Američki brzi klizač Casey Dawson u utorak je otklizao jednu od svojih najsporijih utrka na 1.500 metara, ali nije u tome kvaka. Kvaka je kako je uopće došao na start utrke.
Dawson, naime, nije bio sa svojim kolegama iz reprezentacije na letu za Kinu prije dva tjedna, s leta ga je izbacio pozitivan test na koronavirus. Umjesto u Pekingu, ostao je u Salt Lake Cityju. Trenirao, testirao se, trenirao, testirao se… Rezultati testiranja su bili i pozitivni i negativni.
Konačno, nakon četiri negativna testa u nizu, Dawson je dobio dozvolu odletjeti u Peking i priključiti se reprezentaciji. Iz Salt Lake Cityja je odletio u Atlantu, iz Atlante u Pariz, iz Pariza u Peking.
U avionima je pokušavao ostati budan i radio je sklekove. Ionako je bio nervozan za normalan san. U Peking je sletio u 6.45 sati ujutro u utorak, 12 sati prije utrke, samo da bi otkrio da s njim nije doletjela prtljaga. Još uvijek nije siguran gdje je prtljaga, on misli da je ostala u Parizu.
Oprezan kakav već jest, sa sobom je u avion ponio kostim za klizanje i čizme, ali nije mogao klizaljke. A bez klizaljki nema smisla klizati.
Njegov je trener uspio kontaktirati trenera Haraldsa Silovsa, Latvijca koji koristi iste klizaljke. I ovaj mu je posudio jedan par. Još uvijek je Dawson morao proći test na aerodromu u Pekingu, satima je čekao u svojoj sobi u olimpijskom Selu, dok nije dočekao vijest da je - negativan.
Sudbina je napravila sve da bi Dawsonu uskratila mogućnost da se natječe, ali na kraju je popustila. Dawson je bio na startu, ali totalno premoren postigao je tek 28. vrijeme od 29 brzih klizača.
"Biti na startu za mene je bila pobjeda".
Utrka na 5.000 metara je propustio, na utrku od 1.500 metara je stigao, ali s kakvim efektom? Četiri godine se pripremao za ovo.
"Bijesan sam, to je očito. Puno emocija mi prolazi kroz glavu. Ne mogu se ni na koga konkretno ljutiti, samo na cijelu ovu situaciju", rekao je Dawson pomirljivo.
