Samo sretnici koji srećom nisu gledali sinoćnje gostovanje Fadila Novalića na Federalnoj televiziji još ne znaju kakva je ekonomska velesila, da prostiš, entitetska Federacija BiH.
Globalna „koronokriza“, koja nezadrživo prijeti da strovali kompleten finansijski sistem kokuzne Evropske unije, ovdje definitivno nema prolaza. Zato je valjda panika lokalnih zlonamjernika apsolutno nepotrebna. Jer, odgovornom politikom Novalićevog kabineta u tehničkom mandatu važne su stvari napokon postavljene na pravo mjesto.
Naprosto, budžetske love za saniranje posljedica svega i svačega ima k'o zelene salate u ožujku. Ako laže premijer, ne laže rog.
„Brzo ide formiranje dva fonda. U jednom sa čak 500 miliona KM koji će stabilizirati situaciju u društvu. Tu će nam pomoći MMF. Svjetska banka, EBRD... Drugi je garantni fond koji može osigurati oko 400 miliona KM uz Razvojnu banku FBiH. Plus tu su i banke sa 100-200 miliona, a to je već milijardu KM u skladu sa tržištem.“
Šta reći, kakvu poruku poslati, nakon zadivljujućeg optimizma uvijek informiranog Novalića?
Postoji poslovica koja veli - Što kokuz može namaštati, to ni remorker ne može povući. Tako nekako stoje stvari i sa Federalnom vladom i nadležnim premijerom.
Ublehaš opće prakse, izdžikljao iz kadrovskog inkubatora Stranke demokratske akcije familije Izetbegović, aktuelnu dramu sa smtonosnim virusom COVID- 19 nezajažljivo zloupotrebljava za nastavak širenja lažnih informacija televizijskom progresijom.
Jebajga. takva je intelektualna gradnja unutar SDA!
I dok finansijski eksperti, doktori ekonomskih nauka, nekorumpirani sindikalisti te rijetki moralno utemeljeni poslodavci očajnički zahtijevaju usvajanje sistemskih mjera, akcija, postupaka radi sprečavanja neizbježno dramatičnog pada bruto društvenog proizvoda, Novalić bahato i hladnokrvno pred kamerama recituje uspavanke kako krize neće biti.
Nešto kontam, serbes je mogao odvaliti i onu povijesno-filozofsku da je za krizu potrebno dvoje. Garant bi se glupost svidjela i premijerovom stranačkom predsjedniku.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
