Posljednjih godina raste popularnost pripravaka koji se primjenjuju oralnim putem, a imaju svojstvo "upijanja" štetnih tvari u probavnom sistemui tako potencijalno pomažu kod detoksikacije ili odstranjuju nepoželjne tvari iz probavnog sistema. Kategorija tih pripravaka obuhvaća razne aktivne tvari – od organskih silikata, gline, aktivnog ugljena do zeolita i dijatomejske zemlje .
Takvi proizvodi mogu biti bez receptni lijekovi, dodaci prehrani ili medicinski proizvodi. U ovom slučaju vrijedi pravilo – prirodno nije uvijek najsigurnije. Naime, primjena raznih glina ili prirodnih materijala često može sa sobom nositi i unos teških metala, mikroorganizama i toksičnih tvari koje se nalaze u prirodi. Vrlo je važno da je proizvod provjeren, testiran i odobren za ljudsku peroralnu primjenu. U ovome slučaju sigurnije su sintetske supstance ili pročišćeni oblici jer nemaju rizik za zdravlje.
Medicinski ugljen
Jedna od najpoznatijih takvih tvari je aktivni medicinski ugljen (Carbo medicinalis) koji se često primjenjuje kod infektivnog proljeva. Aktivni ugljen ima veliku adsorptivnu površinu te se obično primjenjuje u kratkom vremenskom razdoblju, a nije ga preporučljivo uzimati kroz duže vrijeme jer prianja uz sluznicu probavnog sistema i veže vodu. Kada se primjenjuje u kraćem vremenskom razdoblju potpuno je siguran i neškodljiv, a može se koristiti i kod djece.
Prirodni i sintetski zeoliti
Prirodni i sintetski zeoliti također imaju svojstvo "upijanja" štetnih tvari u probavnom sistemu i stoga su se kroz protekla desetljeća polagale nade u njihovo blagotvorno djelovanje kod raznih bolesti i poremećaja. Danas znamo da zeoliti djeluju kao adsorbensi, tvari sa sposobnošću ionske izmjene i katalizatori, stoga imaju potencijalnu primjenu kao antidijaroici (sredstvo za pomoć kod proljeva) i antacidi (sredstva za suzbijanje lučenja želučane kiseline). Dodatno, zeoliti posjeduju antioksidativno (dokazano na ljudima) i antivirusno djelovanje (dokazano in vitro). Dugi niz godina razmatra se i njihova uloga u liječenju karcinoma, ali bez jasnih spoznaja o učinkovitosti kod ljudi.
Glina ili dijatomejska zemlja
Primjena specijalnih vrsta gline ili dijatomejske zemlje nije poželjna u prehrani čovjeka jer je te supstance teško pročistiti do zadovoljavajućeg stepena čistoće. Realan je rizik od kontaminacije teškim metalima, mikroorganizmima ili drugim nečistoćama.
Organski silikati, tzv. selektivni enterosorbenti
Posljednjih godina dostupni su nam i organski silikati, tzv. selektivni enterosorbenti. Posebno formulirani elektivni enterosorbenti pokazali su se kao visoko učinkoviti pripravci bez negativnih nuspojava i nepovoljnog učinka na status vitamina, minerala, enzima, dobrih bakterija i drugih tijelu korisnih tvari. Specifična, porozna struktura osigurava im veliku moć upijanja štetnih supstanci, toksina, "loših" bakterija i nepoželjnih metabolita. S enterosorbentima na bazi organskih silikata provedena su brojna istraživanja koja ukazuju i na dodatnu pogodnost ove aktivne tvari, poglavito u smislu poboljšanja probavne funkcije crijeva i sastava crijevne mikrobiote te kod potporne terapije raznih bolesti probavnog sistema. Pozitivne promjene mogu se primijetiti i na metaboličkoj razini u vidu smanjenja razine leukocita, neprobavljene celuloze, pojave steatoreje (masne stolice) i kreatoreje (neprobavljeni proteini u stolici) što ukazuje na pozitivan učinak pri probavi hrane, a samim time i apsorpciji hranjivih tvari.
Općenito, dobar adsorbens mora biti selektivan (što znači da upija samo štetne tvari, a korisne ne), mora imati visoku moć apsorpcije, treba biti siguran i netoksičan te je poželjno da stimulira, a ne potiskuje normalnu crijevnu mikrobiotu. Primjena selektivnih enterosorbenata vrlo je široka, iako se primarno koriste kod akutnih infektivnih proljeva izazvanih virusima i bakterijama. Mogu se koristiti i u svrhu detoksikacije, ublažavanja alergijskih reakcija i intolerancija na hranu, kao potporna terapija kod sindroma iritabilnog crijeva ili ozbiljnijih bolesti probavnog sistema.
