Dragan Čović u dubokoj je samoizolaciji. Smuca se po odajama mostarskog dvorca kojeg je jamio uz nesebičnu finansijsku podršku umirovljenog punca. Tamo je izmjestio i nepostojeći krizni stožer u doba korone. Najbliži saradnici, a naročito svekoliko pučanstvo, karantinski su uskraćeni za susrete sa dvodecenijskim nacionalnim liderom. Čović tihuje dosljedno. U skladu sa poznatom doktrinom sjevernokorejskog kolege Kim Jong Una.
Po uzoru na dobrovoljno uzemljenog stranačkog šefa, (pre)ostali velikodostojnici Hrvatske demokratske zajebnice također su javne aktivnosti prešaltali na hladni režim. Iz sjećanja blijede živopisna lica Marinka Čavare, Vjekoslava Bevande, Lidije Bradare, Borjane Krišto, Bože Ljubića, Nikole Lovrinovića... Da belaj bude veći, entitetski nadležnom ministru zdravlja iz HDZ-ovog kadrovskog lagera usput se zagubilo i osobno ime, mada postoji osnovana sumnja da se dotični još uvijek preziva Mandić.
Unatoč zabrinjavajućoj virusnoj problematici, HDZ-ovci ipak svakodnevno nastoje dokazati da politička samoizolacija nije bezazleni mačiji kašalj. Jer, čak i onda kada naizgled ništa ne rade, Čovićevim petokolonašima polazi za (b)rukom raditi protiv interesa Bosne i Hercegovine. Proceduralno opstruiraju nabavku medicinske opreme, testova i lijekova direktno ugrožavajući ljudske živote. Zabranjuju pristup kantonima pod stranačkom okupacijom. Smišljaju diverzije na zauzetim graničnim prijelazima. Ne poštuju odluke zvaničnih institucija. Prijete, ucjenjuju, blokiraju..
Da se ne lažemo, HDZ-ovci ruše sistem, a zna se da je to najkraći put do državnog udara. Ni po jada ne bi bilo samo da upravo na bh. teritorijama gdje većinski stanuje virusom ugroženi hrvatski narod epidemija brutalno ne divlja.
Ali, jebe se Čoviću i pripadajućim političkim jebivjetrima za koronu. Preventivno su preko štele testirani, a hercegovačka raja nek' obolijeva, šuti i trpi.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
