Prehlada mjehura (prehlađeni mjehur) je upala mjehura ili cistitis. Većina cistitisa nastaje zbog bakterijskih infekcija koje zahvaćaju mokraćni mjehur, a rjeđe mogu biti posljedica drugih zaraznih bolesti, uključujući gljivične infekcije, virusne infekcije ili rezultat drugih uzroka kao što su kemijski iritansi mokraćnog mjehura ili iz nepoznatih razloga (intersticijski cistitis).
Infekcija mokraćnog mjehura (infektivni cistitis) vrsta je infekcije mokraćnog sustava (IMS). Drugi oblici infekcija mokraćnog sustava uključuju:
- pijelonefritis (upala bubrega)
- uretritis (upala uretre)
- prostatitis (upala prostate).
Neki ljudi imaju veću vjerovatnost od drugih da razviju infekcije mokraćnog mjehura ili ponovljene infekcije mokraćnog sistema.
Prehlada mjehura kod žena je vrlo čest problem. Ključni razlog je anatomski jer imaju kratku mokraćnu cijev. To znači da bakterije koje mogu uzrokovati infekciju ne moraju toliko putovati da dođu do mjehura.
Faktori koji povećavaju rizik od infekcija mokraćnog mjehura ili ponovljenih infekcija mokraćnog sistema su:
- seksualna aktivnost – tokom seksa bakterije se mogu potisnuti u uretru što pogoduje nastanku mokraćne infekcije
- određene vrste kontracepcije – korištenje dijafragme povećava rizik od upale mjehura; dijafragme koje sadrže spermicide mogu još više povećati rizik
- trudnoća (prehlada mjehura u trudnoći) – hormonske promjene tokom trudnoće mogu povećati rizik od infekcije mokraćnog mjehura
- postmenopauza – promjene hormona koje se događaju nakon menopauze često mogu dovesti do infekcija mokraćnog sistema
- smetnje u protoku urina – to se može dogoditi kod stanja kao što su bubrežni kamenac ili povećana prostata
- promjene u imunološkom sistemu – javljaju se kod određenih stanja, poput dijabetesa, HIV infekcije i liječenja raka
- dugotrajna upotreba urinarnih katetera – ove cijevi mogu biti potrebne osobama s hroničnim bolestima ili starijim osobama; dugotrajna uporaba može dovesti do većeg rizika od bakterijskih infekcija, kao i oštećenja tkiva mjehura.
Prehlada mjehura – uzrok
Infekcije mokraćnog sistema rezultat su interakcija između uzročnika zaraze (bakterija, gljivica, virus), broja organizama prisutnih u mokraćnom mjehuru i sposobnosti tijela da se bori protiv organizma (odbrambeni mehanizmi domaćina).
Najčešći način na koji bakterije dolaze do mokraćnog sistema izvana je kroz uretru (cijev koja omogućava prolaz mokraće iz mokraćnog mjehura prema vanjskom dijelu tijela). Evo nekoliko činjenica:
- najčešći izvor bakterija koje uzrokuju upale mjehura je stolica
- kod žena bakterije iz stolice prvo putuju u vaginu, a zatim ulaze u uretru
- ponekad bakterije mogu ući u mokraćni mjehur preko uretre s obližnje kože
- općenito, žene su osjetljivije na infekcije mokraćnog mjehura zbog kraće uretre
- kad je u pitanju prehlada mjehura kod djece, u prvoj godini života dječaci imaju veći rizik od IMS, ali nakon toga djevojčice imaju veći rizik, koji ostaje i u odrasloj dobi
- starenje je faktor rizika za upalu mjehura.
Što se tiče specifičnih bakterija, Escherichia coli daleko je najčešći organizam odgovoran za infekciju mjehura ili cistitis. Stafilokokni organizmi (iz kože) i druge crijevne bakterije (Proteus, Klebsiella, Enterococcus) su druge bakterije koje mogu uzrokovati cistitis i druge oblike urinarnih infekcija.
Vrsta organizma koji uzrokuje infekciju može varirati ovisno o dobi pojedinca. Primjerice, Staphylococcus saprophyticus, kožna bakterija, uzrokuje približno 10 % simptomatskih infekcija mokraćnog mjehura kod mladih spolno aktivnih žena, dok rijetko uzrokuje infekcije mokraćnog mjehura kod muškaraca (prehlada mjehura kod muškaraca) i starijih osoba.
Nebakterijska upala mjehura
Rijetko gljivice mogu uzrokovati infekcije mjehura. Candida je najčešća gljivica koja uzrokuje infekciju mokraćnog mjehura. Infekcije mokraćnog mjehura i urinarnog trakta kandidom puno su rjeđe od bakterijskih infekcija.
Infekcije mokraćnog mjehura uzrokovane Candidom mogu se pojaviti kod pacijenata čiji je imunološki sistem oslabljen, kod osoba koje su liječene snažnim antibioticima za druge infekcije i kod osoba koje su imale stalne urinarne katetere.
Virusi rijetko mogu uzrokovati infekcije mjehura. Virusni cistitis može se pojaviti kod osoba nakon transplantacije koštane srži i kod drugih osoba s oslabljenim imunološkim sistemom (imunokompromitirane osobe). Adenovirus može uzrokovati infekcije mokraćnog mjehura.
Iako su bakterijske infekcije najčešći uzrok cistitisa, brojni neinfektivni čimbenici također mogu uzrokovati upalu mjehura:
- intersticijski cistitis – uzrok ove hronične upale mjehura, koja se naziva i sindrom bolnog mjehura, nije jasan; većina slučajeva javlja se kod žena; stanje može biti teško dijagnosticirati i liječiti
- cistitis povezan s lijekovima – neki lijekovi, poput određenih lijekova koji se koriste za liječenje raka (kemoterapija), mogu uzrokovati upalu mjehura jer razgrađene komponente lijekova izlaze iz tijela
- radijacijski cistitis – zračenje područja zdjelice može izazvati upalne promjene u tkivu mokraćnog mjehura
- cistitis stranog tijela – dugotrajna uporaba katetera može povećati vjerojatnost bakterijskih infekcija i oštećenja tkiva; oba mogu uzrokovati upalu mjehura
- hemijski cistitis – neki ljudi mogu biti posebno osjetljivi na kemikalije koje se nalaze u određenim proizvodima; to može uključivati pjenušavu kupku, sprej za osobnu higijenu ili spermicidni žele; reakcija alergijskog tipa može se dogoditi unutar mjehura, uzrokujući upalu
- cistitis povezan s drugim stanjima – cistitis se ponekad može pojaviti kao komplikacija drugih stanja, poput dijabetesa, bubrežnih kamenaca, povećane prostate ili povrede leđne moždine.
Prehlada mjehura – simptomi
Opći simptomi infekcije mokraćnog mjehura mogu uključivati sljedeće:
- dizurija (bolno mokrenje)
- učestalo mokrenje
- nagon za mokrenjem (iznenadni, prisilni nagon za mokrenjem)
- neodlučnost pri mokrenju
- bol u mjehuru (bol u donjem dijelu trbuha oko stidne kosti i zdjelice)
- nepotpuno mokrenje (ostajanje urina u mjehuru nakon mokrenja)
- urinarna inkontinencija (nevoljno ispuštanje urina) koja može biti povezana s hitnošću.
- Temperatura, groznica, mučnina, povraćanje i slab oralni unos rijetko se javljaju s infekcijom mjehura, iako su to češće infekcije gornjeg urinarnog trakta, poput pijelonefritisa (infekcija bubrega).
Neki uobičajeni znakovi infekcije mjehura su:
- osjetljivost u donjem dijelu trbuha
- krv u mokraći (hematurija)
- rjeđe, osjetljivost na stranama leđa (bokovi)
- urin neugodnog mirisa
- u starijih bolesnika letargija ili smetenost mogu biti jedini znakovi.
Kada se odmah liječe odgovarajućim lijekom, infekcije mokraćnog mjehura rijetko vode do komplikacija. Ali ako se ne liječe, mogu postati nešto ozbiljnije. Komplikacije mogu uključivati:
- upalu bubrega – neliječena infekcija mjehura može dovesti do infekcije bubrega, što se naziva pijelonefritis; infekcije bubrega mogu trajno oštetiti bubrege
- krv u mokraći – kod cistitisa se mogu naći krvne stanice u mokraći; često se mogu vidjeti samo mikroskopom; ovo stanje se naziva mikroskopska hematurija; obično nestane nakon liječenja.
Prehlada mjehura – liječenje
Antibiotici su obično prvi tretman za infekcije mokraćnog sistema. Vrsta bakterija pronađenih u urinu određuje koji će se lijek koristiti i koliko dugo ga treba uzimati.
Lijekovi koji se obično koriste za jednostavne infekcije mokraćnog mjehura uključuju:
- trimetoprim
- sulfametoksazol
- fosfomicin
- nitrofurantoin
- cefaleksin
- amoksicilin.
Često se simptomi infekcije mokraćnog mjehura povuku unutar nekoliko dana od početka liječenja.
Za nekompliciranu infekciju koja se javlja kod inače zdravih pojedinaca ljekar može preporučiti kraći tok liječenja. To može značiti uzimanje antibiotika 1 – 3 dana.
Hoće li kratki tok liječenja biti dovoljan za liječenje infekcije ovisi o simptomima i historiji bolesti. Lijekovi za ublažavanje bolova mogu biti od koristi radi ublažavanja peckanja tokom mokrenja. Kod učestalih infekcija mokraćnog sistema ljekar može preporučiti niske doze antibiotika koje se uzimaju kroz šest mjeseci ili duže.
