Sarajevo se 6. aprila 1945. oslobodilo fašističko- ustaške okupacije. Poslije četiri duge godine terora.
Sarajevo je 6. aprila 1992. godine postalo žrtva (filo)četničke opsade. Zločin je trajao 1425 dana.
O „onom ratu“ stariji su mi često pričali. „Ovog rata“ rata aktivni sam učesnik. Kako vidimo, danas obilježavano jedan te isti datum, ali sa različite vremenske distance i očigledno sa drugačijih ideoloških pozicija. Što se mene lično tiče, Sarajevo se jednako nastradalo u oba tragična događaja!
Vjerujem da nije do aktuelne pandemije korone, ali protokolarno-medijska frtutma oko 6. aprila u zadnje vrijeme sve više mi se gadi. Ne zbog Sarajeva, jer Sarajevo nizašta nije krivo, nego zbog pogrešnih politika, mizernih političara, šovinističkog politikanstva!
Da se ne lažemo, uzaludno je velikosrpskim fašizmom zaraženom krivoslavnom debilčini objašnjavati užasne posljedice zločina počinjenog nad jedanaest hiljada petsto četrdeset i jednom osobom. Džaba je, kažem, velikosrpskim fašizmom zaraženog krivoslavnog debilčinu upozoravati na hiljadu šest stotina i još jedno ubijeno djetinjstvo u opkoljenom Sarajevu, djetinjstvo prekinuto višeslojnim bacačima raketa ili 120 milimaterskim kalibrom artiljerije JNA. Kada bi makar jednom civilizirano pokušao prihvatiti istinu, kao što valjda neprestano „srbuje“, velikorspskim fašizmom zaražena krivoslavna debilčina makar bi prihvatila presude Tribunala u Hagu. Gdje su, kako znamo, arhitekte sarajevskog troipogodišnjeg terora i pakla (zločinci Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Stanislav Galić) zbog kontinuriranih terorističkih radova protiv čovječnosti osuđeni na doživotne robije.
Ali, jebo smrdljive poklonike četničkih zločina! Šta ćemo sa lokalnim izdajnicima koji se jadni slomiše kako bi „6. april“ birokratski nasilu protjerali iz službenog kalendara glavnog grada Bosne i Hercegovine? Kako naime istaknutom „borcu protiv antifašizma“ Abdulahu Skaki objasniti da gluposti valja dok pokušava nametnuti nekakav izmišljeni febuarsko-begovski datum kao utemeljeno sarajevski?
Kvaka i Skaka je, naime, u tome kako se raznim SDA-ovcima, na čelu naročito sa Bakirom Izetbegovićem, antifašističko naslijeđe Sarajeva nikako nije primilo u genetsko-familijarnom kodu. Jer, njihovim je biološkim prethodnicima komotno bilo i pod upravom ustaških masovnih ubica. Rekreativno su se tada bavili vjerom i statirali kao hrvatsko cvijeće. Koje ustaše nisu barkali. I pospremali u Jasenovac, Gradišku Staru, a ni vješali na Marindvoru. Kod Alšidija.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
