Prije 70 godina, tačnije 29. maja 1953. u 11.30 Edmund Hillary i Tenzing Norgay postali su prvi ljudi koji su kročili na vrh svijeta, Mount Everest. Bili su članovi britansko-novozelandske ekspedicije pod vodstvom Johna Hunta.
Prvi uspon na najvišu tačku svijeta dočekan je s ogromnim uzbuđenjem i to ne samo među penjačima i avanturistima, nego i među širokom javnosti. Vijest je u Britaniju stigla u zoru na dan krunidbe Elizabete II., što je samo pojačalo uzbuđenje.
Dopisnik britanskog Timesa James Morris, koji je pratio ekspediciju, poslao je po kuriru telegram britanskoj ambasadi u Katmanduu. Poruka je bila šifrirana i glasila je "Snježni uvjeti loši stop viša baza napuštena jučer stop u iščekivanju poboljšanja".
"Loši snježni uvjeti" značilo je "dostegnut vrh", "napuštena viša baza" bila je šifra za "Hillaryja", a "u iščekivanju poboljšanja" za Tenzinga Norgaya. Ujutro 2. juna 1953. Times je objavio vijest o prvom uspješnom usponu na Mt Everest.
Prije Huntove ekspedicije, Everest nije uspjelo doseći četrnaest drugih ekspedicija, uključujući i dva solo pokušaja. John Hunt često je isticao da je uspon na Everest timski rad. Njegova ogromna svita uključivala je 350 nosača, 20 šerpa i više tona zaliha za samo deset penjača.
Plan je bio jednostavan: dva pokušaja uspona i eventualno treći ako bude potrebno. Za vrh su bili određeni parovi koji su oformljeni tek u naprednoj fazi ekspedicije. Tenzing i Hillary bili su drugi par, a krenuli su prema vrhu tek kada prvi par nije uspio stići do njega. Bourdillon i Evans morali su odustati samo sto i jedan metar prije vrha, pa su Hillary i Tenzing krenuli prema vrhu tri dana kasnije.
Obojica su imali veliko himalajsko iskustvo. Edmundu Hillaryju ovo je bila četvrta himalajska ekspedicija u nešto više od dvije godine, a šerpa Tenzing Norgay učestvovao je u šest pokušaja uspona na vrh, uključujući i švicarsku ekspediciju 1952. s legendarnim alpinistom Raymondom Lambertom. Lambert i Norgay odustali su i odlučili se vratiti nakon što su dosegli visinu od 8598 metara, što je u tome trenutku bila najviša tačka na kojoj je čovjek stajao.
Norgay i Hillary stigli su do vrha preko jugoistočnoga grebena, što je i danas uobičajen put. Kada su stigli na vrh, prvo su se rukovali, pa izgrlili i nakon samo 15 minuta počeli su se spuštati.
Dogovorili su se da neće odati ko je prvi stao na vrh. Tek godinama kasnije, šerpa Tenzing Norgay pogazio je riječ u svojoj autobiografiji, otkrivši da je prva ljudska noga koja je stajala na vrhu najviše planine na svijetu bila - Hillaryjeva.
Sedamdeset godina kasnije, Everest i dalje privlači penjače. No prvi uspješni uspon najveću promjenu značio je za – Nepal u koji su pohrlili avanturisti i turisti. Malena himalajska sela kojima su prolazili članovi Huntove ekspedicije danas su turistička središta s hotelima, restoranima, pansionima, agencijama i trgovinama alpinističkom i planinarskom opremom. Više od 10 posto Nepalaca zaposleno je u turizmu, a nepalska vlada na izdanim dozvolama za uspon godišnje zarađuje milijune.
Teški i visokorizični poslovi koje obavljaju Šerpe, bilo kao vodiči, nosači ili oni koji održavaju užad, klinove i ljestve na prutu prema vrhu, ako ništa drugo, dobro su plaćeni, pa bez zadrške možemo reći da je planinarstvo puno utjecalo na standard i odškolovalo generacije.
A što se tiče drugih brojeva - onih koji bilježe uspone, ako vas zanima, kraj gotovo pola (44%) od svih dolazaka na vrh Everesta upisana su imena Šerpi.
