Oštra fraza bivšeg predsjednika SAD Donalda Trumpa za bujicu istraga tokom njegove administracije također služi kao prikladno objašnjenje za trenutni krah oko Moskve koji uzburkava američku politiku.
Sjedinjene Države su možda pobijedile Kremlj u Hladnom ratu i od tada su Moskvu smatrale pukim iritantom - iako onim s nuklearnim oružjem - i očajnički su se željele fokusirati na obračun sa svojim novim rivalom supersilom, Kinom, piše CNN.
Ali Rusija i njen čelnik, kojeg je predsjednik Joe Biden opisao kao "ludi S.O.B." na prikupljanju sredstava u srijedu, neće otići.
Vladimir Putin istrenirao je zlonamjernost svojih obavještajnih agencija, svoju vojnu moć, globalnu diplomatiju i opstruktivno državno umijeće u napad s više frontova na američku moć u Sjedinjenim Državama i inozemstvu.
Isklesao je loš utjecaj u centru američke politike u vanrednom prikazu protivnika koji prodire i iskorištava američke političke podjele. Bivši potpukovnik KGB-a, koji je počeo negodovati nakon što je gledao raspad Sovjetskog Saveza iz svoje ispostave u Istočnoj Njemačkoj, izazvao je haos u jednoumnom nastojanju da diskreditira i oslabi Sjedinjene Države. Uzastopni predsjednici SAD potcijenili su Rusiju, pogrešno protumačili njena historijska poniženja i borili se kako promijeniti Putinov kurs i obuzdati njegovu prijetnju.
Zapadni promatrači često ističu da je Putinovo vodstvo bilo katastrofa za Rusiju. Dok su oligarsi pljačkali prirodne resurse, Rusi su bili pogođeni međunarodnim sankcijama, demokratija je slomljena, a hiljade vojnika stradalo je u njegovim ratovima.
Ali Putin je bio nevjerovatno otporan nakon ranijih znakova da je njegova invazija na Ukrajinu – prije gotovo dvije godine – bila katastrofa i da bi ga čak mogla srušiti. Sada se čini da rusko obnavljanje oružanih snaga i spremnost da apsorbira užasne gubitke preokreću tok rata i povećavaju izglede za pobjedu koja bi Putina pretvorila u daleko veću opasnost.
Iskorištavanje moći ruskog čelnika i uspješni prodori u američku politiku, u međuvremenu, prijete izazvati raskol između SAD i evropskih NATO saveznika koji bi mogao ugroziti sigurnosnu arhitekturu nakon Drugog svjetskog rata.
Na koje sve načine Putin igra u američkoj politici
Putin promiče ruske interese protiv SAD na više frontova.
Čini se da su još jedni američki izbori postali žrtva ruskog uplitanja, nakon što su tužitelji optužili dugogodišnjeg FBI-evog doušnika Alexandera Smirnova za "aktivno širenje novih laži koje bi mogle utjecati na američke izbore". Godine 2016. američke obavještajne agencije procijenile su da se Moskva miješala u izbore kako bi pomogla Trumpu.
Smirnov, koji je prošle sedmice optužen za izmišljanje lažnih dokaza o korupciji porodici Biden u Ukrajini, rekao je istražiteljima nakon hapšenja da materijal potječe od ruske obavještajne službe, navodi se u sudskom podnesku tužitelja u utorak. Razvoj događaja sugerira još jedan pokušaj Rusije da povrijedi jednog od Trumpovih izbornih protivnika.
Republikanci u Zastupničkom domu svojevremeno su Smirnovljeve dokaze smatrali centralnim dijelom svojih dokaza osporavanih pokušaja opoziva Bidena. Sada kada je to diskreditirano, oni insistiraju da nije bilo važno. Ali Putin ne može izgubiti. GOP nastoji dodatno diskreditirati FBI — agenciju odgovornu za lov na ruske špijune. Čak i ako je vjerodostojnost republikanskih planova opoziva razbijena, Rusija je možda već imala koristi od poticanja više nesloge i podjela u Washingtonu.
"Mislim da je to još jedan briljantan uspjeh dijela ruske obavještajne službe u miješanju u naše izbore", rekao je u utorak za CNN Douglas London, bivši šef protuobavještajne službe CIA-e za južnu i jugozapadnu Aziju.
Čak je i smrt ruskog opozicionog heroja Alekseja Navaljnog u kaznenoj koloniji prošle sedmice otvorila nove gorke podjele u američkoj politici. Ponovo je usmjerio pažnju na Trumpovo čudno odbijanje da ikada kritizira Putina. A Trumpovo poređenje progona Navaljnog s njegovom vlastitom pravnom situacijom nije samo groteskna - ona nanosi onu vrstu štete ugledu i integritetu američkih političkih i pravosudnih institucija u kojoj Putin uživa.
Rezultat je da će Rusija opet biti u epicentru predizborne kampanje u SAD koja će sigurno produbiti nacionalnu političku otuđenost dok Biden kritikuje Trumpa zbog njegovog odnosa s Putinom.
“To je sramotno. Slabo je. Opasno je. To je neamerički", rekao je Biden prošle sedmice.
Šta god se sljedeće dogodi, Rusija će biti u centru Bidenove ostavštine. Invazija na Ukrajinu u februaru 2022. navela je američkog predsjednika da osnaži NATO i pošalje milijarde dolara oružja i municije kako bi pomogao predsjedniku Volodimiru Zelenskom da spriječi eliminaciju svoje zemlje s karte. Biden također uključuje dvije nove članice, Švedsku i Finsku, u savez, dodatno slabeći stratešku poziciju Rusije.
U najnepojmljivijoj nedavnoj transformaciji, Republikanska stranka – koja je slavila predsjednika Ronalda Reagana, koji je molio bivšeg sovjetskog čelnika Mihaila Gorbačova da “sruši ovaj zid” u Berlinu – sada omogućava ruski ekspanzionizam. Odbijanje republikanaca u Zastupničkom domu da izglasaju novi paket pomoći od 60 milijardi dolara za Ukrajinu dovodi do dobitaka na bojnom polju za moskovske snage. A Trump, favorit za republikansku predsjedničku nominaciju, obećava brzo okončanje rata ako bude izabran za još jedan mandat — što bi vjerovatno značilo nagrađivanje Putinove ilegalne invazije i otimanja teritorija koji je postao najveći kopneni sukob u Evropi od kraj Drugog svjetskog rata.
Trumpovo upozorenje da će pozvati Rusiju da izvrši invaziju na saveznike iz NATO-a koji nisu postigli ciljeve odbrambene potrošnje, u međuvremenu je uzdrmalo zapadni savez i bacilo sumnju na njegovu temeljnu mantru uzajamne odbrane. Ako Trump osvoji drugi mandat i povuče se iz NATO-a, donio bi Putinu najveću stratešku pobjedu Rusije od Hladnog rata.
Kapacitet Rusije da stvori strah i predbacivanje u Washingtonu ponovno je razotkriven prošle sedmice, kada je predsjednik Predstavničkog doma obavještajne službe Mike Turner izazvao uzbunu otkrivajući navodni plan Moskve da razvije nuklearno svemirsko oružje koje bi potencijalno moglo onesposobiti velik broj komercijalnih i vladinih satelita.
U srijedu se saznalo da se još jedan američki državljanin nalazi u zatvoru u Rusiji. Moskva obično nastoji koristiti zarobljenike kao adut za pregovaranje za ruske kriminalce i obavještajne operativce koji se drže u inozemstvu. Ksenija Karelina, američko-ruska dvojna državljanka, uhapšena je pod optužbom za izdaju jer je navodno donirala samo 51 dolar jednoj ukrajinskoj dobrotvornoj organizaciji, rekao je njen poslodavac u Kaliforniji za CNN. Ostali Amerikanci zatvoreni u Rusiji uključuju Paula Whelana – bivšeg američkog marinca, koji je u pritvoru više od pet godina i poriče optužbe za špijunažu – i reportera Wall Street Journala Evana Gershkovicha, koji je pritvoren prošle godine pod optužbama za špijunažu. Njihove muke predstavljaju zgodan način za Putina da izvrši politički pritisak na Bidena kad god poželi.
Geopolitički, Rusija sve više nalazi zajedničke interese i vojne sinergije s drugim američkim protivnicima poput Kine, Sjeverne Koreje i Irana. Saradnja je znatno manja od formalnog savezništva kojeg se Washington dugo bojao. Ali ova ujedinjena fronta autokracija posvećena je izazovu globalne moći SAD. Putin je nedavno formalizirao svoje sve toplije veze sa sjevernokorejskim tiraninom Kim Jong Unom poklonivši mu novu limuzinu.
Biden je jednom pokušao spasiti američko-ruske odnose
Biden je tek posljednji predsjednik koji se suočio s migrenom nacionalne sigurnosti zbog Putina.
Ipak, nije uvijek bilo tako. Na početku svog mandata, Putin je tražio saradnju. Bio je jedan od prvih svjetskih čelnika koji je nazvao predsjednika Georgea W. Busha nakon napada 11. septembra 2001. godine. Poznato je da je Bush jednom pogledao Putina u oči i rekao da je dobio "osjećaj njegove duše" - jedna od mnogih katastrofalnih pogrešnih procjena Putina.
Predsjednik Barack Obama pokušao je "resetirati" odnose s Moskvom. Ali nakon perioda premijera, Putin se vratio na mjesto predsjednika i postao sve neprijateljskiji prema Zapadu. Ruskog vođu posebno je razbjesnila operacija rušenja libijskog vođe Moamera Gadafija 2011. koju su predvodile SAD. Obamini kritičari sada kažu da je učinio premalo da odgovori na Putinovu aneksiju Krima od Ukrajine 2014. i otvorio put za punu invaziju Rusije u dvije godine prije.
Trump je došao na dužnost progonjen optužbama da je njegov tim bio u dosluhu s ruskim naporima da se ošteti demokratska kandidatkinja 2016. Hillary Clinton. Istraga posebnog tužitelja Roberta Muellera nije pronašla dokaze o zavjeri između Trumpove kampanje i Rusije. No, posebni tužitelj je detaljno opisao višestruke kontakte između njih dvojice i napisao da Trumpova kampanja vjeruje da će imati koristi od informacija koje su ukrali i objavili Rusi. Nemoguće je reći je li Rusija pomogla Trumpu da pobijedi. Ali kasniji sukob zauvijek je zakivio novog predsjednika američkim obavještajnim agencijama koje je smatrao neprijateljskom "dubokom državom" i naveo ga da zapali njihov kredibilitet među milionima svojih pristalica. Ovo raspirivanje domaćeg antagonizma i šteta američkim institucijama ide u prilog ruskim ciljevima. A spektakl Trumpa, kao predsjednika na summitu u Helsinkiju, koji je stao na stranu Putina i porazio američke obavještajne agencije zbog njihovih tvrdnji o miješanju u izbore ostaje jedan od najzapanjujućih trenutaka u povijesti američko-ruskih odnosa.
Kada je Biden preuzeo dužnost, dao je veliki ulog da smanji napetosti u odnosima s Moskvom, sastavši se s Putinom u Ženevi u odjeku starog hladnoratovskog samita. Pristupajući razgovorima s dubokim skepticizmom, Biden je nastojao zaustaviti ruske napade na kibernetičku sigurnost i ponovno otvoriti pregovore o nuklearnom razoružanju dok je pokušavao ublažiti rizike slučajnog rata.
"Saznat ćemo u sljedećih šest mjeseci do godinu dana imamo li zaista važan strateški dijalog", rekao je Biden nakon sastanka u junu 2021.
Nije prošlo mnogo više od šest mjeseci da je dobio svoj odgovor, kada je Putin napao Ukrajinu, suverenog, demokratskog susjeda, što je dovelo do onoga što je zapravo postalo proxy rat između Bidena i čelnika Kremlja koji je rekao da sukob vidi kao dio šireg sukoba sa Sjedinjenim Državama i Zapadom.
Putinovi napori da oslabi američku moć od tada su samo eskalirali.
Rusko korištenje špijunskih agencija za unošenje propagande i razdora u američku politiku putem društvenih mreža i direktnije od strane obavještajnih agencija Mueller je u svom završnom izvještaju opisao kao pokušaj "osmišljen da izazove i pojača politički i društveni neslogu u Sjedinjenim Državama".
Ironično, ti napori koriste dvije velike američke inovacije - njen otvoreni, kontradiktorni, demokratski politički sistem i računarsku tehnologiju koja je osnažila internet - u pokušaju da ga sruše.
A kao što su posljednji dani pokazali, ruski čelnik se uvijek može osloniti na jedan neprocjenjiv resurs – refleks američkih političara da se okreću jedni protiv drugih na način koji njegovu prijetnju čini još jačom.
