Osim očekivanog velikosrpskog orgijanja, prošlosedmični crnogorski izbori ogolili su do vulgarnosti interešdžijsko muljanje još najmanje dvojice naročitih uglednika na balkanoidnoj političkoj sceni. Krenimo, kako se to kaže, „po starini“.
Zapitate li se ponekad, pitam ja vas otvoreno, gdje misteriozno nestade lider Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, takozvani Dritan Čović? Eno ga, kažu dobro upućeni, samoizolacijski tihuje da se slučajno ne zajebe te civilizacijski osudi srednjovjekovne litije zbog kojih je članica NATO saveza zaglavila u vanrednom stanju. Poznato je da mostarski Dritan nikada neće iznevjeriti svoje strateške partnere- braću po oružju iz Republike Srpske, Srbije, Rusije- uz koje udruženim radom veoma uspješno razvaljuje vlastitu domovinu.
Da skratimo, Dritan Čović slika je i prilika političke hulje kakvih na ovim prostorima nikada zafalilo nije. Umjesto evropske Crne Gore, valjda je važnije da Srbija ima more. HDZ-ovci bi potom vrisnuli: Za odron spremni!
Apsolutno suprotno stavovima ratnog poslodavca nedužnih zatočenika koncentracionih logora po Hercegovini, vlasnik Demokratske finte, takozvani Željko Kompić, dramatične događaje iz NATO komšiluka nastoji zloupotrijebiti za medijsko bildanje zakržljalih mišića njegove vladajuće strančice putem besprizornog hrakanja po rijetkim opozicionim snagama. Neko je ovih dana rekao da DF predstavlja „lijevo krilo Stranke demokratske akcije“, međutim, meni je lijevi testis iz muškog međunožja znatno primjerenija stilska figura za ilustriranje podaništva koje Kompić dosljedno demonstrira prema svom mentoru Bakiru Uzetbegu. Za Uzetbega pretpostavljam da znate. To je onaj višedecenijski „uzimač“ budžetskih, tenderskih i sličnih vrijednosti iz džepova poniženih bh. građana...
Na kraju stižemo do neizbježnog zaključka. Koji Dritana Čovića svrstava među pripadnike velikosrpskog klastera, a Željka Kompića na poziciju SDA-ovog flastera. Obojica udarnički rade na projektu razvaljivanja ionako krhke bosanskohercegovačke demokratije uime nacionaliz(a)ma iz devedesetih godina prošlog stoljeća. I, da ne zaboravimo, živo im se jebe za sudbinu Crne Gore.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
