Ponovo je 26. oktobar. Prošlo je dvadeset i sedam godina od akcije „Trebević 93“ kada su se legalne institucije Republike Bosne i Hercegovine pokušale obračunati sa ratnim zločincima iz jedne od sarajevskih brigada Armije BiH. Kako znamo, Mušan Topalović Caco naknadno će, uz iznuđenu vansudsku nagodbu, mirno i dostojanstveno biti strijeljan ispred komande 1. Korpusa, iako je prethodno sa najvjernijim koljačima sistem(at)ski likvidirao nekoliko desetina nedužnih sarajevskih civila, uključujući i devet policajaca hinjski zavaljenih tokom amaterski režiranog privođenja komandanta 10. brdske brigade.
Alija Izetbegović jednom je preko novina poručio kako je „Caco i heroj i zločinac“. Izgovorena gluparija bivšeg predsjednika i vječnog džokera SDA-ovaca nije se predizbornim ruhom ukazala na recentnim kamenim plakatima posađenih širom Općine Centar, a valjalo bi da jeste. Jer, kada je već brutalnog ubicu Cacu prije dvadesetak godina djelimično amnestirao od dokazanih zlodjela, Izetbegović senior sigurno je morao znati da će kadli-tadli završiti na istoj zadnjoj pošti sa nepresuđenim ratnim zločincem. Napokon, vrijeme je pokazalo da takozvanom „ocu nacije“ za života sporan nije bio ni najnepravedniji ishod cijele drame, gdje su voljom stranačkog žrijeba najvećim pozitivcima pridružili glavne negativce. Da zaposve uznemiravaju ratne heroje na Kovačima, heroje koji su izginuli za bosanskohercegovačku slobodu.
Tragikomični Abdulah Skaka danas se nije popeo na Kazane da, onako, prirodno kusavo, ali istovremeno i strogo protokolarno, pokaže minimum građanskog pijeteta prema Cacinim žrtvama. Mada je navedenom postupku gradonačelnika Sarajeva primjerenije dodijeliti dubinsku rektalnu pozadinu, Skaka je ponovo ispao papak, a papak, po običaju, ostaje papak! Jednako su papanski postupile i Skakine rektalne kolege iz Stranke demokratske akcije, u rasponu od Asima Sarajlića do Fikreta Prevljaka.
Doduše, nedodirljivi se poglavica vladajuće oligarhije trenutno nalazi na poljinsko-epidemiološkoj izolaciji. Međutim, nije ovdje korona nizašta posebno kriva! Naime, odranije je poznato da Bakir Izetbegović po pitanju počinjenih armijskih zločina tradicionalno više naginje ubicama iz vlastitog naroda, nego zvjerski ubijenim insanima. Tako se, uostalom, višestruko pokazalo na raspoloživim primjerima Grabovice, Trusine, Kazana, a dalje da i ne nabrajamo.
Ne pitajte, stoga, đe je zapelo sa spomenikom žrtvama ratnih zločina na Kazanima... Zapelo je samo na vladajućoj SDA.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
