Predavanjem Prijedloga za priznanje kolektivne pravosnažne sudske presude na Građanskom sudu u Zagrebu prošle sedmice je i formalno započet proces priznavanja presude američkog Okružnog suda južnog D.C New York u EU protiv Srbije i entiteta Republika Srpska, a u korist žrtava genocida i drugih zločina za koje su odgovorni politički i vojni organi Srbije i RS. Zagrebački sud, kao institucija jedne od članica Evropske unije, vodiće ovaj postupak na osnovu međunarodnog sporazuma između SAD i EU o međusobnom priznanju pravomoćnih presuda.
Ta presuda ima višestruku političku, ekonomsku i čak stratešku važnost za region. U momentu kada presude budu priznate, to će stvoriti sasvim nove odnose među stranama u BiH i između Srbije i BiH. Također, što Srbiju/RS treba više brinuti, to će biti i njihov novi teret u odnosima sa administracijom američkog predsjednika Bidena.
Postupak na sudu u EU
Sljedeći korak, kako najavljuju zastupnici žrtava, mješoviti evropski advokatski tim, bit će pokretanje izvršenja presude tj. naplate dosuđenih odšteta za žrtve. Ta faza procesa bit će vrlo teško iskušenje za osuđenu stranu, jer iznos odštete bez kamata i advokatskih troškova iz samo jedne presude iznosi 4,9 milijardi USD. Ukupan iznos dostiže cifru čija naplata bi mogla dovesti Srbiju i RS do bankrota.
Da ne bi bilo dvojbi oko nadležnosti zagrebačkog Općinskog građanskog suda da se bavi aktima federalnog američkog pravosuđa, ovdje je bitno je naglasiti da ovaj sud ispunjava najbitniji procesni uvjet – nalazi se u EU. Shodno tome, sud bilo koje članice EU, a Hrvatska to jeste, obavezan je postupati po američko-evropskom sporazumu o priznanju pravosnažnih presuda. To je stalna praksa između članica EU i SAD i obavlja se gotovo po automatizmu. Advokati žrtava ne očekuju da će i u ovom slučaju biti ikakvih teškoća i vjeruju da će verifikacija biti obavljena vrlo brzo. Zatim slijedi postupak izvršenja presude, tj. naplate.
Ovaj proces u posljednje vrijeme je javnosti prezentirala Face TV, ali da podsjetimo… Radi se o presudama suda Južnog distrikta New York protiv Karadžića, Republike Srpske i indirektno Srbije (i Crne Gore), a u korist žrtava genocida, terora i zločina. Još 1993. godine u SAD su pokrenuta dva sudska postupka po osnovu univerzalne sudske jurisdikcije poznata pod nazivom: „Jane Doe v. Radovan Karadzic“, No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), odštetni zahtjev 4.9 milijardi USD i „Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih“, broj 1:93-cv-01163 (PKL) (S.D.N.Y), odštetni zahtjev 750 miliona USD. Tužbe u ime žrtava sadržavale su sve optužbe za koje je Karadžić osuđen i u ICTY-ju u Hagu (genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, ubistva, mučenja, okrutno nehumano i ponižavajuće postupanje, silovanja, namjerno…), kao i neki dužnosnici SR Jugoslavije. Budući da su ove tužbe pokrenute od konkretnih žrtava, one su usmjerene na traženje materijalne odštete.
Radovan Karadžić je tada, 1993. godine angažirao advokate Ramseya Clarka i Lawrencea W. Schillinga. Ali, kada je u julu 1996. godine podignuta optužnica u ICTY-ju, Karadžić je bojeći se hapšenja izbjegavao doći na svjedočenje da bi u decembru 1997. godine i zvanično obavijestio Sud da neće učestvovati u daljem procesu. Pravnim automatizmom njujorški sud je to tretirao kao priznanje svih navoda, 2000. godine potvrdio je presude i otkad su one pravosnažne.
Na verifikaciju sada dolazi ova sa „težim“ odštetnim zahtjevom (broj: 1:93.civ-878.LTS-HBP) , a postupak za drugu pokrenut će se uskoro.
Advokatski tim poziva žrtve iz presude
Pravni tim zastupa kolektivnu presudu, odnosno sve oštećene kojima je sud dodijelio odštetu. U dosadašnjem postupku od većine žrtava su dobijene punomoći, ali advokati i istraživači zastupaju i one koji se dosad nisu javili. U aktuelnoj fazi je bitno da se uključe i ostali oštećeni kojima je dosuđena odšteta. Saznajemo da su neke od žrtava u međuvremenu preminule, ali pravo na naplatu imaju njihovi nasljednici koji trebaju kontaktirati advokatski tim.
Iz presude koja je na verifikaciji na odštetu mogu računati: Mirzeta Hirkić, Hava Jukić, Halida Mesić, Alma Vilogorac, Kemal Mehinović, dr. Emir Kapetanović, Fehim Fazlić te još 15 muških i ženskih osoba koje se na njihov zahtjev u javnoj presudi vode pod pravnim pseudonimom Jean Doe / John Doe, kao i nasljednici žrtava.
Jedan od istraživača u timu, koji od samog početka procesa daje suport i radi za žrtve, je Amerikanac bosanskog porijekla Muradif Pajt, nezavisni istraživač za međunarodno, privatno, humanitarno i krivično pravo u procesima sa odštetnim zahtjevima te specijalista za priznanje i izvršenje američkih presuda izvan SAD. O njemu postoje nepotvrđena mišljenja da je višestruki obavještajac, a činjenica je da je potomak stolačke porodice Mustafe Golubića!
U dosadašnjim fazama ovih predmeta pribavio je ključne dokumente i spriječio zastaru izvršenja, na šta je igrao advokatski tim Radovana Karadžića.
Obavještajac spriječio zastaru!
„Izdejstvovali smo da Okružni sud u New Yorku, koji je presude i donio, u oktobru prošle godine produži period izvršenja za još 20 godina. Time smo došli u poziciju da sada tražimo priznanje presuda u EU. Nakon toga izvršenje ovih pravosnažnih presuda je neminovnost… Na bilo koji način!“ tvrdi Muradif Pajt
Pajt je od 1985. godine bio politički emigrant iz SFRJ, skrivajući se od jugoslavenske SDB u Švedskoj i Njemačkoj. Međutim, početkom agresije na Bosnu pojavio se u bh. ambasadi u Zagrebu, gdje je ubrzo kao akreditirani diplomata vodio ključne poslove za Armiju RBiH. Iz tog perioda do danas je ostao neriješen spor između njega i bh. vlasti nakon što je svojim novcem nabavio satelitske telefone za institucije RBiH u opkoljenom Sarajevu. Alija Izetbegović, kasnije Bakir Izetbegović, a ni organi BiH nikad nisu izdejstvovali plaćanje više miliona USD za te telefone. Sudski proces o ovom dugu već godinama se zataškava u arhivama sarajevskog suda, iako je Pajt već dobio taj spor na jednom američkom sudu.
Što se tiče ovog procesa naplate odštete za žrtve genocida Pajt je nesumnjivo pri pribavljanju podataka i dokumenata godinama koristio davno uspostavljene veze sa obavještajnim krugovima Srbije, Hrvatske, BiH i SAD. Međutim, niti veze sa sada već posrnulim Jovicom Stanišićem nisu omekšale stavove u Beogradu i Banjaluci.
Srbija i bh. entitet RS dosad su ovo ignorirale floskulama da „njihovi sudovi ne priznaju američke presude“ ili da „nemaju para pa neće ni platiti“. U komunikaciji sa srbijanskim institucijama i predsjednikom Vučićem Pajt već skoro tri godine upozorava i poziva Beograd da se uključi u proces, što je redovno odbijano ili ostajalo bez odgovora.
Međutim, prijetnje koje u posljednje vrijeme stižu članovima pravnog i istraživačkog tima ukazuju da su u Beogradu i Banjaluci konačno shvatili u kakvoj su situaciji. Prijetnje su prijavljene i njima se sada bave policijske agencije u BiH i Interpol. Promukli glasovi sa ekavskim izgovorom i njihovi nalogodavci moraju znati da se ovdje više ne radi o odnosu prema žrtvama ili državi BiH, ili o tome šta Srbija i RS hoće ili neće da plate, nego o obavezama koje po međunarodnom pravu neće moći izbjeći. Radi se o čistom pravnom i fiskalnom, a ne političkom pitanju tako da su prijetnje akterima procesa čisto „lajanje na zvijezde.“
Kako naplatiti milijarde?
Realnost i izvjesnost naplate nameće novo pitanje – kako naplatiti ukupan dug, koji se penje na nekoliko desetina milijardi USD, od Srbije sa skromnom ekonomijom i od bh. entiteta Republike Srpske koja je na rubu bankrota? Pajt o mehanizmima naplate kaže:
„Jasno je da presuđena strana vjerovatno nema taj novac. Presuđenoj strani će se ponuditi – naplata ili nagodba sa oštećenima. U takvom postupku oštećeni mogu pristati na nagodbu, umanjenje odštetnog iznosa, plaćanje godinama na rate kao Njemačka ili neke druge opcije. Klijenti koji su nas već kontaktirali, zainteresirani su za što bržu naplatu, vidjećemo“, kaže Pajt. Drugi, možda teža opcija je kako doći do imovine i novca presuđenih, ako i dalje budu odbijali platiti.
„I za to postoje mehanizmi. Ukoliko budu odbijali isplatiti žrtve, na temelju ove presude priznate i u EU, mi ćemo tražiti blokadu svih finansijskih tokova i imovine koju Srbija i RS imaju u zemljama EU. Oni su svjesni da bi im to onemogućilo djelovanje, ugrozilo bi im kreditni rejting, a međunarodni državni subjektivitet Srbije kao i status RS kao entiteta u Bosni i Hercegovini bili bi sasvim poljuljani,“ dodaje Pajt.
Na kompetentnost tima koji zastupa žrtva ukazuje i sastav gdje su, osim advokata i istraživača, na strani žrtava u procesu participirali kao konsultanti: Francis Anthony Boyle, David J. Scheffer, Amal Clooney, Geoffrey Nice, Nena Tromp, Karl Lauschke, Domin Malbašić, akadmik Suad Kurtćehajić, kao i Catharine A. MacKinnon, Jennifer Green, Liza Velazquez, članovi pravne odbrana tokom procesa u New Yorku.
Novi štap u rukama SAD na Balkanu
Otežavajuća okolnost za Srbiju i RS sada je i uspostavljanje novog odnosa super-sila na Balkanu dolaskom predsjednika Joe Bidena na čelo SAD. Njegova eksplicitna probosanska orjentacija svakako je pomrsila neke planove pristalicama velikosrpske ideje, ali i raskrinkala evropsku neodlučnost i prevrtljivost. Također, ovih dana je kroz vježbu US Army i OS BiH poslana poruka i regionu, i Moskvi o zainteresiranosti NATO-a i SAD za BiH.
U Banjaluci je prošle sedmice, na Dodikovom pragu, američki ambasador u BiH Eric Nelson otvoreno, baš uoči vojne vježbe na Manjači, rekao da se „reforme moraju provesti i da se fokusiramo na njihovu provedbu, a ne na ometanje poput priče o mirnom razlazu.“ Više nego jasna poruka lideru RS Miloradu Dodiku i Srbiji.
U tom kontekstu za Bidenovu administraciju sada se može reći da će u ovom procesu imati vrlo suptilan i snažan instrument pritiska. Naglašavamo da su sve žrtve sa presude danas američki državljani, da se radi o presudi američkog suda, a da su SAD po vlastitim zakonima obavezne štititi interese svojih građana sve do izvršenja presuda.
Postavlja se pitanje gdje su u svemu tome vlasti Bosne i Hercegovine, ili bar FBiH? Simptomatično je da bh. vlasti svoju zakonsku obavezu podrške žrtvama godinama ignoriraju!? Sada kad su raskrinkane mnoge okolnosti npr. sabotaže revizije presude RBiH protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde, gdje su ključnu opstrukciju vršili Bakir Izetbegović i njegovi „pravni eksperti“, možda takvo ponašanje nije ni iznenađujuće.
Ne čudi što ni u odnosu prema imovini BiH izvan zemlje bh. vlasti uopće nisu bile zainteresirane za njen povrat!? U zadnjih 20 godina, iako su matične kompanije i advokati povremeno tražili rješenja za imovinu koja propada, ništa nije urađeno pa je BiH ostala npr. bez Naftnih terminala u Pločama, Šipada u Šibeniku i sl. kapaciteta. Tako ni satisfakcija žrtvama i finansijsko kažnjavanje zločinačkih režima njih praktično ne zanima. Na sreću, ovaj proces se odvija po pravilima uređenog pravosuđa EU i uz pažnju institucija SAD pa su uspjeh i zadovoljština žrtvama sasvim realna opcija.
