Evropsko prvenstvo 1992. donijelo nam je jedno od najvećih iznenađenja u historiji, kada je Danska, koja se nije ni kvalificirala za turnir, osvojila naslov prvaka Starog kontinenta.
Ta priča već je dobro poznata i ovo nije tekst o danskom osvajanju Eura, već o životnom putu čovjeka koji je pomogao svojoj reprezentaciji doći do tog podviga i koji danas nosi epitet jednog od najboljih vratara u historiji nogometa.
No, prije nego što krenemo na priču o njemu, svejedno ćemo vas kratko podsjetiti na događaje iz juna 1992. godine. Prvenstvu je prethodio period velikih političkih promjena u Evropi. Države iz netom rasformiranog SSSR-a na Euru su nastupile pod nazivom ZND (Zajednica nezavisnih država), Njemačka se prvi put pojavila na velikom takmičenju ujedinjena, a Jugoslavija je izbačena s turnira zbog rata koji je bio u punom jeku. Njezino mjesto pripalo je Danskoj, koja je u kvalifikacijskoj grupi završila na drugom mjestu s bodom manje od Jugoslavije, piše Slobodna Dalmacija.
Danska je na Euru prošla dalje iz svoje skupine s tri boda (tada je pobjeda još uvijek vrijedila dva boda), dva manje od Švedske i po jednim više od Engleske i Francuske. U polufinalu su Danci izbacili branitelje naslova Nizozemce nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, a onda su u finalu pobijedili Njemačku i kao totalni autsajderi kući donijeli trofej najbolje momčadi Evrope.
Jedan od junaka tog polufinala protiv Nizozemske bio je Peter Schmeichel, koji je u drugoj seriji obranio jedanaesterac velikom Marcu van Bastenu. Schmeichel je inače postao profesionalac s nepune 24 godine, a gotovo cijeli svoj nogometni put može zahvaliti čovjeku koji mu je kasnije postao punac.
Peter je dijete danske medicinske sestre i poljskog jazz muzičara, a iako rođen u Danskoj, tek je sa sedam godina postao državljanin svoje domovine. Godinu kasnije odigrao je i svoju prvu nogometnu utakmicu za Høje-Gladsaxe, a zahvaljujući činjenici da mu je momčad dvije i po godine bila neporažena, ostvario je transfer u BK Hero, klub s jednom od najboljih akademija u Danskoj.
Punac mu odredio nogometni put
Gladsaxe i Hero su se kasnije spojili u jedan klub, a kada je došao do seniorske momčadi, Schmeichel je upoznao Svenda Aagea Hansena, glavnog trenera prve ekipe. Te sezone klub je tri utakmice prije kraja ispao iz treće lige, a Hansen je odlučio dati priliku Peteru i još nekolicini mladih igrača. Iako su poraženi, Schmeichel je pružio dobru predstavu i privukao pažnju lokalnih novina, a glavni trener, koji će mu kasnije postati punac, prepoznao je njegov talent te mu je na kraju sezone predstavio plan za njegovu karijeru, koji je bio itekako detaljan.
Hansen je želio da Schmeichel provede još dvije sezone u Gladsaxe-Herou, zatim prijeđe u Hvidovre, izbori se za reprezentativnu jedinicu i ostvari inozemnu karijeru. Peterova karijera zaista se i odvila gotovo tačno u tom smjeru, ali njegov put do profesionalnog ugovora nije bio nimalo jednostavan.
Peter se za vrijeme igranja pod paskom Hansena zaljubio u njegovu kćer Bente, kojom se i oženio. Ali dok mu je na privatnom planu sve funkcioniralo dobro, Schmeichel nije mogao živjeti od nogometa, već je paralelno morao raditi još jedan posao. A skupio je zaista bogatu biografiju…
Prvi mu je posao bio u tvornici tekstila na odjelu za bojenje tkanine, ali njega je napustio zbog straha za zdravlje, jer je udisao veliku količinu hemikalija. Zatim je godinu dana radio kao čistač u staračkom domu. Taj posao mu se, očekivano, nije baš sviđao, stoga je ugrabio priliku koja mu se ukazala i zaposlio se u Svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode (WWF). Tamo je nakon samo tri tjedna promoviran na poziciju voditelja prodaje ogranka, ali je ubrzo naišao na probleme.
Schmeichel je u to vrijeme igrao za Hvidovre, kao što je i njegov punac već godinama prije isplanirao, a onda je pozvan da odradi četverosedmični obavezni vojni rok. S obzirom na to da je tada trebao u Portugal na pripreme sa svojim klubom, Ministarstvo odbrane mu je izišlo ususret i omogućilo da odgodi služenje roka za idući mjesec. Kako je to značilo da ga na poslu neće biti puno duže nego što je prvotno planirano, morao je dati otkaz u WWF-u.
Problem u kojem se našao riješio je uz pomoć svog punca, koji ga je zaposlio u svojoj firmi koja se bavila podopolagačkim radovima. Ali čovjeku od 100-tinjak kilograma nije bilo lako osam sati dnevno raditi na koljenima, a onda odrađivati trening i biti na vrhunskoj razini na utakmici, zbog čega je bio prisiljen tražiti novi posao.
Ferguson ga j ehtio otjerati iz kluba
U pomoć mu je ovaj put uskočio predsjednik Hvidovrea Niels Erik Madsen, koji ga je zaposlio u svojoj oglašivačkoj firmi. A onda je 1987. na Schmeichelova vrata pokucao Brøndby i ponudio mu ugovor zbog kojeg Peter više nije morao ništa drugo raditi te mu pružio priliku da zaista ostvari plan svoga punca i iziđe na međunarodnu scenu.
Schmeichel je s Brøndbyjem osvojio četiri naslova prvaka Danske u pet sezona i 1991. došao do polufinala Kupa UEFA uz sedam utakmica bez primljenog gola. Te godine je u anketi IFFHS-a (Međunarodnog instituta za nogometnu historiju i statistiku) proglašen 10. najboljim golmanom na svijetu, a na ljeto je potpisao za veliki Manchester United. Cijena transfera iznosila je nešto više od 500 hiljada funti, a sir Alex Ferguson je kasnije taj posao nazvao „pogodbom stoljeća”.
Nakon Eura 1992., na kojem je bio jedan od ključnih faktora uspjeha danske reprezentacije, Schmeichel je sljedeće sezone pomogao Unitedu doći do prvog naslova prvaka Engleske nakon 26 godina, a IFFHS ga je proglasio najboljim golmanom svijeta.
O Peteru se tada nije puno znalo izvan granica Danske, ali s vremenom je njegov težak karakter počeo izlaziti na vidjelo. Prva ozbiljnija eskalacija dogodila se u siječnju 1994., kada je United prosuo 3:0 vodstvo protiv Liverpoola. Ferguson i Schmeichel su se sukobili nakon utakmica, a Danac je izgovorio takve stvari da je legendarni Škot bez razmišljanja odlučio raskinuti ugovor s njim. Nekoliko dana kasnije Peter je nenajavljeno došao u klub i ispričao se igračima, a Ferguson, koji je sve to prisluškivao pokraj vrata, odlučio mu je dati drugu priliku.
No, iako je svojom staturom, ali i predstavama na golu izazivao poštovanje, njegovi česti agresivni ispadi nisu baš bili najomiljeniji među njegovim suigračima. Posebno je išao na živce drugom velikom osobenjaku u redovima „crvenih vragova” - Royu Keaneu.
"Peter bi često vikao na suigrače, a ja sam mislio da je to ponekad samo zato da bi se pokazao publici u pozitivnom svjetlu i kao da je bolji od svih. Vjerojatno je to dijelom radio kako bi održavao svoju koncentraciju, ali smatrao sam da je to bilo prečesto", napisao je Keane u svojoj autobiografiji.
Netrpeljivost između Irca i Danca eskalirala je na jednoj predsezonskoj turneji Uniteda u Hong Kongu. Poznato je da turneje velikih klubova u Aziji ili Americi postoje gotovo isključivo iz marketinških i financijskih razloga, a i sami igrači su toga svjesni, zbog čega im takva putovanja nerijetko predstavljaju priliku za opuštanje i zabavu. Takva je bila i Unitedova turneja u Hong Kongu.Dosta smo popili tu večer i on mi je rekao:
„Dosta mi te je. Vrijeme je da ovo riješimo”, prisjeća se Keane.
"Rekao sam mu „OK” i potukli smo se. Mislim da je naša tučnjava trajala 10 minuta i bilo je puno buke. Peter je ogroman tip. Probudio sam se sljedećeg jutra i jedva se sjećao borbe, ali ruka mi je bila natečena i jedan prst mi je stajao ukrivo."
I drugi suigrači su Schmeichela smatrali arogantnim i punim sebe, a Paul Parker je jednom ispričao priču da je Peter u jednom časopisu bio pročitao da je u anketi on izglasan za drugu najvažniju osobu u Danskoj, odmah iza kralja, te da se šepurio i samo pričao o tome.
Ali mnogi će reći da je s razlogom bio arogantan, jer su njegove predstave bile temelj uspjeha Danske i Manchester Uniteda. Nakon što je 1992. osvojio trofej reprezentativnog prvaka Europe, 1999. je s kapetanskom trakom na ruci sam podigao pokal namijenjen klupskom prvaku Europe, i to nakon vjerojatno najnevjerojatnijeg preokreta koji je nogometni svijet vidio.
United je tada pobijedio Bayern zahvaljujući dvama golovima iz kornera u samoj završnici susreta, a kod onog prvog utjecaj je imao i sam Schmeichel, koji je došao na skok i tako dodatno unio pomutnju u Bayernovu odbranu. To nije bilo ništa neobično za Danca, koji je često znao dolaziti na korner kada bi njegova momčad bila u zaostatku, a treba naglasiti i podatak da je u karijeri zabio ukupno 10 pogodaka. Ironično, najljepši gol koji je ikad postigao, onaj škaricama u FA kupu protiv Wimbledona, poništen je zbog ofsajda.
Netom nakon osvajanja trostruke krune s Unitedom, Schmeichel je odlučio da bi mu s 36 godina na leđima više odgovarala neka liga nižeg intenziteta pa je potpisao za Sporting. U svojoj prvoj sezoni u dresu lisabonskog kluba osvojio je naslov prvaka Portugala, prvi za zeleno-bijele nakon 18 godina, a onda je sljedeće godine Sporting završio na 3. mjestu u ligi. Taj podatak naglašavamo zato što je to bilo prvi put u 14 godina da je Schmeichel s nekim klubom završio niže od drugog mjesta na prvenstvenoj ljestvici.
Danac je 2001. u velikoj anketi Reutersa proglašen najboljim vratarem u povijesti, a te godine se odlučio vratiti na Otok i potpisao za Aston Villu, u čijem je dresu postao prvi golman u povijesti Premier lige koji je postigao gol. Nakon jedne sezone u Birminghamu, odlučio je napraviti nešto što mu neki navijači Uniteda nikada nisu oprostili – potpisati za Manchester City.
A oprostio mu nije ni Gary Neville, koji ga je prije jednog manchesterskog derbija totalno izignorirao u tunelu, iako je Schmeichel na svaki mogući način pokušao uspostaviti kontakt s njim, pa čak i dodirujući ga.
"Ne možeš igrati za City ako si igrao za United. Ja sam navijač Uniteda i ne mogu igrati za City, Liverpool i Leeds. To je jednostavno urezano u kamen. Ne možeš igrati za te klubove, što god se dogodilo", objasnio je Neville svoj stav.
Schmeichel je odigrao jednu sezonu za City prije nego što se penzionisao, a gotovo je nevjerovatan podatak da nikada nije poražen u manchesterskom derbiju. No, bez obzira na prelazak u redove ljutog gradskog rivala, ostat će upamćen kao legenda kluba s Old Trafforda.
Peter iz braka s kćeri čovjeka koji mu je usmjerio karijeru ima dvoje djece – Cecilie i Kaspera. Za one koji su „prespavali” prošlih desetak godina, Kasper je također sjajan golman koji je i sam postao legenda jednog engleskog kluba – Leicester Cityja, s kojim je 2016. postao prvak Engleske, a ove godine i osvajač FA kupa.
Schmeichel se 2013. rastavio od Bente, a šest godina kasnije oženio se s bivšom Playboyevom zečicom Laurom von Lindholm. Posljednjih godina je aktivan u showbusiness svijetu i učestvuje u reality showovima te radi kao voditelj raznih emisija.
Iako je danas daleko od nogometa, Peter Schmeichel ostat će upisan zlatnim slovima u historiji, ne samo zbog svojih golmanskih sposobnosti, već i zbog momčadskih uspjeha koje je ostvario, a među kojima se osvajanje Eura 1992. s Danskom ističe kao vrhunac njegove karijere.
