Aljoša Čampara definitivno je raskinuo sa Bakirom Izetbegovićem. Poslije gorkog iskustva samozatajne poduzetnice Jasmine, ispalo je da se i najstariji član porodičnog domaćinstva sa Poljina tužno mora rastati od „čovjeka svog života“.
Inače, (ne)zvanični sukobi i hinjska podmetanja na relaciji Čampara- Izetbegović trajali su nekoliko mjeseci, a stvar je očigledno eskalirala nakon što je kućni špijun vječito vladajuće familije udbaški formirao predmet za medijsko sataniziranje nekadašnjeg bliskog saradnika. Osmana Mehmedagića očigledno je izdalo strpljenje, a vrlo vjerovatno da su i stvarni nalogodavci nekvalificiranog, nekapacitiranog, nesposobnog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine izgubili sabur za učestale nestašluke odmetnutog štićenika i dojučerašnjeg utjecajnog člana Predsjedništva Stranke demokratske akcije.
Čampara je privremeno postao slobodan čovjek, osoba uskraćena nemoralnih naredbi bračnog para Izetbegović, ali i banditskog sađenja tikvi sa raznim sarajlićima, prevljacima, budnjama... Raskid će nesumnjivo biti izuzetno bolan, a samo valjda Osmica zna konkretne detalje kompromitirajućeg džehenema kroz koji će uskoro provozati nezahvalnog ministra, zastupnika, delegata.
Da se ne lažemo, Čampara ničim nije zaslužio prigodno suosjećanje zbog dotične situacije. Jer jednake osvetničke gadosti (koje mu pouzdano sljeduju od Izetbegovićevih odreda smrti) udarnički je ranije priređivao brojnim nedužnim ljudima. Sada mu valja na vlastitoj koži predeverati katil-fermane iz Mehmeda Spahe sa broja 14. Kažem, biće zajebano, ali nije isključeno da žilavi ministar unutrašnjih poslova FBiH ipak preživi predstojeću hajku.
Ukoliko se, naime, čudesno dogodi da Čamparu blitzkriegom ne unište primitivni botovi i podobni društveno-politički radnici, Izetbegovićima se nikak(v)o dobro ne piše. Jer, izgleda kako bitka za prijestolje SDA upravo počinje. Na jednoj su strani višestruko povezani kriminalci iz aktuelne halke, a sa druge linije fronta napreduju istaknuti pojedinci nezadovoljni vlastitim pozicijama unutar stranačkih organa.
Šemsudin Mehmedović je zato brže-bolje podržao argumentirane razloge Čamparine neopozive ostavke. I pritom se ne radi o naivnom horozu koji je prvi (kuku)riknuo. Jer, da je drugačije, ne bi Mehmedović pune dvije decenije ugodno živio od političkog parazitiranja. Skoro k'o neprevaziđeni Halid Genjac.
Dakle, treba kupiti kokice, udubno se smjestiti i navijati nizakoga tokom konačnog obračuna „Kod SDA korala“.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
