Uspostavom mira i potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, dobili smo napokon mogućnost da se reprezentativna košarka vrati i u Bosnu i Hercegovinu, odnosno da napokon počnemo kao domaćini igrati na našem terenu.
Do 1996. godine, kao domaćini smo zbog rata igrali u njemačkom Berlinu.
U isto vrijeme čekao nas je još jedan veliki posao – Svjetska košarkaška federacija (FIBA), u čije smo okrilje primljeni prije tri decenije, poslala nam je poruku da je vrijeme da počnemo razmišljati kako riješiti problem košarke u Bosni i Hercegovini.
Takmičenje se odvija, prvenstva se igraju, ali u tri potpuno odvojena sistema. To su KSBiH, KS Republike Srpske i KS Herceg-Bosne.
Do tada nije bilo ni želje, ali ni pokušaja da se riješi jedan od bitnih problema. Zapravo ključni uslov za funkcioniranje Saveza, a to je da se jedinstveno takmičenje odvija na prostoru cijele države…
Košarkaški savez BiH: Svjesni izazova
Svjesni izazova koji je pred nama počeli smo i pripreme za ovaj po svemu težak proces. U suprotnom, imali bismo mnogo problema kada je u pitanju članstvo u međunarodnim asocijacijama i učešće naših klubova i reprezentacija u međunarodnim takmičenjima.
Zahvaljujući poznanstvima sa predstavnicima rukovodstva FIBA, naša komunkacija je redovita. Uz sve službene naznake, ta poznanstva su pomogla da se ide naprijed u procese promjena koji će unaprijediti organizaciju KSBiH uz poštivanje međunarodnih standarda.
Međunarodne sportske asocijacije, a najprije Međunarodni olimpijski komitet (MOK), u saradnji sa FIBA planira i organizira susrete mladih reprezentacija država nastalih raspadom Jugoslavije.
Cilj je bio provjeriti želju i mogućnosti da mladi ljudi iz novih država igraju među sobom bez opterećujućih tenzija. To bi bio pozitivan znak za razvoj sportskih udruženja.
Tako je Međunarodni olimpijski komitet organizirao turnir kadetskih reprezentacija zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. Turnir je održan u švicarskoj Lozani u periodu 24. do 27. maja 1996. godine.
Olimpijski komitet BiH, čiji je predsjednik bio Stjepan Kljujić, predvodio je našu delegaciju na turniru u Lozani. Sem predsjednika u timu su bili i dr. Adnan Dizdar, proslavljeni golman rukometne reprezentacije Jugoslavije, Aida Hadžić, trenerica ritmičke gimnastike, košarkaški trener Enver Jahić, dr. Nedžad Mujić, poznati sportski novinar Nikola Bilić i Mirsad Đonlagić, kao predstavnik Košarkaškog saveza BiH.
Bio je to sjajno organiziran turnir na kome su se djeca družila i igrala košarku bez napetosti i provokacija.
Podrška Bore Stankovića
Organizatori na čelu sa Juanom Antoniom Samaranchom, predsjednikom MOK-a, i Borislavom (Borom) Stankovićem, generalnim sekretarom FIBA, bili su izuzetno zadovoljni efektima turnira, koji su bili u skladu sa planiranim ciljevima.
Tada mi je sugerirano, praktično dogovoreno, da ćemo vrlo brzo početi razgovore i pregovore o rekonstrukciji Košarkaškog saveza BiH. Naša očekivanja su se obistinila jer smo nakon ovih aktivnosti otpočeli sa pripremama za rekonstrukciju KSBiH.
Što je veoma bitno, Juan Antonio Samaranch je osoba koja je razumjela situaciju u Bosni i Hercegovini. Na sve moguće načine je nastojao pomoći ne samo sportistima naše zemlje nego je i planirao obnovu brojnih sportskih objekata u BiH razorenih u ratu.
Borislav Stanković, generalni sekretar FIBA, koga sam osobno poznavao još iz perioda jugoslavenske košarke, mnogo je pomogao KSBiH.
Koristio je svaku priliku da podrži naše reprezentacije i sportske aktiviste u ispunjavanju svih naših obaveza, kako bismo uhvatili priključak sa ostalim savezima u nastojanjima da normalizujemo okolnosti za igranje i razvoj košarke u BiH.
U razgovorima u Lozani rečeno je i da će aktivnosti koje će poduzeti FIBA u vezi pregovora o organizaciji košarke u BiH voditi osoba od posebnog povjerenja i pomoćnik generalnog sekretara FIBA, Patrick Baumann.
Nakon nepune dvije godine, u maju 1998., organiziran je sastanak predstavnika tri saveza iz BiH sa „ad hoc“ grupom koju je organizirala FIBA zajedno sa predstavnicima Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR).
Sastanak je održan u prostorijama FIBA u njemačkom Munchenu u maju 1998. godine. „Ad hoc“ grupu sačinjavali su Baumann, E.S. de Luna, Boškov, Berteling, Tuta i Lamont.
FIBA se uključila
Iz BiH sastanku su prisustvovali Ejup Ganić, Husein Đelilović i Mirsad Đonlagić (KSBiH), Dragan Despotović, Dragoljub Obradović i Rade Šikanjić (KSRS) te Ljiljanko Naletilić, Nikica Petrović i Bilinovac (KSHB).
Svaki od nas je iznio svoje polazne stavove. Zaista je nevjerovatno koliko su stajališta bila udaljena i izgledalo je da je sporazum nemoguć.
Na kraju sastanka nam je „ad hoc“ grupa izdiktirala šta od nas očekuje i u kom pravcu trebaju ići razgovori.
Preporuke:
- Jedinstveno prvenstvo BiH.
- Struktura treba da prati državno uređenje.
- Po četiri kluba iz svakog od saveza za početak u prvenstvu BiH.
- Sezona 1998/1999. je zvanični start prvenstva BiH.
- Razgovori trebaju početi odmah, a najkasnije za 30 dana. Ako se ne možemo dogovoriti o mjestu sastanka, onda u OHR.
- Što prije stvoriti preduslove da se odigraju prijateljske utakmice.
- Svi timovi iz BiH predstavljaju Košarkaški savez BiH.
- U Kupu evropskih šampiona imat ćemo jedno mjesto.
- Nadaju se napretku u pregovorima i vjeruju da neće biti potrebe za sankcijama.
- Kontinuitet postojanja KSBiH.
- Očekuju što prije pozitivne vijesti u vezi navedenih preporuka.
Po povratku u BiH počeli smo pripreme za sastanke za koje smo znali da će biti teški i dugi. Mnogo sastanaka smo održali u gradovima širom BiH.
Održali smo sastanke u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mrkonjić-Gradu, Širokom Brijegu, Čitluku, Neumu...
Za svaki sastanak se sastav prisutnih mijenjao. Međutim, oni koji su bili redovno prisutni u procesu priprema i rada bili su Đelilović, Đonlagić, Despotović, Savić, Naletilić i Petrović.
Pored njih, u pregovorima su učestvovali i doprinos dali Vlado Raguž i Mevsudin Dreković te predstavnici regionalnih, odnosno kantonalnih saveza Zenica, Sarajevo i Tuzla kao članice KSBiH, potom Savić i Simović (KSRS), Batinić (KSHB)...
Međusobno povjerenje
Za svaki sastanak smo se morali pripremati i voditi računa o nizu detalja koji su bitni za organizaciju i funkcioniranje Saveza.
Na kraju, statistički to izgleda ovako:
Održano je 26 sastanaka
Potrošeno je 110 sati na sastanke
Na putu se provelo oko 160 sati
Ukupno smo prešli oko 16.000 km
Za sastanke je potrošeno 38 radnih dana
Napisano je oko 200 stranica materijala
Rekonstruisani Savez počeo je da funkcionira i, sa velikim zadovoljstvom naglašavamo, kao prvi sportski savez u BiH.
Bilo je teško. Ponekada nam se činilo da je to nemoguća misija. Međutim, na kraju smo sa zadovoljstvom konstatovali da smo dobro obavili posao.
Ono što je još važnije, kroz sve ove razgovore raslo je razumijevanje među učesnicima procesa. Posebno je važno naglasiti i da je međusobno povjerenje dostiglo takav nivo da smo se u potpunosti mogli posvetiti razvoju sistema košarke u BiH.
Otklonili mnoge prepreke
Bio je to pokazatelj da je u BiH dogovor moguć. To je otvorilo brojne perspektive. Kao jednu od najznačajnijih aktivnosti utvrdili smo da je važna saradnja sa košarkaškim savezima Srbije i Hrvatske.
Vrlo brzo nakon toga smo i posjetili ove saveze i „stavili na stol“ sva otvorena pitanja. Ono što smo dogovorili nas je ohrabrilo i bili smo uvjereni da smo otklonili mnoge prepreke za dobru saradnju.
Nakon okončanja procesa rekonstrukcije ocijenili smo da je veoma bitno produbiti veze i komunikaciju sa FIBA.
Đonlagić je izabran u Komisiju za takmičenje FIBA Evrope. Nakon dva mandata izabran je u Centralni odbor FIBA Evrope u njemačkom Munchenu i za predsjednika Apelacione komisije u periodu od 2002. do 2019. godine.
Istovremeno je bio izabran i u Komisiju za međunarodna takmičenja FIBA Svijeta u periodu 2006. do 2019. godine. U mandatu 2010-2015. godina bio je predsjednik ovog veoma značajnog tijela FIBA sa sjedištem u švicarskoj Ženevi.
(Autor teksta je nekadašnji direktor i predsjednik Košarkaškog saveza BiH te dugogodišnji član Centralnog Borda-a FIBA Evrope i predsjednik Takmičarske komisije FIBA-e)
