Otkako se vratio sa beogradske sadaka - turneje, Milorad Dodik propao je k'o žeton. Nema ga u specijalnim programima (pravo)slavnog PTPC, ne ukazuje se na press konferencijama, dosljedno izbjegava komunikaciju sa uplašenim narodom te ličnim primjerom dodatno doprinosi zakuhavanju poremećene društvene situacije.
Ipak, Dodik iz duboke izolacije hacijende u Bakincima svakodnevno šica naredbe posilnim iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Prva na (moždanom) udaru razumljivo je entitetska predsjednica.
Željka Cvijanović nedavno je javno zaprijetila kako će vladajući establišment nakon prestanka pandemije temeljito dezinficirati protivnička uporišta.
„Ne treba i nećemo zaboraviti one koji nam sada prave veliko zlo i blokiraju nas da dođemo do rješenja“, profrfljala je Dodikova jurišnica u kameru režimskog javnog servisa. Opozicija je, naravno, shvatila Cvijanovićkinu poruku.
Vanredno stanje najidealnija je neprilika da se tokom borbe kontra smrtonosnog virusa Republika Srpska ispod radara strovali u diktaturu bjeloruskog tipa. Naprosto, ukoliko se ljudima na ulici dekretom uskraćuju osnovna ljudska prava (sloboda kretanja, naprimjer), ako se kidnapuju zvanične institucije skupa sa takozvanim organima gonjenja, onda je - da se naslonimo na neprolaznog Vladimira Šeksa - političke neprijatelje lako identificirati, locirati, uhititi i transferirati na nezasluženu robiju.
Upravo takav scenario priželjkuje rukovodstvo SNSD-a za doba poslije korone.
Ko zna, možda pakleni plan i upali. Doduše, konačni ishod zavisi od razvoja događaja u komšijskoj Srbiji. Gdje je Aleksandar Vučić neprikosnoveni glog i batina, a poznato je, naime, da „dodikovci“ dosljedno kopiraju kretenluke iz kreativne radionice pomahnitalog srbijanskog predsjednika.
Zato bi valjalo da Vučić makar prešalta u nižu brzinu. I uspori intenzitet propadanja nesretnih geografija s obje strane Drine.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
