Nakon jučerašnje pucnjave u osnovnoj školi u Beogradu, kada je maloljetni dječak Kosta. K ubio devet osoba, a više njih ranio, razgovarali smo sa psihologom Dženanom Skelićem koji nam je sa psihološkog aspekta pojasnio šta je moglo dovesti do tako stravičnog zločina.
On ističe da se još uvijek ne zna tačna pozadina, ali da se prema službenim informacijama kojima se trenutno raspolaže, radi o dječaku koji ima tzv. psihopatsku strukturu ličnosti koja po prirodi stvari ne mora biti zločinačka, ali da se u negativnom odgojnom okruženju, ili pod utjecajem određene traume ili zlostavljana, može usmjeriti u tom pravcu.
"Takvu ličnost karakterišu nedostatak empatije, savjesti, nesposobnost odvajanja dobra od zla, itd. S obzirom da je dječak to sve planirao mjesec unaprijed, i način na koji je izvršeno ubistvo, može ukazivati da dječak ima psihopatsku strukturu ličnosti, koja je usmjeravana od strane roditelja u pogrešnom pravcu jer je dječak obučavan da rukuje oružjem - vođen je u streljanu da redovno puca. Ta njegova izbrušena vještina se na kraju vidjela na djelu", pojašnjava.
Dodaje da su to vrlo egocentrične ličnosti koje imaju potrebu za dominacijom.
"Ne podnose ponižavanja bilo koje vrste - dovoljno je da pomisli da ste ga uvrijedili i da bude pokrenut željom za vraćanjem dominacijom, odnosno nekom vrstom osvete", priča nam psiholog Skelić i dodaje da je to teško utvrditi kod maloljetnog dječaka Koste K., bez adekvatnog testiranja, ali da sve trenutne informacije govore da bi se moglo raditi o takvom tipu ličnosti.
Problem je, ističe psiholog, u tome što psihopate nemaju problematično ponašanje, za razliku od sociopata.
"Psihopata gleda da se dobro adaptira i prilagodi društvu, da ne bude upadljiv, i obično se radi o osobama, u konkretnom slučaju o maloljetnom dječaku, koji bi vjerovatno pokazivao neke slične karakteristike", dodaje Skelić, a osobe koje su poznavale dječaka koji je počinio stravični zločin u beogradskoj školi potvrdili su da je bio uzoran dječak i odličan učenik.
Što se tiče mentalnog stanja mladih u Bosni i Hercegovini, psiholog kaže da su svugdje u svijetu mladi najugroženija kategorija s obzirom da je način života postao iznimno ubrzan, kao i stepen međuljudskog otuđenja.
"Nastao je veliki jaz između roditelja i djece koji je posljedica brzog svakodnevnog života koji je jako zahtjevan, visoka su očekivanja s jedne strane, a s druge strane zbog ogromnih pritisaka na same roditelje od strane okruženja, odnosno onoga sa čime se svi susrećemo preko društvenih mreža, interneta. Očekivanja od života postaju sve nerealnija, i onda se tu jedinka vrlo lako udalji jedna od druge jureći za tim nekim neuhvatljivim snom", objašnjava psiholog i poručuje da je to generalni problem u svijetu.
Što se tiče problema kod nas u BiH i na Balkanu, ističe da je on potaknut veoma pogrešnim narativima koji se veže za rat i zločince iz tog rata.
"Na taj način stvarajući neke pogrešne vrijednosne sisteme šaljemo mladima potpuno pogrešne slike o tome šta je ono što je očekivano i vrednovano kao pozitivno i prihvatljivo. To su tzv. anomije šta je društvo i u kojoj mjeri od onog što je nedozvoljeno spremno da toleriše. Te su anomije u našem društvu iznimno očite i vrlo ekstremne. Dozvolili smo da ljudi koji su ubice i silovatelji budu uspješni biznismeni, društveno prihvaćeni djelatnici itd... Prihvatljivi su nam kriminalci i dileri ukoliko idu u džamije i crkve, dakle šaljemo mladima pogrešne poruke", ističe.
Što se tiče slučajeva prijetnji koji su se pojavili i u našim školama nakon jučerašnjeg zločina u Beogradu, Skelić ističe da je to rezultat poruka koje smo slali posljednjih 30 godina u javni prostor.
"Slali smo poruke da su ratni zločinci heroji, da su dokazani kriminalci heroji jer su oni u ratu bili neki borci za domovinu, da kriminalci na vlasti nisu kriminalci nego sposobni i uspješni ljudi, da obrazovanje nije bitno nego da vrijedite onoliko koliko vas plate... postoji jako puno loših poruka kada je u pitanju širi kontekst", ističe Skelić, ali da "su konkretno u slučaju maloljetnog dječaka ubice iz Beograda roditelji odigrali ozbiljnu ulogu jer su oni odlučili da barata oružjem i učinili mu ga dostupnim".
Pitanje je šta mi očekujemo da budu ishodišta ovakvim našim ponašanjem, jer sami sebe osuđujemo na ovakve rezultate, poručuje psiholog.
Na pitanje šta je rješenje za to i kako možemo spriječiti da se beogradska tragedija ponovi u BiH, psiholog govori da se kao prvo moramo suočiti sa tim šta smo, ko smo i kakvi smo.
"Trebamo prestati sa tim bajkama o tome da smo mi fini, dobri i pošteni. To nije tačno. Mi smo koljači, silovatelji, siledžije, ubojice, monstrumi... to smo mi. Kada se poistovijetite sa tim što jeste i to priznate, onda možete raditi na tome da postanete bolji. Npr. ako ja negiram neki problem onda neću ni raditi na njegovom rješavanju. Na Balkanu o nama možete čuti sve u superlativu, da smo mi najbolji, najgostoljubiviji, najsrdačniji,... pa odakle onda Jasenovac, Srebrenica", pita Skelić i dodaje da se samo prihvatanjem istine i suočavanjem sa njom možemo nadati nečemu boljem.
Apropo tragedije i zločina u Beogradu, psiholog Skelić savjetuje svim roditeljima i nastavnicima da što više razgovaraju sa djecom te da im primjerom pokažu šta bi i kako trebalo raditi.
"Moja generalna poruka je da moramo primjerom pokazati ono što želimo da drugi slijede", zaključio je psiholog Dženan Skelić.
