Hasan Hasanović je preživio genocid u Srebrenici. Na "putu spasa" je izgubio dva brata.
Sjećanja na preživjele strahote je zapisao u knjizi koja uskoro izlazi i na njemačkom jeziku, piše DW, koji donosi njegovu priču.
"Pisanje knjige Srebrenica, zaboraviti ne smijem, halaliti neću bilo je veoma teško. Pored toga što su se vratila i najmanja sjećanja na proživljene strahote emotivno sam bio jako iscrpljen", kaže za DW Hasan Hasanović iz Srebrenice, koji je preživio genocid u julu 1995. godine. Knjigu je pisao pune dvije godine i tokom pisanja se, kako kaže, sjetio i najmanjih detalja pogibije brata Hajre, koji je ubijen 12. jula 1995. godine, u devetnaestoj godini života.
"Također sam se sjetio svakog pređenog koraka noseći teško ranjenog dvadesetogodišnjeg brata Hasiba koji je nakon ranjavanja živio devet sati", kaže za DW Hasan Hasanović. On je tada donio čvrstu odluku da brata neće ostaviti na okupiranom teritoriju.
"S posljednjim atomima snage tijelo mrtvog brata iznosim na slobodni teritorij u selo Nezuk", kaže Hasan. Taj put je trajao punih 20 kilometara.
Nakon što je preživio genocid u Srebrenici, Hasan odlučuje napisati knjigu. On kaže da je odluka došla s razlogom.
"Prvi razlog je negiranje genocida od strane samih počinitelja, drugi razlog je što smatram da ću doprinijeti u borbi da budući naraštaji doznaju istinu o ubijanju naših najdražih i treći razlog je plasiranje neistina od strane počinitelja genocida čiji su sunarodnjaci, direktni izvršitelji genocida, osuđeni za genocid pred sudom za ratne zločine u Haagu."
Suočavanje s prošlošću
Kako kaže sam autor, knjiga koja na njemačkom nosi naslov Srebrenica. Nema zaborava. Nema oprosta. "može biti dio doprinosa suočavanja s prošlošću i može doprinijeti kulturi sjećanja tako što će čitatelji barem doznati jednu kap istine u moru zla koje su počinili četnici".
Hasan kaže da mu nije nimalo lako živjeti među negatorima genocida. Posebno jer u knjizi opisuje svog profesora koji mu je predavao u srednjoj školi, "a isti me na početku rata zarobio i pod komandom istog spaljeno je moje selo, a ja njega ponekad sretnem upravo u blizini Memorijalnog centra Potočari".
"Mnogi, na žalost svih nas, jesu zaboravili Srebrenicu i to me jako boli jer ako zaboravimo, bojim se da će se isto zlo ponovo dogoditi", kaže Hasanović i dodaje da je jedini način da se "borimo protiv zaborava glasno govoriti istinu i pisati knjige jer ne postoji institucionalna historija u kojoj je opisan genocid kako bi djeca u školi o istom učila i obrazovala se o najstrašnijem zločinu na tlu Evrope od kraja Drugog svjetskog rata".
