se usprotivio ruskoj agresiji na Ukrajinu. Nadeždin je prikupio stotine tisuća potpisa ruskih građana, no ruski sud odbacio ih je kao nevažeće te mu je zabranio kandidiranje na izborima.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić kaže za hrvatske medije da neće biti nikakvih iznenađenja na izborima te da su oni zapravo "fingirani". "Neće se dogoditi ništa dramatično, pitanje je možemo li te izbore uistinu nazvati izborima u pravom smislu riječi, možda bolje izborima pod navodnicima", rekao je.
Bivši ambasador u Moskvi Božo Kovačević kaže da Putin može računati na 80 posto glasova te da se preostala tri kandidata nisu ni trudili prikazati sebe kao alternativu Putinu, već su samo željeli biti viđeni u javnosti i skupiti političke bodove kako bi u nekim povoljnijim političkim prilikama bili u boljoj poziciji.
Svrha legitimizacije
Izbori su dakle formalnost, no Putin svejedno želi pokazati kako su njegove politike i kod kuće i u Ukrajini ispravne, a tu mjesta za kritiku nema, kao ni za brojne oporbene političare i aktiviste koji su ugušeni ili čak i ubijeni.
Putin će se hvaliti kako zapadne sankcije nisu utjecale na rusku ekonomiju te kako Rusija gradi multipolaran svijet bez SAD-a, približavajući se Kini, Iranu, Sjevernoj Koreji, afričkim i latinoameričkim zemljama.
Izbori će se održati i u okupiranim područjima Ukrajine, gdje je ruska vojska pozivala ljude na glasanje, a Putin je i svoju kandidaturu objavio na događanju u Kremlju gdje je odlikovao ruske vojnike koji su ratovali u Ukrajini.
"Ovi su izbori sredstvo za Putina da legitimizira svoju odluku o pokretanju rata u Ukrajini", rekao je Andrej Kolesnikov, moskovski profesor za Guardian.
Autoritarni čelnici poput Putina oslanjaju se na potporu elita, rekao je Kolesnikov, a izbori i kampanja također imaju za cilj pokazati političkom establišmentu kako još uvijek uživa javnu potporu unatoč prošlogodišnjoj pobuni grupe Wagner i Jevgenija Prigožina. Za Putina je tako od postotka osvojenih glasova možda i važnije osigurati veću izlaznost.
Situacija u Ukrajini
Ukrajinci su nastojali zagorčati život Putinu pred izbore, napavši ruske rafinerije i infrastrukturu proteklih dana, a ruski partizani skloni Ukrajini upali su u Rusiju te uveli nered među ruske trupe gerilskim napadima na njihove jedinice. Postoje opravdani strahovi da bi Putin mogao zaoštriti svoju politiku prema Ukrajini u vidu povećanja opsega napada.
Avdagić se slaže s tom konstatacijom te kaže da bi napadi mogli biti sve brutalniji i tu posebno naglašava napade na stambene zgrade kao najstrašniji vid ovoga rata. Ipak, jačanje napada, pa i samo održavanje trenutnog intenziteta ratovanja u Ukrajini neće biti moguće bez dodatne mobilizacije ruskih vojnika, slažu se Avdagić i Kovačević.
"Imamo situaciju da je Putin prije izbora taktički najavljivao da neće biti dodatne mobilizacije kako bi umirio rusko društvo, no činjenica je da isti ljudi ne mogu mjesecima neprekidno ratovati bez priljeva svježih snaga, pogotovo ako žele zadržati ili povećati obujam napada i napretka", tvrdi Kovačević.
Mir pod Putinovim uvjetima
Kovačević kaže kako je Putin spreman za pregovore već odavno, no oni podrazumijevaju prestanak zapadnog naoružavanja Ukrajine te da Ukrajina bude pod nekim vidom ruske kontrole. Tvrdi da je prilika za provedbu Minskih sporazuma (koji su podrazumijevali autonomiju Donjecka i Luhanska te aneksiju Krima), koji su se u jednom trenutku činili kao rješenje, propuštena, i to prvenstveno zbog europskih zemalja, a ne Putina.
Francuska i Njemačka su potpisale taj sporazum, koji je potvrdilo i Vijeće sigurnosti UN-a, pa od njega naprasno odustale, što je priznala i Angela Merkel rekavši kako su time samo kupovali vrijeme za Ukrajinu. To naravno ne opravdava rusku agresiju na Ukrajinu, no svakako otežava ukrajinsku poziciju.
Avdagić kaže da su sve opcije za pregovore na stolu, pa i povratak na situaciju prije 24. februara. "Ovdje je sve otvoreno, Ukrajina se želi riješiti tog sovjetskog, ruskog pritiska, ali ne možemo očekivati promjene preko noći. Ovakvi sukobi mogu trajati godinama, pa i desetljećima", tvrdi.
Europa ima snagu, Trump ne može sve promijeniti
Donald Trump najavio je da bi rat u Ukrajini odmah završio ako bi postao predsjednik te da ga ne bi ni bilo da je on ostao u Bijeloj kući. Uznemirio je Evropu izjavama o tome da bi "pustio Putina da radi što želi" ako članice NATO-a neće izdvajati dovoljno sredstava za obranu. Avdagić tvrdi da Evropa ima dovoljno snage kao samostalna sila te da dolazak Trumpa ne bi idućeg dana promijenio situaciju u Ukrajini ili dinamiku odnosa unutar NATO-a.
"Mi znamo ko je Trump, postoji mogućnost nekog dogovora s Putinom, ali to bi se teško dogodilo prije 2026. Upitno je kakvi bi to primirje i mir bili za Ukrajince", kaže. Kovačević se slaže da bi se možda približili miru u slučaju dogovora Trumpa i Putina, no to bilo dogovoreno bez konzultacija s Ukrajincima te bi im de facto bilo nametnuto primirje, kakvo god ono bilo.
U slučaju reizbora Bidena, situacija kakvu gledamo bi se nastavila uz nastavak zapadne pomoći Ukrajini, dok se istovremeno ne nazire rješenje koje bi Ukrajinu i Rusiju zaista nagnalo na iskrene pregovore.
Nastavak represije u Rusiji. Ko nakon Putina?
Što se unutarpolitičke situacije u Rusiji tiče, Kovačević očekuje nastavak represije prema ruskim građanima, a Putinov režim po njemu sve više poprima oblike staljinizma. "Putin sve više sliči na Staljina po svojim metodama, no dugoročno to možda neće biti izvedivo. Ruska povijest nam govori da apsolutni i autoritarni vladari često završavaju tako da budu svrgnuti u revolucijama, stoga ni to nije isključena opcija", kaže iako tako nešto nije na vidiku u bližoj budućnosti.
Teško je očekivati da će pojedinci poput Julije Navaljne, Borisa Nadeždina i ostalih oporbenjaka uspjeti u svojim naumima da preobraze rusko društvo i nanesu štetu ruskom režimu. Avdagić kaže da je rusko stanovništvo u potpunim okovima Putinove vlasti.
Ruska opozicija neće imati nikakav pristup granama vlasti, a Putinova oligarhija je, kaže Kovačević, ta koja vodi konce i koja će naposljetku odrediti Putinova nasljednika. "Ili će Putinova klika odrediti nasljednika ili će doći do državnog udara, no i u jednom i u drugom slučaju mi zasad ne vidimo koja bi to osoba mogla naslijediti Putina na čelu Ruske Federacije", zaključio je Kovačević.
