Bilo je 2,30 ujutro i vani je mrak. Kada je Husam Abdelgawi, 31-godišnji računovođa u libijskom gradu Derni, ustao i pospan sišao dolje da provjeri kako su, osjetio je vodu pod nogama.
Husam je otvorio ulazna vrata kuće koju je dijelio sa svojim mlađim bratom Ibrahimom. Nadošlo je još vode, povlačeći vrata sa šarki, piše BBC.
Braća su otrčala do stražnjih vrata, gdje ih je dočekao "jeziv, nezamisliv prizor, gori od same smrti vidjeti", rekao je Husam u telefonskom intervjuu iz grada Al-Qubbaha.
"Tijela žena i djece plutala su pored nas. Automobile i cijele kuće zahvatila je struja. Neka od tijela voda je odnijela u našu kuću."
Voda je povukla i Husama i Ibrahima, noseći ih dalje i brže nego što su mogli zamisliti. Za nekoliko sekundi bili su udaljeni 150 metara.
Ibrahim, 28, uspio se uhvatiti za plutajuće strujne kablove koji su još uvijek bili privezani za njihove stubove i uhvatiti se natrag prema mjestu gdje je Husam bio zaglavljen.
Zatim su braća upotrijebila sajle poput užadi da se povuku prema obližnjoj zgradi i kroz prozor na trećem spratu. Odatle su prešli u drugu zgradu i pojurili uz stepenice do krova na petom katu, gdje su čekali poplavu.
“Područje gdje smo bili je viši dio grada”, rekao je Husam. "U donjim dijelovima, mislim da niko na petom ili šestom spratu nije preživio. Mislim da su svi mrtvi. Neka im se Bog smiluje dušama."
Sada se zna da je više od 5.000 ljudi poginulo u katastrofalnim poplavama koje su pogodile Libiju nakon oluje Daniel. Gradonačelnik Derne upozorio je da bi 20.000 ljudi moglo izgubiti živote.
Poplavu je izazvalo pucanje dviju brana izvan Derne, pustivši vodenu bujicu kroz centar grada.
"Dernu je voda podijelila na dvije polovine i sve između je nestalo", rekla je Rahma Ben Khayal, 18-godišnja studentica koja je stigla na sigurno na krovu u gradu. "Svi ljudi između su mrtvi", rekla je.
Bujica koja je odnijela čitave ulice počela je dan ranije kao slaba kiša.
U početku nije bilo zastrašujuće, rekla je Amna Al Ameen Absais, 23-godišnja studentica medicine rođena i odrasla u Derni, koja je sada skrbnica svoje troje mlađe braće i sestara nakon smrti oba roditelja od bolesti.
Dok su kišne kapi bubnjale vani, četvero braće i sestara sjedilo je u svom stanu na prvom katu u Beach Towers, sedmerospratnoj zgradi uz obalu, igrajući igrice i listajući po svojim telefonima. Odjenuli su njezinog mlađeg brata u prsluk za spašavanje i smijali se.
Amna je uspjela pobjeći s troje mlađe braće i sestara.
Ali kako je nedjelja navečer odmicala, kiša je postajala jača. Začule su se sirene. Nisu mogli spavati.
"Stvarno je počelo oko 2,30 ujutro", rekla je Amna u telefonskom intervjuu iz obližnjeg grada Tobruka. "Buka je postajala mnogo glasnija. Moj brat je rekao da je mogao vidjeti kako voda prekriva ulicu."
Kako je voda rasla, susjedi su se počeli seliti na sprat. Amna je zgrabila mačku i četiri pasoša i otišli su iz svog stana na prvom spratu u stan na trećem spratu.
“Ljudi su gledali vani u mrak, molili se”, rekla je. Tada je voda stigla do trećeg sprata.
"Svi su počeli vrištati. Ponovo smo se popeli gore, na peti sprat i konačno na sedmi sprat."
Zavladala je panika. "Izgubila sam mačku", reče Amna. "Izgubila sam mlađeg brata na minutu, ali sam ga onda pronašala. Shvatila sam da ne možemo ostati ni na sedmom spratu, moramo ići na krov".
Odatle su mogli vidjeti susjede na krovu trospratnice nasuprot, uključujući porodicu s kojom su bili prijatelji. Susjedi su u mraku mahali telefonskim bakljama. Nekoliko trenutaka kasnije njihova se zgrada u mraku srušila u vodu.
"Osjećalo se kao potres", rekla je Amna. "Ta porodica još uvijek nije pronađena. Njihov sin ih traži. Rekli smo mu da smo vidjeli da im se zgrada ruši pred našim očima."
Neki članovi Amnine porodice također su nestali. Njen ujak, njegova supruga i njihova tri sina živjeli su u obližnjoj zgradi koja se srušila. “Naš posljednji poziv bio je oko 21 sat, zvao je da provjeri jesmo li dobro”, rekla je. – Od tada se nismo čuli s njim.
Na kraju je Amna uspjela pobjeći iz zgrade sa svo troje braće i sestara, nakon što su se poplavne vode spustile. Njena je ulica potpuno nestala. "Bilo je kao da se zemlja raspukla", rekla je. "Na mjestu gdje je bila ulica ostala je samo šupljina."
Komšinica koju je poznavala poskliznula se i nestala u vodi ispred njenog muža i sina, rekla je Amna. Čula je da njezina najbolja prijateljica Aisha nije uspjela.
Četvero braće i sestara hodalo je satima do uzvišenja, usput prolazeći pokraj tijela. Čini se da će broj žrtava katastrofe značajno porasti. Husam Abdelgawi, računovođa, rekao je da je među mrtvima već izbrojao najmanje 30 prijatelja i više od 200 poznanika. “Čudo je da sam preživio”, rekao je.
Šteta na samoj Derni je katastrofalna. Uništena su čitava naselja. Mnogi preživjeli očajnički čekaju vijesti o voljenima. Drugi tuguju, za mrtvima i za Dernom.
“Mislim da se više nikada ne mogu vratiti”, rekla je Amna. "Te ulice su bile cijeli moj život. Poznavali smo svaki kutak grada. Sada toga više nema."
