Oni koji obole od karcinoma uvijek su u šoku nakon dijagnoze. Potom slijedi dugotrajna borba sa usponima i padovima. U BiH i s vjetrenjačama. U našoj zemlji ovom zdravstvenom problemu (kao, uostalom, i mnogim drugim krucijalnim) ne pristupa se s puno pažnje, a još manje ima adekvatne, prijeko potrebne pomoći.
Poznato je da je borba protiv kancera generalno uspješna, posebno ako se dijagnosticira rano. To jeste utješno, ali ako živite u BiH, malo je utjehe.
Lista čekanja za onkološke pacijente je (pre)duga, a brojevi na njoj gotovo pa nedostižni.
Enida Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa, jedna od onih borkinja koje su pobijedile karcinom, potvrđuje za Raport da je skoro 2.000 pacijenata oboljelih od najtežih bolesti na listama čekanja, a za godinu pred nama predviđa se da će biti 30 posto više jer su sve bolesti u porastu.
Kad govorimo o finansijskoj pomoći države, napominje da je "Vlada FBiH rebalansom budžeta izdvojila dodatnih 10 miliona u prošloj godini, koji su već operativni, ali za narednu godinu pacijenti očekuju i zahtijevaju od Vlade samo da poštuje zakon i uplati sredstva koja su predviđena Zakonom o finansiranju fonda, član 82".
Sagovornica Raporta kaže da Vlada FBiH danas duguje novac Fondu solidarnosti, odnosno Zavodu zdravstvenog osiguranja te da se taj dug samo gomila.
"Do sada se taj dug nagomilao na enormnih milijardu i po maraka. Po zakonu, Fond solidarnosti bi svake godine listu lijekova trebao uskladiti s novim lijekovima i bolestima, a to je učinjeno - nikada", jasna je Glušac i objašnjava da taj problem traje duže od 20 godina, te da je uzrokovan ignoriranjem obaveza svih saziva Vlade FBiH prema Fondu solidarnosti, koji je osnovan 2002. godine i finansira se dijelom doprinosa zdravstvenog osiguranja i istim iznosom koji mora biti izdvojen iz federalnog budžeta, što se ne čini godinama.
Novac na kapaljku
"Novac koji se izdvaja na kapaljku, ne znači mnogo s obzirom na sve veći broj teško oboljelih. U ovom momentu na listi čekanja za lijekove se nalazi 1.031 osoba u FBiH, a i lista čekanja na medicinske usluge je isto tako jako duga", opominje Glušac.
Jedna od inih heroina koje se ne iz dana u dan, nego iz minute u minutu bore s ovom opakom bolešću Eldina Zolj-Balenović podijelila je s Raportom teško iskustvo neprestane borbe s bolešću, ali i Sizifovog kotrljanja kamena s državom.
"Državi su onkološki pacijenti teret. Teško je ulaziti u ovu borbu sa saznanjem da pametne lijekove i sve što na raspolaganju imaju oboljeli širom svijeta, mi u BiH nemamo. O lijekovima nove generacije se i ne priča, a kamoli da ih imamo na raspolaganju. Onkolozi zaista ulažu nadljudske napore da nam pomognu i olakšaju te vrlo emotivno prolaze sve naše borbe. I oni su svjesni propusta sistema, svjesni su koliko je teško boriti se sa ovakvim neprijateljem ograničenih resursa", objašnjava naša sagovornica.
Ističe da je najteže osobama sa uznapredovalom bolesti koje se nađu na listi čekanja za skupe, pametne lijekove jer su rijetki oni koji su tu listu preživjeli.
Kilogram voća postaje nemoguća misija
"Ne dođu na red, bolest uzme maha, pa i oni koji dočekaju lijek, odnosno broj 1 na 'listi smrti' prime svega dozu ili dvije prije nego umru. Mi, ostali, koji se još nismo našli na 'listi smrti' činimo sve da se na njoj ne nađemo, ali smo primorani kupovati brojne preparate za imunitet, jačanje organizma, a svi znamo cijene tih preparata. Istovremeno, većina je na bolovanju, umanjene plate, neki ne rade, veliki je broj penzionera. U nekom trenutku kupovina običnog lijeka protiv temperature, kilogram voća postaje nemoguća misija", jasna je Zolj-Balenović i slikovito nam opisuje kako ta borba izgleda, koliko košta, ali ne u materijalnom smislu:
"Borba protiv karcinoma traje, ne mjesec ili dva, nego godinama. Iscrpljuje i izvlači svaki atom snage, energije, vremena, cijele porodice postaju žrtve jer bolest košta. Razumijevanja, osim najbližih, skoro da nema. Na svu sreću, imamo izuzetno jako Udruženje Renesansa koje je mirna luka za sve nas. Tu smo svi isti, svi sa istim problemima i razumijemo se bez riječi".
