Novi teroristički napad u Beču izazvao je strah i paniku širom kontinenta. Dojam da se teroristička neman smirila, razbijen je u nekoliko dana.
Prvo dešavanjima u Francuskoj - odrubljenjem glave profesoru, potom napad nožem u Nici.
No, napadi nisu probudili samo strah kršćanskog dijela Evrope, nego i muslimanskog. Sva tri napada povezuju se sa islamističkim radikalima. Sve je krenulo objavom karikatura poslanika Muhameda a.s.
Problem treba rješavati na nivou svijeta
O efektima napada po muslimanski svijet, odgovoru islamskog svijeta, te o tome dokle idu slobode i kad počinju uvrede, razgovarali smo sa profesorom Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu dr. Adnanom Silajdžićem.
"Ovo će imati jako ozbiljne reperkusije po muslimane u svijetu, a posebno u Evropi. U to nema sumnje. Već desetinama godina unazad, ovo što rade radikalni muslimani se naziva terorizmom", kaže Silajdžić.
Ističe kako to postaje i regionalni problem koji se prelama preko unutrašnje politike BiH
Kaže da muslimanski svijet nema izbora i da takve činove mora osuditi. Ipak, kaže da je to složen problem.
"Taj problem treba rješavati na nivou svijeta kao cjeline. Svi ti 'izmi' - radikalizmi, fundamentalizmi - su proizvod moderne kulture i civilizacije. I sad, naravno, to se može analizirati i ići šire, zbog čega u društvima koja se nazivaju liberalnim demokratskim društvima. Da li je religioznim ljudima dovoljan samo koncept slobode, kako ga artikuliraju moderna građanska društva, ili pak nešto drugo. Da li sloboda ima svojega izvora u čovjeku ili izvan čovjeka u metafizici, i tako dalje. Ljudi se, naprosto, ne slažu sa konceptom slobode zapadnoevropske civilizacije, niti njenim vrednotama. I oni su uskraćeni za jedan dobar dio duhovnosti. Međutim, biraju pogrešna sredstva. Svako ima pravo da radikalno-verbalno reagira, ali ne birati sredstva da se oduzimaju životi ljudi, da se devastiraju kulturni spomenici... Najbolje bi bilo da smognu snage da iznutra, iz vlastite religioznosti i vjere, pronađu put u modernost, a to je put koji podrazumijeva mnogo više znanja, mnogo više kulture, mnogo više autoriteta...", navodi Silajdžić.
Upravo za tu sposobnost da u vlastitoj vjeri pronađu put, ističe Silajdžić, ovi koji čine zlodjela jednostavno nemaju, ali ni muslimanski svijet.
"U tome je problem, što nema sposobnosti da istinsko bogatstvo islama otkriju drugim ljudima, a ponaprije sebi. Da ima, nikad se ovakve stvari ne bi dešavale. I na koncu, muslimanski čovjek treba zapadnoevropskom čovjeku pomoći, kao što i zapadnoevropski čovjek treba pomoći orijentalnim narodima u smislu da uvodi neke koncepte koji su važni kao što je razumijevanja čovjeka kao cjeline, kao čovjeka koji je sastavljen od tijela i duše, koji ne može biti sveden na jednu dimenziju, zatim koncipiranje jednog posve drugačijeg modela društva, koji će se uravnotežiti s prirodom i Bogom. Sve su to tekovine koje muslimanu mogu ponuditi zapadnoevropskom svijetu, a koje će pomoći poboljšanju života, kako pojedinca tako i kolektiviteta modernog društva", kaže Silajdžić.
Religija spaja ljude, a sad je zvono na njoj da ona proizvodi nasilje
Na pitanje da li treba islam približavati nemuslimanskom svijetu kako se radikalizam ne bi izjednačavao sa islamom i muslimanima, prof. dr. Silajdžić kaže:
"Islam je religija mira i tu nema sumnje. Imate jako puno knjiga koje su objavljene na svim važnim jezicima svijeta i knjige koje su pisali i muslimani i nemuslimani. Imate recimo knjigu Johna Esposita, prema kojem ja imam jako suzdržano gledanje, ali on je napisao knjigu koja je prevedena i u Zagrebu, gdje on fenomenalno objašnjava da islam ne može biti izvor rata već izvor mira. Dakle, ne treba to posvješćivati zapadnoevropskim čitateljima. Međutim, s druge strane treba kazati da bi zapravo odgojno-obrazovne, pa čak i religiozne ustanove u Evropi, svoje narode morale oslobađati tih predrasuda koje su stare stoljećima. Jer, još se živi u predrasudama koje su nastale u Srednjem vijeku. Imam osjećaj da se nakon završetka Hladnog rata ponovo aktueliziraju te srednjovjekovne ideje u smislu da je islam jedna hibridna religija, da je njegov prorok antihrist koji ruši kršćanstvo, a onda to u političkoj filozofiji proizvodi teorije o genetskoj inferiornosti evropskih, odnosno kršćanskih naroda. Evropljani znaju što je islam i da on ne može proizvesti nasilje. Međutim, ja moram kazati, centri političke moći, mislim na neoliberalne, proizvode utisak koji oživljava negativne tradicije o islamu i muslimanima i obrnuto o kršćanima, da bi zapravo opravdao nasilje koje politički neoliberalizam proizvodi. Religija kultivira, ona spaja ljude, a sad je zvono na njoj da ona proizvodi nasilje.
Potrebno je dakle posvješćivati i sa jedne i sa druge strane, da su sve religije svijeta prirodno stanje čovječanstva. Dakle, niti jednoj religiji se ne može dokazati, jednostavno historijski ne možemo, da je neka superiornija u odnosu na drugu.
I u muslimanskom svijetu treba oslobađati ljude tih predrasuda da su kršćani narodi drugoga reda, a to bi trebali raditi i na zapadnom svijetu", navodi Silajdžić.
O raspravi koju su izazvale karikature poslanika Muhameda a. s. objavljene u francuskom "Charlie Hebdou" - gdje počinje i gdje prestaje sloboda govora i kada ona prelazi u vrijeđanje drugog, Silajdžić kaže da se taj problem može posmatrati sa dva aspekta.
Političke i moralno etičke slobode
"Kako pronalaziti i razumijevati drugotnost drugoga, da li je to politička kategorija ili moralna etička kategorija? Ako kažemo da je to politička kategorija onda sa objavom karikatura ne prestaje sloboda govora, naprotiv, ona tek počinje. Ako čovjeka promatramo tako da u drugotnosti drugoga vidimo sebe, nas kao ljude, onda sloboda prestaje onog časa kada su te karikature objavljene. Mi moramo poštovati dignitet drugih ljudi. Mi ovdje govorimo o političkim slobodama i govorimo o slobodama moralno etičkim. To nije isto.
Kamo sreće da je recimo u Evropi ostvareno političko jedinstvo, ja držim da je moguće, da se mi dogovorimo oko nužnih tačaka razvoja modernih društava, oko toga šta pojedincu treba za život, a da pustimo ljudima da žive i uživaju u onome u čemu oni žele. Ali to je naporan put. Potrebno se osloboditi predrasuda i krenuti prema ljudima i da se prepoznate u onom drugom. Tu treba kulturne širine. To je težak i naporan put i politika to instrumentalizira", zaključuje prof. dr. Silajdžić za Raport.
