Ni tri mršava mjeseca nije potrajala romansa između Socijaldemokratske partije, Naše stranke i Prve mostarske partije. Raskinuli su poput nadobudnih balavaca, propali k'o žeton tokom neuspješne kockarske avanture, rastočili se ka barilo, o(t)pjevao bi legendarni Toma Bebić.
Krajem novembra prošle godine tri stranke su dogovorile zajedničko antinacionalističko djelovanje na mostarskoj političkoj sceni. Šatro dogovorile, a jučer se zaoprave posvađale! I razgulile na tri različite strane, da im Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica pojedinačno vrbuju vijećnike sa osvojenim mandatima za neke buduće projekte vječito vladajuće koalicije.
Poslije svakog raskida padaju teške riječi. Prva se nervozno oglasila potpredsjednica NS-a Sabina Ćudić sa olovnim optužbama na račun crvenih partnera: „Oni ruše Bh. blok“, poručila je. Odgovor je hitri stigao: „Njena politika počinje i završava u Sarajevu“, odvalio je šef SDP-a Nermin Nikšić. A onda je uslijedila redaljka reakcija koje ovdje zaista ne vrijedi ponavljati. Čudna jada od umišljenih političkih gromada...
Uglavnom, prokleta mogućnost uspostavljanja multietničke, antinacionalističke, proevropske vlasti u Mostaru definitivno je uništena. I to se, razumljivo, nije dogodilo zahvaljujući naporima koalicije SDA i HDZ-a. Naprotiv, za najnoviju blamažu isključivi su krivci negativci iz SDP-a, NS i PMP-a. Svako na svoj specifičan način, gdje ničije maslo nije za ramazana.
Ipak, ne treba zaboraviti kako Mostar nije prvi slučaj da se marketinški partneri iz (polu)lijevih stranaka međusobno naduravaju. Sjetimo se samo novembarskih izbora. Na kojim je stranka Peđe Kojovića - unatoč institucionaliziranom predizbornom dogovoru u okviru „Četvorke“- direktno pokušala ugroziti pozicije višedecenijskih SDP-ovih gradonačelnika u Tuzli i Gračanici potpuno nepotrebnim kandidiranjem „našastrankovskih“ kadrova sa prethodno osiguranim zastupničkim sinekurama na federalnom i državnom nivou. Potrošeni glasovi za Mirjanu Marinković- Lepić te Mirsada Čamdžića vrlo su izvjesno mogli biti sevep porazima Jasmina Imamovića i Nusreta Helića, ali, eto, na kraju se to čudo nije dogodilo.
Nešto je definitivno trulo u Bh. bloku, odnosi ne fercerju kako bi valjda trebalo da ferceraju. I potpuno je nebitno kome je zapravo manje stalo do iskrenog političkog partnerstva. Važno je tek da su podjednako neodgovorni, sujetni, nafurani.
Da zaključimo, lako je biti nacionalista sa ovakvim- nikakvim antinacionalistima. Žalibože uzaludna truda...
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
