Ni Dragana Čovića nije zaobišao COVID 19. Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine pozitivan je na virus. Srećom, kako javljaju ljekari, sa blagom simptomatskom slikom, ali svejedno je - rekao bi Vladimir Šeks - inficiran, lociran i transferiran ka strogoj samoizolaciji. Iz Čovićevog kabineta odmah je obznanjeno i da će politički angažman šefa HDZ-a narednih sedmica biti znatno reduciran.
Prekosutra je sjednica Doma naroda BiH. „Gornji parlament“ trebalo bi da usvoji državni budžet, koji je na jedvite jade prethodno prihvaćen u Predstavničkom domu. Epidemijski se namjestilo da Čović iz zdravstvenih razloga ne prisustvuje važnom događaju. To praktično znači da će unutar Kluba hrvatskog naroda konačnu odluku o budžetu donositi četiri delegata, tri iz HDZ-a ( Lidija Bradara, Marina Pendeš, Bariša Čolak), te nezavisni Zlatko Miletić. Vrlo je vjerovatno da HDZ-ovci iz Doma naroda neće podržati budžet, jednako kao što su to odbili učiniti i poslanici Čovićeve zajednice u „donjem domu“. Međutim, bez obzira na njihove glasove, unutar bošnjačkog i srpskog kluba matematički postoji sasvim dovoljno delegatskih ruku za usvajanje državnog proračuna.
Ipak, nije sve tako društveno bezazleno sa Čovićevom koronom kao što bi se na prvi pregled moglo dijagnosticirati. Naime, Ustavom BiH određeno je da za zakonito funkcioniranje i legalno donošenje odluka Doma naroda BiH mora postojati kvorum od najmanje devet delegata. Za našu priču krucijalna je odredba koja kaže da u svakom od postojećih „narodnjačkih klubova“ sjednici trebaju prisustvovati najmanje tri srpska, tri hrvatska, odnosno tri bošnjačka delegata.
U kom grmu, dakle, leži HDZ? Ukoliko se, eto, spontano razigra da se Bradara, Pendeš i Čolak ( pritisnuti naročitom brigom za stožernikovo zdravlje) ne ukažu na zakazanoj sjednici u Sarajevu, priča o skorom usvajanju budžeta definitivno propada, a samim tim propadaju i lokalni izbori. Na kojim HDZ svakako ne može osvojiti više vlasti nego je trenutno posjeduje.
Stoga se nadajmo kako Čovićeva osobna drama neće fatalno utjecati na mentalno stanje njegovih stranačkih poslušnika. Ne bi, gluhobilo, nikako valjalo da, usljed pretjerane sekiracije za voljenog stožernika, Bradara, Pendeš i Čolak „zaluftaju“ sa sjednice kojoj su, da se ne lažemo, po zakonu dužni prisustvovati.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
