Vilsonovo šetalište omiljeno je okupljalište mnogobrojnih Sarajlija koji slobodne sati vole provoditi baš tu kako bi se relaksirali nakon svakodnevnih obaveza.
A, ako niste iz Sarajeva i ako vas je put barem jednom naveo da prođete "Vilsom", nemoguće je da ste ostali ravnodušni njegovom ljepotom, svježim zrakom i sveukupnom atmosferom koja njime vlada. Teško je reći u kojem godišnjem dobu je najljepše jer svako vrijeme nosi svoje čari.
Tu možete sresti zaljubljene parove na klupama pored Miljacke, roditelje u šetnji sa djecom i kućnim ljubimcima, građane i sportiste koji održavaju svoju fizičku formu i tu treniraju, prodavače kokica, kukuruza i raznih slastica,...
Ove godine, navršilo se 106. godina od prvobitnog nastanka ove divne oaze u centru grada.
Ugledni sarajevski arhitekta i vrsni poznavalac historije - Mufid Garibija, govorio je za Raport o putu nastanka Vilsonovog šetališta, njegovim transformacijama, te najljepšim uspomenama koje ga podsjećaju na njega.
"Mi u Sarajevo znamo da je to jedna od najznačajnijih i najljepših ulica u ovome gradu", govori na početku našeg razgovora Garibija.
Dodaje da je ulica nastala spontano, u doba austrougara.
"Tadašnji ministar finansija i glavni koji je vladao Bosnom u tom periodu bio je Benjamin Kalaj. Za vrijeme njegove vladavine napravljene su velike reforme, Sarajevo je doživjelo jedan veliki procvat ne samo u stvaranju sistema tadašnje austrougarske monarhije nego i u njegovoj gradnji.
Inicijator tog velikog projekta s desne strane Miljacke bio je upravo Benjamin Kalaj.
Naime, u augustu 1903. godine će biti postavljena ta džada (put), koja je tada nazvana "Kalajeva promenada" upravo po tadašnjem zajedničkom ministru finansija Austro-Ugarske monarhije i upravitelju Bosne i Hercegovine – Benjaminu Kalaju.
To je bio prvi naziv ulice, odnosno današnjeg Vilsonovog šetališta. Kasnije će se posaditi lipe i počet će izgradnja jedne aleje koju su Sarajlije izgradile u njegovu čast. On je lično prisustvovao otvaranju te džade", navodi Garibija.
Izuzetno značajnim ističe to što će kasnije doći do toga da će cijeli Zemaljski muzej i njegova orijentacija biti u centru samog šetališta što je, kaže, dalo poseban pečat ovom dijelu ulice.
"10 godina kasnije, puštanjem u promet te ulice/šetališta će se napraviti Zemaljski muzej koji je jedinstevni i prvi muzej takve vrste na cijelom Balkanu i šire. Tadašnje Sarajevo je imalo ono što nijedna država na Balkanu nije. Cijela orijentacija Zemaljskog muzeja je išla sa Vilsonovog šetališta, kasnije se prebacio ovaj ulaz sa gornje strane", kaže Garibija.
10. januara 1917. godine "Kalajeva promenada" dobila je naziv "Vilsonovo šetalište", po predsjedniku SAD-a Thomasu Woodrowu Wilsonu, koji je tada objavio rat Centralnim silama, što je bila prekretnica u Prvom svjetskom ratu.
Tokom nacističko – ustaške okupacije od 1941. do 1945. se šetalište zvalo po italijanskom fašističkom vođi "Musolinijevo šetalište", nakon rata (1945.) ponovo je nazvano "Vilsonovo šetalište", da bi 1960. godine dobilo ime "Omladinsko šetalište".
"Nazvano je Omladinsko zato što je tu bio srednjoškolski centar. U neposrednoj blizini su bili Mašinski školski centar, Građevinski školski centar, Ekonomska škola, Elektrotehnička škola… iz tog razloga je to postala ulica kojom će omladina šetati, bila je mjesto okupljanja raje, zbog čega je i dobila ime Omladinsko šetalište", pojašnjava Garibija.
Godine 1993., Sarajlije su vratile naziv ulice u "Vilsonovo šetalište".
"To nije samo šetalište, ono je postalo jedna rekreativna ulica u centru grada Sarajeva. U BiH, čak ni u regiji, nema više takvih ulica, sa posebnim ovjetravanjem koje donosi Miljacka, sa posebnim zrakom i atmosferom koja tu vlada…", kaže nam Garibija.
Dodaje da je svrha Vilsonovg šetališta prilično dopunjena u odnosu na njen sam nastanak, ali smatra da nije do kraja.
Ističe da je potrebno malo više sadržaja.
"Svrha Vilsonovog šetališta će biti ispunjena do kraja onog momenta ako se uspije sačuvati njen integritet i ako ne dođe do izgradnje novih objekata. To će biti veliki uspjeh, dakle ako uspijemo sačuvati ono što su i naši preci koji nisu dozvolili neku specijalnu gradnju na tom prostoru. Ovako je sve upitno.
Vilsonovo šetalište je jedinstevn primjer da u centru Sarajevu imamo jednu takvu ulicu, rekreativnu, šetalište koje je osvjetljeno. Na vlastima je da ga uspiju sačuvati, da je sadržajno opreme i da se ta ulica njeguje", ističe sarajevski arhitekta.
Smatra da bi je, s obzirom da je to rekreativna ulica na koju dolaze i roditelji i djeca, trebalo sadržajno pojačati sa parkovima.
"Da ne bude samo šetalište nego da se ima gdje i posjediti, popiti kahvu, ali bez nekih velikih iskoraka i specijalnih gradnji. To je pejzažna arhitektura, treba je sačuvati i omogućiti onima koji tu šetaju da imaju voće, mjesto za popiti kahvu.. u tom smislu joj treba vratiti taj brend, a ne u smislu gradnji nekih velikih građevinskih zahvata", navodi.
Naglašava da je ulica dostigla određeni nivo koji sad treba sačuvati, uljepšati sa sadržajima ugostiteljskog tipa, bez, kako kaže, kiča i velikih građevinskih zahvata.
Kaže kako je siguran da je upravo Vilsonovo šetalište obogaćeno lipama bilo inspiracija Goranu Bregoviću za veliki hit "Lipe cvatu".
"Kad je nastajala ta pjesma, svi smo bili uvjereni da je Bregović bio isnpirisan Vilsonovim šetalištem.
Tu je ljubav nastajala, najviše po tome se sjećamo Vilsonovog šetališta, to je ljubavna ulica. Bila je mjesto izalazaka i sastajanja. Jedina negativnost joj je bila neosvijetljenost pa u kasnijim noćnim satima djevojke nisu htjele da izlaze tu, bojale su se toga mraka", prisjeća se i dodaje da prije nije bilo nikakvih napada tu kao što se danas može čuti da Vilsom kasno noću "vladaju" džeparoši i krimosi.
"Ne sjećam se nijednog slučaja da je neko nekoga tu udario ili napao. Bila je to jedna mirna ulica, pokušali su je napraviti Omladinskom, ali ona je za nas uvijek bila Vilsonovo šetalište."
Bilo je i situacija, kaže, kada su raja - tokom ljetnog perioda, kad je vodostaj Miljacke bio nizak, gazili bosonogi preko rijeke.
"Bilo im je daleko ići preko mosta pa bi skidali tene i bosi prelazili na drugu stranu. Ta mi je upečatljiva slika posebno ostala u sjećanju", prisjeća se Mufid Garibija dragih uspomena na Vilsonovo šetalište iz svoje mladosti i njemu ljepših vremena.
Jedno je sigurno, a to je da Vilsonovo šetalište ima posebnu čar, u bilo koje doba dana, noći i godine. Nadamo se da će i nove generacije tu uspjeti kreirati svoje najljepše ljubavne priče i uspomene koje će kasnije prepričavati svojoj djeci i unucima i tako čuvati sjećanje na ovu prekrasnu aleju.
