Manirom naivnih sobarica ovih su se dana ibretili Safet Oručević i Željko Komšić zbog višestruko dokazane pljačke koju su vječiti partneri iz SDA-HDZ koalicije priredili na mostarskim izborima. Obojica su, kao, duboko konsternirani razmjerama lopovluka tokom prebrojavanja glasova, te su zatražili od Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine da nešto konkretno poduzme na dekriminalizaciji (post)izbornog procesa.
S druge strane političke barikade, opozicione stranke ujedinjene u „BH blok“ zbog dokumentiranih prevara očekuju adekvatnu reakciju Suda BiH. Međutim, nije se njihov zahtjev čestito ni konstitusao, a predsjednik nadležne državne sudske instutucije unaprijed je liferovao mogućnost zakonskog precesuranja kriminalnih aktivnosti počinjenih na obalama Neretve. Ranko Debevec tako je ponovo javno demonstrirao kako ga između pravde i krivde profesionalno rukovodi isključivo podaništvo Bakiru Izetbegoviću. Dobro, i Osmanu Mehmedagiću iz Obavještajno-sigurnosne agencije, ali to je neka druga priča.
Ipak, mostarska postizborna patnja nikoga ne bi trebalo posebno da frustrira. Podijeljenim gradom bez (demokratskog) legitimiteta dvadesetak godina gospodare poznate političke sjecikese, koje, uostalom, upravljaju i tamošnjim kantonalnim poslovima, Federacijom BiH, te unesrećenom državom. Formula njihovog uspjeha kolektivni je neuspjeh na svim raspoloživim frontovima, od ekonomije, preko korona-pandemije, do odavno prežaljene propasti takozvanih euroatlanstkih integracija. Takva politika ovdje očigledno pije vode, po principu, što je više nacionalističkih sukoba i laži, SDA i HDZ glasačima su miliji i draži.
Da je slučajno drugačije, rezultati mostarskog „praznika demokratije“ ne bi ovako poražavajuće izgledali. SDA i HDZ tamo su zajedno glatko osvojili dvotrećinsku većinu vijećničkih mandata. To će im biti sasvim dovoljno da iznova zajašu vlast, okupiraju gradske institucije i zauzmu fotelje. Iz kojih će nastaviti vladati po starom, dobro uhodanom običaju.
Šta se onda novo može reći, kakva korisna poruka poslati? Nikom ništa, zaista nema potrebe. Nego, žao mi Safe i Želje, naivnih sobarica sa početka teksta...
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.