Odgovorno tvrdim da nema dunjalučkog belaja koji je u stanju ujediniti našu napaćenu i podijeljenu državu! Evo, taman kad se konačno ukazala idealna prilika za jednoglasnu podršku ispravnoj odluci Vlade Republike Srpske, federalni i kantonalni autoriteti uspješno su uneredili i šefa i stanicu.
Pretpostavljam da znate kako govorimo o odluci izvršnog (polnog) organa Milorada Dodika da, usljed najezde razgoropađenog koronavirusa, zatvori sve škole i fakultete širom administrativne teritorije - što bi novinari na službi u Stranci demokratske akcije kazali - „manjeg bosanskohercegovačkog entiteta“.
Uglavnom, Vlada RS je dekretom zabranila nastavu do daljnjeg, tačnije do 30. marta ove godine. Očajnički je to pokušaj sprečavanja tragičnog italijanskog scenarija... Neviđeno mi se gadi to napisati, ali, aferim Dodiče!
Za razliku od odgovorne republičkosrpske priče, situacija u drugoj polovini Bosne i Hercegovine navodno je pod potpunom kontrolom nadležnih službi i zdravstveno -političkih trudbenika. Hoće reći, korona može da ga puši, ukoliko vladarica federalnog zdravstva Sebija Izetbegović naredi da korona treba da ga puši.
Doduše, federalni, te novoustoličeni sarajevski kantonalni ministar zdravlja, uglas su najavili kako očekuju društveno neprihvatljivo širenje virusa. Napamet im, međutim, palo nije da građanima nešto ozbiljnije i konkretnije ponude od poluinformacija skinutih sa wikipedije.
Dobro, izuzev sprecijalističko-medicinskih savjeta o redovnom pranju gornjih ekstremiteta, higijene ispod pazuha, pranja ruku prije, a i naročito nakon svakog obroka...
Da skratimo, odlukom federalnih institucija školske će se obaveze nastaviti odvijati po ranije utvrđenom planu i programu, iako su iz nekakvog fantomskog „kriznog štaba“ - kojim, k'o da gledam, suvereno rukovodi i komanduje prijestolnička šefica par(tij)e, magle i ublehe - javnost upozorili da se striktno zabranjuju kolektivna okupljanja za više od 250 insana!?
Nažalost, odavno nema profesionalnih novinara na lageru takozvanih mejnstrim medija... Pa da barem ovih dana nadležnim političkim fukarama javno postave pitanje kako je izvodljivo organizirati svakodnevnu nastavu u, štajaznam, sarajevskim osnovnim školama. Koje zakonski broje devet razreda, sa prosječno tri odjeljenja, a u svakom po 25 đaka...
Pitam se, ustvari, na koji tajni matematički fol sve te pionirke i pionire, njihove učitelje, učiteljice, nastavnice, nastavnike, profesorice, profesore, a naročito pomoćno osoblje, Sebija i njen krizni štab planiraju strpati ispod nametnutog praga od dvapetnula?
Ne znam, nisam pametan, ali vrijeme će pokazati...
Stavovi izraženi u ovom tekstu ne odražavaju nužno uredničku politiku Raporta.
