U Vijećnici se obilježava 30 godina od početka opsade Sarajeva, a među brojnim govornicima bio je Emir Suljagić.
Direktor Memorijalnog centra Potočari održao je iskren, potresan i otrežnjujući govor. Prenosimo ga u cijelosti:
"Ja sam imao nekih 17 godina, tačno 17 godina kada sam prije 30 godina, na dašanji dan, gledao kako počinje rat u Sarajevu. Da mi je neko rekao prije 30 godina da ću 30 godina kasnije, najdužu opsadu nekog grada u historiji, kasnije, jedana cijeli genocid kasnije, biti ovdje i komemorirati tu opsadu, ne bih mu vjerovao. Ne bih mu vjerovao jer nisam vjerovao da ću ja ostati živ.
Opsada Srajeva je najpodcjenjeniji događaj u raspadu bivše Jugoslavije. Odbrana Sarajeva je najpodcjenjeniji događaja raspada bivše Jugoslavije.
Sarajevu niko nije davao nikakve izglede. Ali u Sarajevu nema historijskih monografija o njegovim braniteljima, nema historijskih monografija kakvih ima o Ljeningradu i Staljingradu.
Da nije bilo opsade Sarajeva, ne bi bilo genocida u Srebrenici, da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo logara u bosanskoj Krajini. Da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo HVO pokolja po centralnoj Bosni. Da nije bilo opsade Sarajeva ovaj rat ne bi završio onako kako je završio i ne bi imao tok kakav je imao. Opsada Sarajeva je ključni događaj, ključni proces napada na BiH. Da nije bilo opsade Sarajeva i da je u bilo kojem trenutku između 1992. i 1995., sav bi ljudski, materijalni i kreativnih potencijal Sarajeva, u bilo kom trenutku između 1992. i 1995., da je bio oslobođen ovaj rat bi završio mnogo drugačije. Ne bi bilo Srebrenice, ne bi bilo Kapije, mnogo ljudi bi bilo živo.
Ja znam i tužitelja Bramertza i sudiju Agiusa, gledao sam ih u sudnici, i ne mogu naći riječi da im zahvalim za ono što su raduli za ovu zamlju i ovaj narod i naše građane.
Ali, je nemojte da se zavaravamo… Ako sam ja u Bratuncu mogao gledati na televiziji početak opsade Sarajeva onda se ona vidjela iz Beča i Berlina, Pariza…
Nemojte da se zavaravamo. Tadašnji francuski predsjednik je sletio u Sarajevo u maju 92. godine da spriječi robusniju intervenciju međunarodne zajednice i da objasni ostatku svijeta da ovo nije političko nego humanitarno pitanje.
Nemojte da se zavaramo, tadašnji francuski predsjednik je govorio kako Bosna ne pripada Evropi i kako ne može svako selo biti suverena država.
Nemojte da se zavaravamo, da su ljudi koji su zapalili ovu zgradu u kojoj danas stojimo uspjeli i da ova zgrada danas nije ovdje, sve što bi ostalo iza nje u historiji, sve što bi ostalo iza nas u historiji bi bilo fusnota. Da smo nestali to bi danas bila samo fusnota u historiji. Niko ne bi ni primijetio da smo nestali.
Zato je ovo danas dan našeg trijumfa, naše pobjede jer poraz je značio nestanak svaga što znamo i što smo poznavali i svega što vidimo oko sebe".
