Tamo negdje polovinom februara ove godine Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske uputilo je protokolisani zahtjev nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine za nabavku sofisticiranih dugih cijevi za „potrebe službe“. Vojnom terminologijom kazano, radi se o nabavci Rogue Lite-borbene stanice na daljinsko upravljanje kalibra 12,7 milimetara, te Rogue Lite - borbene jedinice na daljinsko upravljanje kalibra 7, 62 milimetara.
Znam, pojma nemate o kakvim sredstvima za masovno ubijanje konkretno govorimo. Iskreno, ne znam ni ja. Međutim, Novinska agencija Patria, koja je prva objavila vijest o zahtjevu MUP-a RS za nabavku očigledno smrtonosnog oružja, detaljno otkriva kako je entitetski ministar policije Dragan Lukač (ili valjda neko od potčinjenih kadrova glavnog vojno-policijskog buldoga Milorada Dodika), uvažavajući nametnute dejtonsko-proceduralne okolnosti, dozvolu za uvoz zvanično zatražio od četiri zakonski nadređene državne institucije.
Ministar Lukač obratio se tako bosanskohercegovačkim ministrima vanjskih poslova, sigurnosti i odbrane, a formalno-pravno njegova je plemenita namjera zahtijevala i direktnu saglasnost direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. Da skratimo, Lukačev nijet za dodatno naoružavanje MUP-a RS na kraju su svojim potpisima ovjerili Bisera Turković, Selmo Cikotić i Osman Mehmedagić, takozvani Osmica. Sifet Podžić iz Demokratske fronte, ministar odbrane BiH, odbio je jednako postupiti.
Zašto je ova minijatura sa friškim naoružavanjem republičkosrpske policije - ne zaboravimo, drito preko legalnih organa državne vlasti - zapravo važna bosanskohercegovačkoj javnosti? Pa, naprosto zato jer trenutno ne postoji, kako se to moderno kaže, eklatantniji primjer jadnog politkanstva, primjerenije je reći, jeftinog prodavanja muda pod bubrege, koje licemjernoj halaši iz struktura Stranke demokratske akcije, evo, skoro trideset godina k'o mlijeko prolazi.
Nažalost, SDA-ovci raju redovno uzimaju na jedan te isti fol iz oblasti takozvanog patriotizma. I tako to fercera godinama. S tim je u vezi genijalna i današnja reakcija notornog Bakira Izetbegovića kada sa jednog od režimskih bastiona poručuje da će u slučaju ratnih okolnosti herojski lično stati pred ljude: „Radije bih umro nego dopustio da genocidaši zavladaju dijelom BiH. Definitivno. Ta vam govorim danas, za ramazan.“
Vjerujte, nije nimalo sporno to što Izetbegović bezočno laže i bihuzuri unesrećeni narod čak i tokom ramazana. Radio je prokuženi manipulator slične gadosti i ranije. Nije sporno ni to što preko strogo kontroliranih medija kreira junaka od samozadovoljnog dvostrukog sebe i seb(ij)e. Ne tvrdim da je naročito pogriješio ni pošto je vlastitog oca pomnožio sa nulom konstatacijom kako nikada neće reći da rata neće biti.
Pravi problem sa dotičnom sjecikesom, varalicom i karikaturalnim mudracem nastupa kada njegova privatna kadrovska ergela (Turkovićka, Cikotić, Mehmedagić) formalno osigura Dodikovom režimu legalno naoružavanje, dok se, navodno, njihov bezočni poslodavac okolo kurči sa najavama ratova.
Ako je Izetbegoviću već do ratovanja, dabogda on sebi po kući ratov'o. Sa iskrenom željom da ubuduće uspješnije izbjegava neselektivno granatiranje kristalnim pepeljarama.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
