Danas se navršava 25 godina kako je legendarni heroj odbrane Goražda Zaim Imamović dao svoj život za odbranu BiH. Na treskavičkom visu Čelina, 9. oktobra 1995. godine, odmah iznad prijevoja Rogoj, poginuo je legendarni Zaim Imamović, komandant 14. divizije i simbol herojske odbrane Goražda. Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, veliki čovjek, patriot, istinski gazija i heroj oslobodilačkog rata, poginuo je od gelera.
Početak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradiću Vipava u Sloveniji, s činom kapetana, odakle je došao u Bihać, a zatim u Travnik. Zenicu.
U Ustikolinu je stigao polovinom aprila 1992., u trenucima kad su četnici zauzeli Foču, sa namjerom da spriječi napredovanje četnika dolinom Drine. Presudnu odbranu Goražda organizirao je u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Tu liniju odbrane agresor nikada nije pomjerio.
Tu je formirana Prva drinska brigada, sa pet bataljona, na čijem čelu je bio rahmetli Zaim Imamović.
Branio je i odbranio svoje Goražde koje je volio gotovo podjednako kao svoje sinove Denisa i Ernesta. Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Buljubašićem, Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Tada je preuzeo komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bio je bliži svom cilju, svome Goraždu. Oslobodio je, zajedno sa vojskom, Treskavicu i njene visove, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku.
U trenucima kad je lomio i posljednju odbranu agresora, na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler zalutale agresorske granate. Samo dan-dva ranije, bio je ranjen po šesti put.
