Jednog dana kasnih 1990-ih, dužnosnik Međunarodnog monetarnog fonda ušao je u ured u Washingtonu svog kolege Petera Nicholla. Dužnosnik je pitao Nicholla bi li želio biti guverner Centralne banke. Nicholl je u MMF došao nakon istaknute karijere u Rezervnoj banci Novog Zelanda (RBNZ), gdje je zadnji put bio zamjenik guvernera. Rekao je da ga sigurno zanima: “A onda je (službenik MMF-a) rekao: ‘To je Bosna.’ A ja sam rekao: ‘Ahh… možda bih morao razmisliti o tome’.”
Između 1992. i 1995. godine etnički sukob u Bosni ubio je oko 100.000 ljudi. U decembru 1995. zaraćene strane potpisale su Daytonski sporazum, pod snažnim pritiskom SAD-a. Sporazumom su utvrđeni protokoli za obnovu razorene zemlje, uključujući stvaranje centralne banke. Precizirali su da prvih šest godina guverner centralne banke mora biti stranac kojeg imenuje MMF. Nekoliko dužnosnika fonda, uključujući ekonomista Warrena Coatsa, počelo je tražiti guvernera.
“Imenovanje Nicholla u Bosni i Hercegovini izgledalo je spremno”, kaže Coats za Central Banking.
Nichollova prijašnja karijera uključivala je predsjedavanje radnom skupinom koja je savjetovala vladu Novog Zelanda o davanju operativne neovisnosti RBNZ-u o monetarnoj politici. Međutim, Nicholl je pristala preuzeti posao.
U Sarajevo je stigao u oktobru 1997. godine u pratnji supruge Glynyss, koja mu je pomogla u hitnoj reviziji nove središnje banke. Bosna, koja je tada imala oko 4 miliona stanovnika, koristila je četiri valute – srpski dinar, bosanski dinar, hrvatsku kunu i njemačku marku. Nova Centralna banka imala je malo kapitala i gotovo nikakve prihode.
Kako navodi pomenuti medij Centralna banka Bosne i Hercegovine je rano prekršila pravila valutnog odbora, što je izazvalo privatnu prijetnju djelovanjem MMF-a. Nicholl je tražio od fonda da CBBiH osigura kapital od 25 miliona DM koji je obećao. CBBiH je to, kaže, dobila plus dodatnih 4 milona DM.
Bosna je imala 76 banaka, što je rezultat licenciranja besplatno za sve tokom sukoba, a njihovi ukupni depoziti bili su mali. CBBiH je poticala strane banke da otvore bosanskohercegovačke podružnice. Kako je bankarski sektor oživio, CBBiH je uspjela povećati svoju bilancu. Inflacija je bila dvoznamenkasta na početku Nichollovog guvernera, a bila je iznimno visoka u mnogim susjednim zemljama. Centralnoj banci nedostajali su mnogi alati monetarne politike koji su bili dostupni njezinim kolegama.
Iskoristio je svoj utjecaj na donatore kako bi zaštitio glavnog bosanskog bankarskog supervizora, lokalnog dužnosnika čije ga je čišćenje učinilo neprijateljima među političarima u zemlji. Tada su tvrtke rješavale velike transakcije glomaznim naslijeđenim sistemom 'platnih ureda'. CBBiH je predvodila složenu operaciju kako bi to zamijenila modernim platnim sistemom. Nicholl je povećao broj uposlenika na oko 200, otvarajući urede u drugim dijelovima Bosne. Radio je na stvaranju kulture otvorenosti i decentraliziranog donošenja odluka. Nicholl je također u CBBiH uveo mnoge interne strukture i procese koje je naučio u RBNZ-u. Oni su uključivali upravljačke i investicijske odbore, formalni proces budžetiranja i strateško planiranje, koji su i danas na snazi u CBBiH.
Kako se Nichollov šestogodišnji mandat bližio kraju, lideri tri bosanske zajednica u početku se nisu mogli dogovoriti oko nasljednika. Trojica političkih lidera, po jedan iz svake zajednice, koji su bili supredsjednici Bosne, zamolili su ga da ostane još 18 mjeseci, na šta je on pristao, sve dok se odluče za novog guvernera. Mogli su odlučiti da tu ulogu ima viceguverner Kemal Kozarić. Nicholl je napustio tu dužnost 2004. nakon sedam i po godina, ostajući u upravi još godinu dana kako bi pomogao u tranziciji. CBBiH je započela nedovoljno kapitalizirana, s malo osoblja, u podijeljenoj zemlji. U svojim je prvim godinama značajno smanjio inflaciju, pomogao obnovu bankarskog sektora i uveo novu valutu i platni ssistem.
Centralna banka je izgradila vlastito osoblje predanih dužnosnika. Možda najvažnije, postala je institucija kojoj se vjerovalo preko svih podjela.
Sam Nicholl hvali doprinose bosanskohercegovačkog osoblja i međunarodnih stručnjaka koji su mu pomogli u vrijeme dok je bio guverner. No, njegovo vodstvo bilo je presudno za uspjeh Centralne banke u duboko neperspektivnim okolnostima i predstavljalo je izniman doprinos izgradnji kapaciteta.
